druge. Ustvari, vjernik ne smije biti onaj koga ne zanima stanje zajednice, koji se ne trudi da svojim angažmanom bude pozitivna snaga koja budi nadu i promiče univerzalne vrijednosti vjere, vrijednosti zajedništva i ustrajavanja na putu uspjeha ovog i budućeg svijeta.
وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَىٰ ۖ وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ ۚ وَاتَّقُوا اللَّـهَ ۖ إِنَّ اللَّـهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
“…Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ ( El-Maide 2. )
U danima blagoslovljenog ramazanskog posta, u najljepšim ramazanskim noćima kada punimo svoje duše i srca darovima ramazana vjernik promišlja o važnim, krucijalnim, suštinskim pitanjima. Ova propitivanja mogu i trebaju biti, na ravni svoje porodice, zatim svoje zajednice – džemata, domovine, pitanja ummeta u savremenim previranjima svijeta itd.
Muslimani Bošnjaci Sjevernoj u Americi uvijek su bili svijetla tačka kada je u pitanju naša briga prema povratnicima i generalno naša solidarnost sa braćom i sestrama diljem svijeta, a posebno prema onima u Bosni i Hercegovini. Ovaj osjećaj dolazi do izražaja posebno uz ramazan kada gajimo poseban senzibilitet prema ukupnom dobru koje će se naći na našem mizanu onda kada se budu vagala djela. Dunjaluk je samo jedna kap u odnosu na vječni Ahiret. Bilo pojedinačnim ili džematskim ibadetima kao što su: namaz, post, sadaka, zekkat, pripremanje džematskih iftara, biti na usluzi svome džematu, volontirati, širenje pozitivnog narativa, lijepe riječi, pomaganje braći i sestrama u potrebi u lokalnoj zajednici i šire, sve su to djela koja će svjetliti poput najsjajnijih zvijezda osvjetljavajući nam put do Dženneta ako Bog da.
Koliko god se uspijevali etablirati i integrirati u ovo najšarolikije američko društvo, mi ne smijemo nikada zaboraviti svoj ukupni identitet, identitet muslimana, ali i ono što nas definiše kao Bošnjake. S tim u vezi, uz ramazan se javlja i jedan poseban senzibilitet, istančani osjećaji, nostalgija prema rodnoj grudi, rodnom topraku, našoj rodbini u Bosni i Hercegovini, našim prijateljima i općenito našem čestitom narodu.
Ovaj nasihat ima za cilj da nas podstakne na možda i najznačajniju akciju kada je u pitanju naš narod, a to je briga i pažnja prema našim povratničkim džematima, prema ljudima koji žive u povratničkim džematima. Zahvaljujući angažmanu Islamske zajednice i vjernicima koji je čine, infrastruktura u povratničkim džematima je uglavnom obnovljena. Mnogo je bosansko-hercegovačkih gradova i sela čije su džamije jedina mjesta organizovanja našeg naroda. Upravo su to oni džemati i zajednice koje zovemo povratničkim, a oni su suštinski džemati koji čuvaju kontinuitet našeg postojanja kao zajednice i kao naroda. Naša svijest o tome mora biti snažna i jasna, bez kalkulisanja. Jedni smo drugima najpreči i jedni smo drugima najbolji oslonac.
Globalna svjetska kretanja, raseljavanje, te i sama situacija u domovini čini da je sve manje ljudi u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu. Naši ljudi su politički marginalizirani, naša djeca nemaju pravo učiti bosanski jezik u školama te su često ostavljeni sami sebi. Naši imami i džematlije u povratničkim džematima su pravi heroji, borci za vjeru i državu, posebno oni u pograničnim krajevima. Plemeniti poslanik Muhammed a.s., je za neke gradove kazao da su blagoslovljeni, kao što je Sirija – Šam. Ako bismo htjeli razumjeti neke hadise Allahovog Poslanika a.s., u konteksu njihovog povoda i okolnosti u kojima su izrečeni, možemo i graditi naš odnos prema povratnicima koji žive na bedemima Bosne. U hadisima spominjana Sirija i neka druga mjesta, ne zato što su sama po sebi sveta, nego što ih je Poslanik a.s., svojim riječima posvetio kada je kazao da su blagoslovljeni oni koji se u njima nastane. Zapravo, s ciljem da sačuvaju islam u pograničnim krajevima ili na granici.
Dolaskom u Medinu Poslanik a.s., je između ostalog uradio dvije suštinske stvari, a to su: izgradnja džamije i bratimljenje muhadžira i ensarija. Mi čija je sudbina da iz daljine pratimo dešavanja u povratničkim džematima ipak nismo daleko ukoliko to ne želimo. Mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu bosanskog šehida. Mi smo dužni u granicama svojih mogućnosti biti bliski našim ljudima u povratničkim džematima, svoje posjete domovini planirati da ih posjetimo.
Muhammed, a.s., nas je podučio kako trebamo posmatrati ukupne odnose muslimana:
إنَّ المُؤْمِنَ لِلْمُؤْمِنِ كَالْبُنْيَانِ يَشُدُّ بَعْضُهُ بَعْضًا. وشَبَّكَ أصَابِعَهُ
“Pravovjerni (muʼmini) su poput jedne zgrade (građevine) čiji dijelovi povezuju jedni druge” pa je onda spleo prste jedne ruke s drugom rukom, pokazujući kako to treba izgledati. (Buhari)
A u drugom hadisu kaže: وَخَيْرُ النَّاسِ أَنْفَعُهُمْ لِلنَّاسِ – “ Najbolji od vas su oni koji koriste drugim ljudima.” ( Taberani )
Da bismo bili od onih koji se solidarišu i potpomažu naše povratničke džemate o tome moramo imati visok stepen svijesti i odgovornosti. Ovdje prvenstveno mislimo na sve akcije koje se sprovode unutar Islamske zajednice, koje je potrebno itekako podržati u granicama svojih odgovornosti i mogućnosti. Ovdje prije svega mislimo na zekat, sadekatul-fitr i kurban kao i podržavanje Fondacije Ljiljan koja obezbjeđuje stipendije studentima u Bosni. Od ovih akcija se direktno pomažu naši povratnici i mi ne smijemo imati dileme u tom pogledu.
Pripremanje iftara u povrtaničkim džematima
- Obezbjeđivanje bajramskih paketića u povratničkim džematima
- Tokom godišnjih odmora posjeta Memorijalnom centru u Potočarima Srebrenica
- Memorijalni centar Kamičani kod Prijedora itd.
Molim Allaha Uzvišenog da čuvamo čast i dostojanstvo našeg naroda, naših povratnika, da budemo od onih koji ih nećemo prepustiti sami sebi. Neka Allah dž.š. primi naše ibadete, oplemeni naše duše u ramazanu da budemo svjesni preuzetih emaneta u svojoj porodici, džematu i emaneta prema domovini. A domovina je jedna!
mr. Osman ef. Brkić – ICNP – Phoenix
