Zahvala pripada Milostivom Allahu koji je u Kur’anu rekao: „Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe, 18). Salavate i selame šaljemo Njegovom Poslaniku Muhammedu, a.s., njegovoj porodici, ashabima i svima koji su živjeli i preselili sa riječima Šehadeta u srcu.
Kad je naš voljeni Poslanik, a.s., sa ashabima učinio hidžru i prije nego je stigao u centar Medine u mjestu Kuba odlučio je da pokrene ashabe i sagradi centar muslimana – džamiju. Iako je imetak muhadžira većinom bio oduzet od strane mušrika, premoreni od puta, još se nisu ni smjestili u Medini Poslanik, a.s., se odlučuje za ovaj korak. Ni sam kuće nije imao, Poslanik tu odluku donosi iz razloga što je znao kolika je važnost džamije i zajednice za život muslimana.
Mjesto u kojem postoji džamija i jak džemat, a pod jakim se ne misli na brojčano velik nego jedinstven džemat, Allah spušta svoj bereket i uspjeh. Život vjernika je usko vezan za zajednicu jer određene ibadete je nemoguće ili veoma teško obaviti mimo zajednice poput džuma-namaza, bajram-namaza, zekata, itd. Sam Poslanik nas uči da je namaz u džematu vredniji 27 puta od namaza koji se klanja sam. Iako se nekad osjećamo ljepše kad klanjamo sami kod kuće jer možemo produžiti svoje učenje, prilagoditi ambijent koji nam odgovoara, ibadetiti Gospodaru kako najviše volimo a u džamiji možda to nismo u mogućnosti a ponekad možemo osjetiti i neugodnost ili ružnu riječ od drugoga ali i pored toga Poslanik nam govori da je taj namaz u džematu vredniji. Zašto je to tako? Jer nas Poslanik želi naučiti da je ključ uspjeha muslimana u njihovom jedinstvu. Šejtan je poput vuka koji prvo pojede izdvojenu ovcu, odnosno, onu koja se udaljila od zajednice i svoga stada. U džematu razvijaš osjećaj milosti, brige, širine prema drugim muslimanima. Mijenjaš sebe na bolje kako bi izlaskom iz džamije promijenio ljude oko sebe.
Poslanik nas savjetuje i kaže: „Najbolji među vama su oni koji koriste ljudima (svojoj zajednici)”. Razmišljajući o ovom hadisu vjernik je svjestan da svoje znanje i mogućnosti treba da iskoristi za dobrobit zajednice. Nisu mogućnosti svih ljudi iste ali kad bi svako pridonio zajednici ono u čemu je on najbolji ispravno bi slijedio ovaj hadis Poslanika. Nekog je Allah počastio imetkom, nekog dobrim međuljudskim odnosima, nekog govorništvom, nekog djeca vole, a neko je možda u mogućnosti da otkloni neku prepreku. Naše je da prepoznamo šta od dobra možemo učiniti za zajednicu ili u najmanju ruku da zajednici svojim postupcima ne činimo štetu.
Milostivi Allahu, molimo te u ovom mubarek mjesecu kad se vjernička srca još više približavaju svom džematu da nas pomogneš na Putu dobra, sjediniš naša srca i proživiš u džematu Poslanika, šehida i dobrih ljudi. Amin
Mr. Armin-ef. Mejrić
Bosnian-American Association Richmond, VA
