Kaže Uzvišeni Gospodar u Kur’anu: „Hadž i umru radi Allaha izvršavajte“ (Bekare, 196.)
Kaže Uzvišeni Gospodar u Kur’anu: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali Imran, 97)
Rekao je Allahov poslanik Muhammed alejhisselam: “Umra do umre iskupljuje hodočasniku grijehe počinjene između njih, a za iskreno obavljen hadž, bez griješenja i kod Allaha uvažen, nema druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari i Muslim)
Rekao je Allahov poslanik Muhammed alejhisselam: ”Oni koji idu na hadždž ili umru su Allahovi musafiri; ako Mu dovu čine, udovoljit će im, ako oprost traže, oprostit će im.” (Ibn Madže)
U sklopu Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (IZBSA) djeluje Ured za hadž i umru koji se, pored organizacije odlaska na hadž, brine i po pitanju obavljanja umre, a na osnovu broja zainteresiranih.
Meni je pripala čast da ispred IZBSA budem vodič za 30 mu’temira koji su se prijavili da obave umru od 20. do 30. decembra 2023. godine. Zahvalan sam Uzvišenom Gospodaru na ovome, te izražavam poštovanje i zahvalanost svima onima koji su bili razlog da budem dio onih koji će obaviti umru i posjetiti najčasnija mjesta na Dunjaluku. Zbog toga želim da napišem koji paragraf kao zapis sa ovog hajirli putovanja neka ostane kao uspomena i sjećanje.
Kao prvo, želim navesti da u jezičkom ili leksičkom smislu umra znači posjeta ili zijaret, a u islamskoj/teološkoj terminologiji, umra obuhvata tavaf oko Kabe i s’aj između Safe i Merve, te brijanje glave ili skraćivanje kose. Obavljanje umre je sunnet i veliki sevab. Umra se može obaviti tokom cijele godine, osim u sljedećim terminima: na dan Arefata, na dan Bajrama i u tri dana predviđena za bacanje kamenčića na Mini.
Početno okupljanje mu’temira, a kao priprema za odlazak na umru, obavilo se putem telefonske online aplikacije WhatsApp na kojoj su se mu’temiri imali priliku pobliže upoznati jedni sa drugima I dobiti neophodne upute i smjernice o obavljanju umre, te dodatne tehničke informacije vezano za odlazak, boravak i povratak nazad. Sljedeće okupljanje se obavilo uživo na JFK aerodromu u New York-u u srijedu 20. decembra u ranim jutarnjim satima. Svi su na vrijeme došli na zakazano mjesto (terminal) i nakon prozivke I medjusobnog upoznavanja prešlo se je na predavanje torbi i preuzimanje avionskih karata za let na relaciji New York-Kairo-Medina. Primjetno je bilo raspoloženje i ozarenost lica svih mu’temira zbog ovog životnog trenutka odlaska na umru.
Po dolasku na kapiju (gate) odakle treba da poletimo za Kairo, pa onda za Časnu Medinu sa EgyptAir, okupili smo se u jednom dijelu i proučili kraći zikr i putničku dovu, te sam dao kraće smjernice držanja zajedno sa naglaskom da svo vrijeme imamo na umu da idemo u posjetu Allahu džellešanuhu I Njegovom poslaniku voljenom Muhammedu alejhisselam.
Želim napomenuti da se ova umra organizirala preko Hamza Travel agencije čiji direktor Gamal Wahba je svo vrijeme bio na usluzi i meni kao vodiču i ostalim mu’temirima, kako putem WhatsApp komunikacije, tako i uživo tokom obavljanja umre.
U Medinu na aerodrom smo stigli u prijepodnevnim satima (11AM) u četvrtak 21. decembra i tu je uslijedio na neki način prvi test po pitanju sabura. Izlazak iz aviona, pasoška kontrola, preuzimanje torbi, te pronalazak autobusa za odlazak u Medinu i smještaj u hotel, uzeo je skoro 4 sata i u hotel Dallah Taibah smo stigli negdje pred ikindijsko vrijeme. I pored toga, mu’temiri su to sve hajirli prihvatili i održali raspoloženje na potrebnom nivou za jedno ovakvo putovanje.
Želim ovdje napisati da po mom misljenju najbolji momenat odlaska na umru jeste ako se može prvo doći i boraviti u Medini, časnom gradu koji je u vrijeme kada su vrata svih drugih gradova bila zatvorena za Allahovu Riječ i Prenositelja Te Riječi, voljenog Muhammeda alejhisselam, otvorio svoja vrata kao što su i njegovi stanovnici otvorili svoja srca i zavoljeli poslanika alejhisselam prije nego su ga i vidjeli. I da, danas ovaj časni grad širom svijeta muslimani iskreno vole iako ga nikada nisu ni vidjeli uživo.
Nakon smještaja u hotelu, zajedno smo izašli i krenuli u posjetu Poslanikovoj džamiji, koja je bila odmah tu blizu našeg hotela. Ulaskom u harem Poslanikove džamije nekako osjetite da pripadate ovdje, kao da ste nekad bili ovdje. A taj dojam vam daje slika da današnja površina Poslanikove džamije je zapravo veličina Medine u vrijeme Poslanika alejhisselam i da ste svjesni da hodate zemljom kojom je on s ashabima hodao. Na momenat osjetite svu posebnost ovog mjesta iz kojeg je nastao današnji ummet muslimanski.
Nakratko smo zastali, orijentisali se gdje treba da ulazimo i izlazimo iz harema džamije, te u jednom kutku harema obavili ikindiju u džematu, a zatim se podijelili u dvije grupe (muški i ženski) i krenuli prema ulazima u džamiju. Eh, sada, prolaskom kroz prostranstva džamije – ukrašenu izrezbarenim lukovima, među stotinama raskošnih stubova pored kojih stoji zemzem voda, topla i hladna, za hiljade vjernika koji u džamiji klanjaju, uče naglas Kur’an, šapuću svoje dove, u jednom trenutku osjetite ponos pripadanja ummetu voljenog Poslanika alejhisselam.
Ovaj dan i noć su provedeni u džamiji iščekujući red da se udje u najbolji dio džamije, časnu Revdu, jer se po novom pravilu prije dolaska na umru treba individualno registrovati za ulazak u Revdu kroz mobilnu aplikaciju Nusuk.
Dosao je i taj momenat da se udje u Revdu. Gužva je, miješaju se osjećaji. Razmišljam kako najbolje da iskoristim kratko dobijeno vrijeme u Revdi. Nekako prilaskom Revdi dobije se osjećaj da Poslanik zna da sam došao, da je tu negdje samo ga ne vidim. Ono, kao okrećem se ne bi li ga negdje ugledao, a masa muslimana oko mene žuri ka Revdi, a osobe iz obezbjedjenja nas usmjeravaju gdje da idemo, I taj pogled traženja voljenog alejhisselama se izgubi. Vidim dodjoh ispred minbera u Revdi, zanijetih dva rekata odmah, ali negdje na sredini drugog rekata osoba iz obezbjedjenja me potapša po ramenu da požurim, što mi malo “pomuti” onaj plan šta i kako da učim i da mi potraje osjećaj kao da ugledam voljenog alejhisselama, ali razumijem, jer je još na million muslimana tu sa istim osjećajem i željom ulaska u Revdu. Izlazeći iz Revde usmjeravani smo ka mezaru najvećeg čovjeka koji je hodio Dunjalukom voljenog poslanika Allahovog Muhammeda alejhisselam i onaj osjećaj kao da ću ga ugledati me nije napuštao.
Približavajući se mezaru voljenog Allahovog roba, naumpadaju mi porodica, rodbina, prijatelji koji su mi govorili da poselamim alejhisselama. Medjutim, kada sam se približio njegovom mezaru bilo je nemoguće donijeti salavat, prenijeti selam, a da me ne preplave emocije i suze same počnu teći. Isprekidanim plačnim glasom selamite voljenog i molite Uzvišenog da sve one selame koji su preko mene poslati, dostavi Njegovom voljenom Poslaniku alejhisselam. I tu, samo na nekoliko metara od njegovog časnog tijela kojeg su ashabi ljubili, svu ljubav koju imate u svom srcu prema Poslaniku ne možete sakriti. Sve one salavate na njega I dove Uzvišenom da vas počasti da budete u društvu poslanikovom na Sudnjem danu, koje sam učio hiljadama milja daleko, sada se sublimira I zaokružuje ovdje na, kao što napisah, samo nekoliko metara od časnog tijela voljenog Allahovog odabranika Muhammeda alejhisselam. I to je to, tu shvatite i saznate da vas samo smrt dijeli od susreta s voljenim Poslanikom Sallallahu A’lejhi We Sellem.
U Medini smo ostali do nedjelje 24. decembra ujutro. To vrijeme je iskorišteno da se obavljaju namazi u Poslanikovoj džamiji, obidje koji put više mezar voljenog Poslanika alejhisselam, obavi obilazak medinskih znamenitisti, te obavi kupovina. Između namaza u Poslanikovoj džamiji, koji vrijede kao hiljadu namaza na drugim mjestima, mogao se osjetiti duh Medine za koji je voljeni Poslanik dovio riječima: “Gospodaru naš, omili nam Medinu kao što si nam omilio Mekku, i još više”. Zbog te, a i drugih posebnih dova, koje je upućivao Poslanik Uzvišenom za Medinu, ona je do danas grad gostoprimivih ljudi, ugodne klime i blagoslovljene trgovine. Poslanikova dova za blagoslov u trgovini stanovnika Medine vidljiva je na svakom koraku. Trgovina po medinskim ulicama, i inače u Saudijskoj Arabiji, kreće se od arapskih autohtonih proizvoda, kao što su stotine vrsta hurmi, nakit od najkvalitetnijeg zlata i srebra, jedinstveni mirisi, do svjetskih brendova istih koji se nalaze i u svjetskim metropolama.
Kao što sam napomenuo naprijed, boravak u Medini iskoristili smo za obilazak medinskih znamenitosti čije opise smo mogli čitati kroz životopis Poslanika i hadise.
Prvo smo obišli džamija u Kubi gdje se klanjalo dva rekata nafile prateći praksu Muhammeda alejhisselama koji je često svraćao u ovu džamiju i rekao da” za dva rekata nafile obavljene u ovoj džamiji ima se nagrada kao da je obavljena Umra”. Nedaleko od ove džamije nalazi se i brdski put, Senijetul Veda, gdje su vjernici dočekali Poslanika alejhisselam prilikom njegovog preseljenja u Medinu. Pri ovom dočeku, nastala je i poznata ilahija Taleal bedru alejna. Zbog posebnosti ove džamije muslimani su je kroz stoljeća održavail i proširivali. Današnji izgled ona je dobila 1405. h.g. kada je sagrađen moderni kompleks na površini od 13.500 m2. Džamija je natkrivena sa šest većih kupola prečnika 12 m i pedeset i šest manjih kupola prečnika 6 m.
Sljedeća destinacija je bila Mesdžidul-Kibletejn, u prijevodu mesdžid s dvije kible. Naime, u jednom periodu muslimani su se tokom namaza okretali prema Mesdžidul-Aqsa u Kudsu (Jerusalem) u Palestini, sve dok nije došla objava od Allaha džellešanuhu da se počnu okretati prema Kabi u Mekki. Buharija bilježi od Ebu Ishaka a ovaj od Bera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrenut prema Bejtu-l-makdisu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, da je priželjkivao da mu kibla bude Kaba i da je prvi namaz koji je klanjao tako okrenut bila ikindija. Također, on bilježi da je jedan čovjek od onih koji su klanjali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored ljudi koji su u jednoj džamiji klanjali okrenuti prema staroj kibli i upoznao ih sa promjenom kible nakon čega su se isti okrenuli prema novoj kibli dok su još bili u namazu. Danas se u džamiji nalazi označeno mjesto mihraba koji je bio okrenut prema Kudsu. Tokom historije džamija je u više navrata obnavljana. Prvi put je rekonstruisana za vrijeme vladavine halife Omera ibn Abdulaziza (86-93 h.g.), a drugi put za vrijeme vladavine Sultana Sulejmana El-Kanunija (950 h.g.). Na ovom mjestu su mi naumpali moja braća i sestre u Gazi koji su izloženi nevidjenom genocidu i upućene su dove Gospodaru da im pomogne i izbavi ih bestijalnog terora. Amin!
Zatim smo posjetili jednu od najvažnijih destinacija, a to je podnožje brda Uhud, gdje se dogodila poznata Bitka na Uhudu u kojoj je sam Poslanik alejhisselam ranjen, a brojni vjernici-ashabi poginuli, između ostalih i Poslanikov alejhisselam amidža Hamza. Njihovi mezarovi danas se nalaze nedaleko od mjesta borbe. Sve pouzdane predaje govore o sedamdeset poginulih muslimana na Uhudu. Većina poginulih su Ensarije. Njih je poginulo šezdeset pet. Četrdeset i jedan iz plemena Hazredž, a dvadeset i četiri iz plemena Evs. Jedan je Jevrej poginuo, a samo četvorica Muhadžira.
Što se tiče mušrika, nakon tačnih proračuna i detaljnih iščitavanja velikog broja djela o bitkama, te raznih “Sira” u kojima su navedena i imena ubijenih mušrika, došlo se do podataka da je ne Uhudu poginulo trideset i sedam mušrika. Allah najbolje zna.
Nakon Uhuda posjetili smo i mjesto gdje se održala Bitka na Hendeku ili bitka „El-Ahzab“. Muslimani su zbog svoje opreznosti na vrijeme primijetili dolazak neprijatelja tako da su nakon dugog savjetovanja o tome kako da dočekaju ovu vojsku koja svojim brojom premašuje brojku sveukupnog stanovništva Medine, uzimajući u obzir i žene, djecu i strace, prihvatili prijedlog časnog ashaba Selmana El-Farisija o kopanju dubokog tranšea (hendeka) sa jedine pristupaćne strane. To je bilo izvodljivo s obzirom da je grad bio sa tri strane opasan vulkanskim kamenjem koje je predstavljalo prirodnu prepreku zavojevačima. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je lično učestvovao u kopanju hendeka i tom prlikom ashabi su bili svjedoci velikog broja mudžiza (nadnaravnih pojava) kojima je Svemogući pomogao svoje robove. Ahzab (udružena plemena koja su došla da napadnu Medinu) su petnaest dana opsjedali grad ali im tranšei i muslimanski borci nisu dozvolili ulazak u Medinu. Nakon petnaest dana, radi vremenskih nepogoda i spletke koju je osmislio i izveo Nu’ajm ibn Mes’ud, a koja je zavadila saveznike, vrate se sakupljena plemena odakle su i došla. Poslije ove bitke svima je na Arapskom poluotoku bilo jasno da se islam više ne može zaustaviti. Danas, na tom mjestu je izgrađena velika džamija i islamski centar. Mjesto se naziva i Seb’a Mesadžid ili Sedam mesdžida jer je doskora tu bilo sedam malih mesdžida koje su obilježavale mjesta na kojima je Poslanik alejhisselam predvodio namaz tokom opsade Medine.
Obidjena je i farma hurmi Alijeh gdje su poznate adžva hurme za koje je Muhammed alejhisselam rekao da “ ko koristi-jede sedam ovih hurmi iz plantaže Alijeh svako jutro za doručak neće bolovati od otrova i sihra taj dan”.
Veliki dogadjaj za mene i ostale mu’temire je bio mubarek Petak, kada smo imali priliku da klanjamo Džumu-namaz u Poslanikovoj džamiji i dobijemo nagradu, ako Bog da, kao da smo klanjali 1000 džuma na nekom drugom mjestu (džamiji).
I za kraj pisanja ovog dijela o boravku u Medini, želim napisati da mi je od polaska na umru tinjala želja da se pojavi pogodan trenutak da u nekom kutku harema Poslanikove džamije makar u skraćenoj verziji proučimo bosanski mevlud. Tu želju sam podijelio sa mu’temirima I lijepo su je prihvatili, te se taj trenutak desio u subotu naveče 23. Decembra poslije jacije-namaza. Razmišljam, hiljadama milja daleko odavde svake godine mi muslimani-Bošnjaci kroz mevlud iskazujemo dodatnu ljubav prema voljenom Poslaniku alejhisselam, i sada se ta prilika ukazuje da tu dodatnu ljubav mu iskažemo tu u neposrednoj blizini njegovog mubarek tijela. I da, elhamdulillah, tu priliku iskoristimo i proučismo mevlud u znak ljubavi voljenom Poslaniku alejhisselam tu u jednom kutku harema njegove džamije. Hvala svim prisutnim mu’temitima i onima koji su svojim milozvučnim glasovima uljepšali učenje mevluda.
Nakon skoro tri predivna dana u Medini bili smo spremni za odlazak u Mekku. To se desilo u nedjelju ujutro, 24. decembra. Muški su obukli ihrame, a ženske svoje bijele katove I bili smo spremni za put. Oblačenjem ihrama nekako se stekne dojam kao da se ulazi u drugačije duhovno stanje, kao da se je bliže Kabi i da obredi počinju. I da, osjetio se je žal zbog odlaska iz Medine, ali sama pomisao da odlazimo na najčasnije mjesto na svijetu davala je posebno ushićenje. Ovdje još jednom dolazi do testa za strpljenje, jer je trebalo smejstiti torbe u autobus, gdje su neki bli izmjesani sa drugim autobusima, ulazak u autobus medinskih prosjaka, poziv mu’temirima da provjere svoje torbe, i budu oprezni sa ovim prosjacima i sve je to malo prolongiralo polazak iz Medine. Put iz Medine u Mekku autobusom traje nekih do četiri sata i prvo smo svratili do Zulhulejfe, mjesta (mikat) odakle počinju određene obaveze prilikom obavljanja obreda hadža ili umre (oblačenje ihrama, nijjet, dova i sl.). Nalazi se oko 12 km od Medine i namijenjen je za hodočasnike iz Medine i one koji na hadž ili umru dolazi iz ovog pravca. Od Mekke je udaljen više od 400 km i najudaljeniji je mikat. Pošto smo mi već obukli ihrame i bili spremni, tu smo zastali, klajali duha-namaz u džamiji, malo se osvježili i onda zajedno učinili nijjet za umru i proučili prigodnu dovu.
Kasnije, negdje blizu Mekke smo se zaustavili da malo predahnemo, klanjamo podne i ikindiju-namaz i dodatne se pripremimo za susret sa Mekkom i Haremi Šerifom.
Jah, putujući asfaltnim putem prema Mekki, na um dodje hidžra Poslanika alejhisselam koji je s Ebu Bekrom radijallahu a’nhu prešao ovaj put, ali iz Mekke u Medinu. Podijelih sa bratom mu’temitom do mene u smislu “zamisli ovoliki put preći hodajući i na kamili i biti sretan i zadovoljan Allahovom odredbom, a mi to sada prelazimo u modernim klimatskim autobusima, zadovoljni i sretni, ali ne potpuno kao voljeni Poslanik i njegov ashab Ebu Bekr, jer nešto današnjem čovjeku uvijek fali i smeta.
Približavajući se Mekki, iskoristio sam priliku da taj momenat ukaska u najčasniji grad na svijetu provedemo u zajedničkom zikru i dovama Svevišenjem Zul Dželalu, a upravo putem izmedju Medine i Mekke malo-malo pa stoje znakovi poziva da se čini zikr Allahu, a ponegdje i sami natpisi nekih rijeci zikra kao: Estagfirullah, Subhanallah, Elhamdulillah, La Ilahe iIlellah i sl., što daje poseban ugodjaj i onaj ponos pripadanja ummetu muslimanskom.
Prvo što se primijeti kada se prilazi Mekki jeste veliki i viskoki toranj sa satom, kojeg godinama održavaju upravo Bošnjaci. Ovaj toranj je sad ana neki način postao orijentir za Kabu u kojem god dijelu Mekke se nalazite što je naročito nama strancima itekako značajno.
Stižemo pred hotel u akšamsko vrijeme. Gužva još veća. Sparno. Imate dojam da su svi muslimani svijeta došli obaviti ovu decembarsku umru.
Smještamo se u hotelske sobe i nakon jacije-namaza krećemo u obavljanje onog zašto smo došli, umre radi Allaha džellešanuhu.
Izlazimo i dolazimo pred ulaz u Haremi Šerif da vidimo Časnu Kabu prema kojoj se okrećemo mi hiljadama milja daleko, a s ad je tu pred naman a nekoliko metara. Stajemo pred ulaz i zajedno učimo dovu za ulazak u Haremi Šerif.
Ulazak u harem i taj susret s Kabom je nešto što se jednostavno ne može opisati. To je odraz svake osobe pojedinačno. To je nešto najbliže susretu čovjeka i Svevišnjeg Rabba Zul Dželala i to je između njih. Emocije se mješaju. Suze same naviru. Gledate u veličanstvenu Kabu. Ona kao da je iznad vas i divite se tom prizoru. Želite dovu da uputite, da se se uslikate, mislite na gruou mu’temira. Plačete. Gubite se u emocijama. Sav život kao da je pred vama, Porodica, prijatelji, poznanici, stranci….U jednom momentu dolaziš sebi. Pozivaš grupu da se sakupimo i učimo zajedno dovu kada se ugleda Kaba. I onda krećemo da obavimo sedam tavafa. Muški otkrivaju desno rame I okružuju sestre u našoj grupi i idemo zajedno. Ja učim riječi dove za svaki tavaf i oni ponavljaju. A nakon toga svako uči za sebe. Završavamo tavafe i odlazimo na mjesto iza Mekami Ibrahima i klanjamo dva rekata. Objašnjavam mu’temirima kako da klanjaju i kada završe proučiti ćemo zajedno dovu ponavljajući za mnom, a nakon toga neka oni uče svoje dove i otvore sebe i svoju dušu Gospodaru svega stvorenoga. Da dodam, tavaf se može činiti neposredno uz Kabu, ali zbog gužve mnogi čine tavaf na drugoj ili trećoj kružnoj platformi na kojima je jednostavnije činiti tavaf s prelijepim pogledom na Kabu, ali krugovi su znatno duži za hod. Brojni kranovi i građevinski materijali oko Kabe rezultat su progresivnog rada na saudijskoj viziji da se Harem izgradi u skoroj budućnosti tako da bi milioni hadžija nesmetano mogli činiti tavaf.
Odlazimo tu u blizini da se osvježimo zemzem vodom i mali predah činimo prije obavljanja s’aja izmedju Safe i Merve.
Odlazimo na Safu i Mervu činimo zajednički nijjet i krećemo u obavljanje sedam krugova izmedju Safe i Merve. Tu zajedno učimo dovu za svaki krug i ostavljam(o) prostora da svaki mu’temir uči svoje dove. Ovaj čin Saja izmedju Safe i Merve predstavlja svojevrsni bijeg od gužve, s obzirom na prostranost dvije trake kojima se vjernici kreću. Za razliku od tavafa gdje se danju može osjetiti arapska vrućina hodanje u ovom dijelu je potpuna suprotnost: veliki rashladni uređaji, hladni mermer po kojem hodate i zemzem voda na svakih nekoliko metara ostavljaju dojam da će vam u ihramima biti hladno. Sami saj iznosi preko 3 kilometra pješačenja i ovo vrijeme idealno je za hodanje s Kur’anom u rukama ili zbirkom dova zbog čega samo pješačenje izgleda znatno kraće.
Završavamo i ovaj posljednji čin umre, nakon čega čestitamo jedni drugima i muški odlaze na brijanje glave, a žene u hotel gdje će malo skratiti sebi kosu.
U hotelske sobe smo ušli oko 3 sata ujutro u ponedjeljak 25. decembra. Umra je obavljena, elhamdulillah. Primjetno je bilo umora, pa i prehlade, ali se je sretno i zadovoljno zbog ovog dočekanog životnog trenutka, podarenog od Uzvišenog Allaha džellešanuhu.
Sljedećih dana i noći do povratka nazad u Ameriku mu’temiri su iskoristili vrijeme u klanjaju namaz ana najčasnijem mjestu gdje jedan namaz obavljen ovdje vrijedi kao 100 000 namaza na nekom drugom mjestu (džamiji). Ovdje smo imali priliku da obavimo i džumu-namaz i kako sam rekao jednom mom bratu mu’temiru iz Čikaga to je kao da si obavio 100 000 džuma u nekoj od džamija u Čikago. Golemo, elhamdlillah. Zatim su mu’temiri koji su htjeli i mogli obavili jos koju umru za nekog od svojih voljenih, posjetili Haremi Šerif da još koji put vide Kabu, pili zemzem vodu, pripremali se za povratak kupujući poklone svojim voljenim.
U utorak, 26. decembra smo obišli Arefat i prošli kroz Muzdelifu i Minu, uz objašnjenja o važnosti ovih mjesta tokom obavlkjanja hadždža. Uzvišeni Allah mubarek mjesto Arefat spominje u Svome vječnom govoru – Kur’anu, u okviru govora o obredima hadždža: A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je. A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! (El-Bekare, 197.-202.) O povodu nazivanja tih predjela imenom Arefat postoje mnoge predaje. Od Es-Sudijja bilježi se da je rekao: “Kada je Ibrahim, a.s., oglasio ljudima hadždž, pa su mu se ljudi odazvali sa telbijjom i došao mu je ko mu je došao, Uzvišeni Allah mu je naredio da ode do Arefata. Ibrahim, a.s., je izašao i kada je došao do jednog drveta kod Akabe, tu ga je sačekao šejtan i stao ga odvraćati, na što ga je Ibrahim, a.s., gađao sa sedam kamenčića, izgovarajući tekbir sa svakim bačenim kamenčićem. I to se ponovilo tri puta. Kada je vidio da mu ne može ništa, a Ibrahim nije znao gdje će otići, krenuo je sve dok nije došao do Zel-Medžaza, pa je tu pogledao u njega i nije ga prepoznao, nego je samo prošao i zato je to mjesto prozvano Zel-Medžaz. Zatim je Ibrahim ponovo krenuo sve dok nije stigao na Arefat. Čim ga je pogledao, prepoznao ga je po opisu pa je rekao: ‘Spoznao sam!’, pa je to mjesto prozvano Arefat.”
Od Alije radijallahu a’nhu prenosi se da je rekao: “Uzvišeni Allah poslao je Džibrila Ibrahimu, a.s., pa je zajedno s njim obavljao hadždž. Kada je došao na Arefat rekao je: ‘Spoznao sam!’, a još jednom je bio tu prije toga, pa je zbog toga to mjesto prozvano Arefat.”
Atta’ navodi predaju u kojoj se kaže: “Arefat je dobio to ime zato što je Džibril, a.s., pokazivao obrede hadždža Ibrahimu, a.s., a on je stalno govorio: ‘Znam, znam.’ Pa je zato to mjesto nazvano Arefat.”
Postoji i mišljenje da je Arefat dobio ime po tome što ljudi na njemu priznaju svoje grijehe (ar. i’teref – priznati). Drugi navode da je dobio ime zato što su se na njemu konačno sastali Adem i Hava, nakon što ju je Adem, a.s., dugo vremena tražio pa su se našli na Dan Arefata i prepoznali (ar. te’arefa), pa je taj dan nazvan Dan Arefata, a to mjesto Arefat. Na Arefatu se okupljaju sve hadžije i to od sabaha do akšama 9. dana zul-hidždžeta.
Muzdelifa je dolina između Mine i Arefata. O tome kako je dobila ovo ime ima više mišljenja. Neki kažu da je nazvana Muzdelifom zato što ljudi do nje stižu “početkom noći” (ar. zelefetul-lejl). Drugi kažu da je to zbog toga što ljudi na nju dolaze i odlaze u skupinama (ar. zulfeten). Neki je zovu i Džem’a zato što su se tu, navodno, prvi put sastali Adem i Hava na Zemlji. Muzdelifa se proteže od dva brda zvana El-Muzejmen kod Arefata pa u dužini 4 kilometra i nekoliko stotina metara do doline Muhassir. Cjelokupna dolina je ukupne površine od 12,25 km². Na ovom mjestu hadžije prenoće kad se sa Arefata upute ka Mini. Tu klanjaju akšam i jaciju, a nakon sabaha se upute ka Mini. Što se tiče noći Muzdelife, to je noć uoči Kurban-bajrama i dok mi krećemo na bajram-namaz, hadžije kreću ka Mini da bacaju kamenčiće na prvo džemre, pa Bajram šerif mubarek olsun!
Bacanje kamenčića ima za cilj simboličnu borbu protiv šejtana. Ovdje se ne misli na borbu s njim samo u danima hadža, već da ona treba biti uvijek prisutna kod vjernika. Ova simbolika podstiče hodočasnike da se duhovno uzdignu i odbace zle nagone, te zapriječe put poročnom životu. Ovim se ujedno oživljava radnja Božijeg poslanika Ibrahima alejhisselam. Predaje kazuju da je, nakon što je po Allahovom naređenju sa svojim sinom Ismailom alejhisselam obnovio K’abu, melek Džibril poveo Ibrahima alejhisselam prema Mini, i kada su bili na Akabi (prvo džemre), ugledali su Iblisa da stoji kod jednog drveta. Džibril tada reče Ibrahimu: “Izgovori tekbir i gađaj ga kamenčićima!“ On to učini i Džibril se udalji do srednjeg džemreta. Ibrahim, a.s., opet ponovi radnju, pa se Iblis udalji do trećeg džemreta. Ibrahim alejhisselam ponovo učini isto te Iblis nestade. A navodi se i predaja da je ovdje kada je Ibrahim alejhisselam krenuo da žrtvuje svoga sina Ismaila, da ga je prokleti Iblis htio odvratiti od toga, i melek Džebrail ga je pozvao da izgovori tekbir i gadja iblisa kamenčićima. I ovdje je došlo do spuštanja ovna da Ibrahim alejhisselam žrtvuje umjesto svoga sina Islamila, nakon sto je on bio spreman da ispuni zavjet dat Allahu džellešanuhu.
Nastavljajući boravak kod Haremi Šerifa, želim napomenuti da je sada uvedeno pravilo da muške osobe ne mogu ući u Harem da vide Kabu bez ihrama, muškarci u našoj grupi su još koji put oblačili ihrame da iskoriste priliku da vide časnu Kabu izbliza. Da ovdje dodam, kada se udje u Harem odmah se uključuje u tavaf (obilazak oko Kabe) i kada zauči ezan za namaz osoba se zaustavlja i ima priliku klanjati namaz na mjestu prema kojem se do tog trenutka okretala cijeli život i prema kojem se, tada dok stojite tu, svaki tren milioni muslimana okreću kada klanjaju. To je nezaboravno iskustvo namaza i ono što vam prolazi kroz glavu jeste blagodat kojom ste počašćeni spram miliona drugih koji s čežnjom gledaju u slike Kabe.
Takodje, dok činite tavaf oko Kabe I ako u jednom trenutku i obratite pažnju na ljude oko sebe pored Kabe vidite da postoje i oni koji se samo šetaju oko Kabe, guraju, razgovaraju, ali i oni koji ne primjećuju ništa oko sebe jer su našli ono zbog čega su došli. Stoga, po ovim mramornim pločama hodalo je mnoštvo naroda, ljudi i žena, oko crno zaodjevene Allahove kuće. Među njima ih je bilo koji su polahko, drugih koji su glasno dozivali Rabba u molitvi, a mnogo onih koji nisu više imali ni riječi ni suza… i mogli su samo hodati oborenih glava.
Dolazi trenutak povratka i rastanka sa ovim najčasnijim mjestom. To se dešava u petak poslije džume. Ispunjen sam činjenicom da je ova umra bila posebna jer smo jednu džumu klanjali u Poslanikovoj alejhisselam džemiji, a jednu u Haremi Šerifu u Mekki.
Boravak u Mekki od Medine se razlikuje prije svega po znatno većim gužvama, ali ambijent van neposredne blizine Kabe odraz je već viđenog arapskog života.
Slike i snimci svetih mjesta teško mogu dočarati iskustvo umre, susret sa svetim mjestima, ali mogu povećati našu želju za dolaskom u najčasnija mjesta na svijetu. Želje su te koje nas u suštini razlikuju jedne od drugih.
Krenuli smo prema aerodromu u Džeddi nakon ikindije namaza. Proučili smo zajedno dovu za rastanak sa Mekkom. Primjetno je bilo da smo se svi prehladili I umorili. Strpljenja je bilo na izmaku, ali sam se ja I ostali hrabrili jedni druge da izdržimo je rje ovo veliko bilo i da slijedi susret sa voljenima I podjeli ove ljepote susreta sa našim svetim mjestima.
Na aerodromu u Džeddi smo zastali pored terminala da, ko je želio, kupi zemzem vode i ponese sa sobom u Ameriku. Nakon toga smo otišli na kapiju (gate) za let prema Kairu, a onda prema JFK u New Yor sa EgyptAir.
Na JFK u New York smo stigli u subotu, 30. Decembra u 9:30AM ujutro. Uslijedila je pasoška kontrola, preuzimanje torbi i odlazak svojim kućama I u svoje matične džemate.
Iako prehladjeni i vidno umorni, primjetno je bilo zadovoljstvo i sreća zbog obavljene umre i zahvalnost Gospodaru na ćašćenju odlaska na ovo umransko duhovno putovanje.
Želim napisati da ovu decembrasku 2023 umru su činile slijedeće osobe:
Nijaz Čirkić, Maida Čirkić, Adnan Čirkić, Munib Alić, Rešid Zildžić, Sead Hodžić, Enija Kahrimanović, Hasiba Muhić, Muniba Suljić, Zilha Avdić, Jasna Jašarević, Badema Suljić, Remza Bilal, Jasmina Birčević, Edin Kolečić, Derva Kolečić, Muradif Hodžić, Sejfulah Jašarević, Mensura Jašarević, Senada Avdić, Kasim Memić, Dženana Memić, Šemsudin Haseljić, Samira Muratović, Šaban Haseljić, Nedim Hasanović, Zejr Mehić, Mirsada Mehić, Binasa Bešić, Abdulah Polovina i Tariq Mohamed Abdulgader (zet od Jasne Jašarević). Najmladji mu’temir u grupi je bio Šaban Haseljić sa 10 godina, a najstarija je bila naša majka i nana Derva Kolečić sa 80 godina.
Izražavam zadovoljstvo i zahvalu Svevišnjem Gospodaru na čašćenju odlaska na ovo umransko putovanje i ljepoti druženja sa divnim ljudima mu’temirima IZBSA koje su Islam, Bosna i Hercegovina, pa i Amerika odgojili. Sretan, ispunjen, nadahnut. Hvala Islamskoj Zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike na pripremi i realizaciji ove decembraske 2023. umre o prilici da budem vodič blagoslovljenim umranskim dušama.
Da zaključim, odlazak na umru je prije svega duhovno putovanje koje piše svoja lična sjećanja i osjećanja i vrijedna su onoliko koliko ostavljaju traga na čovjeka. Međutim, ono što se mnogih nas tiče jeste naša zajednička slika u svetim mjestima. Boraveći u Mekki u ihramima, hodajući na ulici, u tavafu, saju pored drugih ihrama postajemo svjesniji da Allah džellešanuhu ne gleda u naša odijela i imetak, već srca te da trebamo težiti jednakosti na Ovome svijetu. Dok diljem svijeta muslimani dižu glas jedni protiv drugih boravak u Haremu je mjesto gdje sve razlike među muslimanima prestaju, gdje muslimani iz cijeloga svijeta klanjaju jedni pored drugih, pozdravljaju se i upućuju osmijehe jedni drugima bez rasprava koji su očiti na političkoj sceni. Gaza nam jasno daje sliku kakvo je, na žalost, stanje sada ummeta muslimaskog. Zato, onaj boravak u Haremu i zbližavanje nas muslimana treba da ga ponesemo i podijelimo sa muslimanima izvan Harema i zbližimo se i zajedno odupremo svim negativnostima i vanjskim i unutrasnjim za naš spas i bolje sutra.
Jer, kada čovjek umre, ljudi pitaju šta je ostavio iza sebe, a meleki šta je ponio, a s ovoga svijeta čovjek nosi samo dobra ili loša djela. Upravo ovi ihrami, dva bijela platna kao jedina odjeća koja džepova nema, čovjeka podsjeća da će s ovoga svijeta otići obučen u ćefine, odnosno dva bijela platna te da s ovoga svijeta ne može ponijeti ništa sem svojih djela.
Činim dovu Svevišnjem Gospodaru Allahu džellešanuhu da primi I upiše nam ovu umru u knjigu dobrih djela. Amin!
Salavat i Selam na voljenog Poslanika Muhammeda Alejhisselam i hvala Allahu džellešanuhu, Milostivom, Samilosnom!
