Čuvanje džemata / Briga o džematu

“Uvijek može bolje” – tako su nas učili naši stariji.

U svakodnevnim razgovorima često čujemo nezadovoljstvo i govor o problemima kojih ima, a kojih će, sasvim sigurno, uvijek biti u našim zajednicama. Međutim, kada bismo uradili ozbiljnu i objektivnu analizu, shvatili bismo da kao Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike imamo mnogo razloga za zadovoljstvo i zahvalnost.

Uprkos izazovima i nedacama, naši džemati su dobro organizovani, povezani s krovnom organizacijom, ali i s drugim zajednicama. Naši objekti su na zavidnom nivou, aktivnosti raznovrsne, a infrastruktura izgrađena u relativno kratkom vremenskom periodu. Bošnjaci su na Zapadu vrijedno radili i izgradili zajednicu koju je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini prepoznala i nagradila muftijstvom. Za manje od dvadeset godina izgraditi ovakvu mrežu džemata i infrastrukture uspjeh je vrijedan svake pohvale. Razviti lokalne džemate koji će činiti globalno dobro – to je primjer zajedničkog uspjeha.

Ipak, postoji i dio s kojim mnogi od nas nisu do kraja načisto.

Očekivanja od zajednice su velika – i to je često opravdano. Međutim, izgradnja i održavanje džamija, kao i svi projekti koji se realizuju, oslanjaju se prvenstveno na podršku džematlija. U užurbanom životu, zbog ličnih obaveza, problema ili ponekad zbog nezadovoljstva, dešava se da izostane istinska briga za džemat. A to je pojava koja dugoročno slabi zajednicu.

Ako svakodnevno ne razmišljamo o džematu – o izazovima koje donosi novo vrijeme i o potrebama naše zajednice – naša uloga postaje pasivna. Pasivan odnos vodi ka nemarnosti, a nemarnost često prerasta u nezadovoljstvo i nervozu prema istoj toj zajednici.

Skupštine džemata, kao najviša tijela zajednice, donose odluke o visini članarine na osnovu realnih i proračunatih potreba. Ipak, kod određenog broja džematlija, upravo zbog pasivnog odnosa, svaka vijest o eventualnom povećanju članarine izaziva nelagodu.

Istovremeno, članstvo u klubovima, fitnes centrima, različitim pretplatama i servisima mnogi prihvataju bez komentara. Mnogi mjesečno izdvajaju za fitnes ili druge aktivnosti koliko godišnje za džemat, a istovremeno ističemo da nam je vjera na prvom mjestu. Kada su u pitanju djeca i njihovi sportski angažmani – putovanja, turniri, hoteli, gorivo i drugi troškovi – izdvajanja su značajna i često višestruka tokom mjeseca.

I treba da ulažemo u svoju djecu, njihovo obrazovanje i sport. To je pohvalno. Međutim, neprihvatljivo je da se, kada dođe mektebsko takmičenje ili potreba za garderobom za hor u džematu, počne prebacivanje odgovornosti: “Neka džemat plati.” Ako džemat ne može, onda dijete neće ili “ne mora” ići. Sve oči tada postaju uprte tamo gdje ne bi trebale biti. A istovremeno govorimo da nam je vjera na prvom mjestu – Allah i Njegov Poslanik, a.s.

Ovakav nesklad između riječi i djela nije nepoznat. Uzvišeni Allah nas opominje u Kur’anu:

“O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koja djela ne prate!(Es-Saff, 2–3)

Prati se da svaki dolar ili peni koji se donira džematu mora biti odgovorno evidentiran i opravdano potrošen. To je obaveza i emanet onih koji vode zajednicu – i tako treba da bude. Međutim, dok strogo pratimo trošenje sredstava u džematu, često u vlastitom životu nemamo gotovo nikakvu kontrolu nad ličnom potrošnjom. Istraživanja pokazuju da mnogi ne znaju ni koliko imaju aktivnih pretplata. Plaćaju se članarine i usluge koje se gotovo i ne koriste.

Ovo su poznate pojave. Možemo zatvarati oči pred njima, ali možemo i pokušati učiniti promjenu.

Neko mora održavati džamije. Neko mora misliti na budućnost. Najbolji način da naši džemati budu stabilni i uspješni jeste uspostavljanje aktivnog odnosa prema džematu. Aktivni odnos znači istinski poznavati potrebe i izazove zajednice, učestvovati u njenom radu, podržavati je i osjećati je kao svoju.

Jer džemat nije “oni” – džemat smo svi mi.

U budućnosti trebamo ozbiljno razmišljati i o konceptu živog vakufa kao trajnom i organizovanom načinu očuvanja naših vakufa i institucija.

Uvijek može bolje.
A bolje počinje od nas.

Nijaz ef. Valjevčić

Islamic Educational Center’’ Ezan’’ Des Moines IA

Posljednje vijesti