Stvaranje čovjeka je nešto što je Božije određenje i čovjek kao halifa na ovome svijetu ima važnu uloga postojanja i djelovanja. Djelovanje uvijek donosi izazove u vidu borbe. Borba koja je najteža je borba sa samim sobom.
Kroz ovozemaljsko putovanje doista nailazimo na razne znakove koji se kriju i ako samo malo razmislimo, možemo da u tim znakovima preisptujemo sebe. Doista su ljudi slabašna bića, koja osjećaju nelagodu i bol. Znakovi nam kazuju da za vjernika nije ovaj prolazni svijet jer ono gdje treba da idemo to je svijet vječnosti koji nas sve čeka. Poznate su nam motivacione poruke koje svakodnevno čitamo a koje imaju obrise usklađivanja života na ovome svijetu: “Ne odustaj jer ti možeš sve.” Zar stvarno možemo sve?
Neki žele da mjenjaju svijet a ponekad nisu u stanju da promjene sebe, jer zašto bi izlazio iz zone komforta kada ima sve servirano, da se brine o nebitnim stvarima. Sjećajući se govora Božijeg Poslanika Muhammeda a.s. koji je jedne prilike kazao nakon Bitke na Bedru:„Vratili smo se iz male bitke u veliku bitku?!“ (El-Bejheki)
Naše velike bitke se vode u borbi i obračunavanjem sa samim sobom. One su tu da nam pokažu koliko smo slabi, prepušteni samo na milost Božiju. Trudimo se u toj borbi koja je trajna da ne povrjedimo, uznemirimo druge oko sebe. Iskren i snažan vjernik nosi u sebi strpljivost i prepušta se određenju od Allaha dž.š.
Od Suhejba, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao:
“Čudan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na njoj zahvali, pa mu bude dobro, a ako ga zadesi kakva nedaća on se strpi pa mu opet bude dobro.”
[Hadis bilježi imam Muslim]
Da li i koliko često ljudi kritikuju sami sebe? Na koji način ljudi shvataju samokritiku? Da li kao lično nezadovoljstvo ili kao mogućnost i želju za promjenom, te unapređenjem svog sveobuhvatnog stanja. U životu muslimana borba sa samim sobom je stalan proces, a ključ uspjeha u ovoj borbi je iskrenost, upornost i oslanjanje na Allaha dž.š.
“Tako mi duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj koji je očisti, a bit će izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi!” (Šems, 7-10).
U vremenu u kojem živimo čovjek se nalazi u raznim iskušenjima, ali u suštini u koliko bi se pripremali samo za jedno, a to je priprema za smrt i ahiret, da bismo na taj način ukrotili i savladali dunjalučke izazove. Razmišljanje o smrti i Sudnjem danu pomaže nam da ostanemo fokusirani na ono što je zaista važno. Zaista je svrha dunjaluka pripremiti se za susret sa Allahom dž.š., raditi dobra djela i truditi se da odemo sa ovog svijeta u što boljem stanju. Prenosi se da je hazreti Omer rekao: “Obračunajte se sa samim sobom prije nego što od vas bude zatraženo da položite račun.’
Uistinu je potrebno da svako od nas obračuna na ovome svijetu, jer na budućem svijetu, sve će biti kasno. Vrijeme je veoma dragocjeno u životu vjernika, ono prolazi i pruža nam priliku da vidimo koliko je važno da razumijemo iskoristiti trenutke prolaznog života. Hadis koji nam se kazuje je od važnosti, jer kroz ove faze uistinu dolazimo do preispitivanja i borbe sa sobom.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”
Zinaid ef. Granić
BICC Carlisle
