1. Možete li nam reći malo o sebi?
Kao prvo selamim sve naše Bošnjake I Bošnjakinje. S obzirom da nije pohvalno o sebi govoriti, ja ću se potruditi da na ovo pitanje odgovorim što kraće. Radim kao imam u Sjedinjenim Američkim Državama od 2000. godine. U džematu Bošnjački Islamski Kulturni Centar Grand Rapids, MI sam već, elhamdulillah, skoro punih sedam godina. Posjetio sam većinu naših džemata u SAD-u i Kanadi, i bio sam i svjedok i sudionik formiranja i stasavanja jednog broja naših džemata kao i naše krovne Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Ukratko, skoro čitav moj profesionalni angažman i imamsko iskustvo je vezan za ovo područje, tj. Sjedinjene Američke Države.
2. Jedan ste od rijetkih imama sa doktoratom. Kako možemo iskoristiti to vaše zvanje i znanje da pomognete zajednici?
Svaki imam ima obavezu da svoje znanje prenosi i da podučava druge. To je kao što znamo zekat na znanje. Neki imami imaju završene fakultete, neki su magistri, a neki su doktori nauka. Mislim da tu nema posebne razlike kada je u pitanju imamski poziv, osim što svaki imam ima potrebu za stalnim usavršavanjem i nadogradnjom vlastitog znanja.
3. U zadnjih nekoliko godina ste radili kao sekretar ICNAB-a. Koje iskustvo nosite sa obavljanjem te funkcije?
Funkcija sekretara ICNAB-a mi je povjerena 2012. godine na tadašnjim Susretima Bošnjaka i obavljao sam je do kraja 2015. godine. Funkcija sekretara i blagajnika je i prije bila objedinjena tako da su to bile dvije paralelne obaveze. Mogu reći da je to bio veoma zahtjevan posao, uvezivanje svih naših džemata i administrativno i finansijski. S druge strane, to je bilo jedno dragocjeno iskustvo, jer kroz ovakvu vrstu emaneta, čovjek se susreće sa jednim drugačijim osjećajem odgovornosti u odnosu na imamski poziv.
4. Šta vidite kao najveći izazov džematlija (posebno mladih) i kako taj izazov prevazići?
Smatram da je jedan od najvećih izazova svih naših džematlija, a posebno mlađih osoba, kako biti integrisan u savremeno društvo i pritom ostati vezan uz zajednicu. Moderno društvo je između ostalog poznato i kao društvo individualizma, a cilj džemata je razviti u nama altruistički pristup. tj. biti na usluzi drugom, pa i drugačijem od sebe. Ne znam koliko efikasno se nosimo sa ovim izazovom, ali naravno izazova je mnogo, a ovo je samo jedan od onih koje smatram posebno bitnim za istaći.
5. Koje savjete mozete dati svojim kolegama, naročito onim koji su skoro stigli u USA?
Imamski kadar u našoj Islamskoj zajednici se u proteklih nekoliko godina vidno podmladio, što je svakako vrlo pozitivno. Svježa snaga i elan je upravo ono što nam sada i treba. Mlađe kolege imaju štošta naučiti od svojih starijih kolega, jer svaki prostor, pa i ovaj u Sjevernoj Americi, je specifičan na svoj način. Imao bih nekoliko stvari podijeliti sa mlađim kolegama, ali istakao bih sljedeće. Svaki imam kada dođe u jedan džemat treba što prije da upozna svoje džematlije, jer će tako biti efikasniji u svom pozivu. S druge strane treba da upozna i sredinu u koju je došao. Ovdje mislim na ono čime se jedno mjesto odlikuje, dakle istorijat tog mjesta. Međureligijska saradnja je svakako jedan od zadataka svakog imama u jednom mjestu. Na kraju, mi „starije“ kolege smo uvijek na raspolaganju ako treba određeni savjet, ali vjerujem da su naše mlađe kolege ipak imami koji znaju kako se nositi sa svojim obavezama i u tom smislu sam optimističan.
6. Kako u vašem džematu promovišete akcije, projekte i aktivnosti ICNAB-a?
Naš džemat, elhamdulillah, uvijek sprovodi sve akcije ICNAB-a, i mogu istaći da smo po rezultatima uvijek bili u samom vrhu. Za ovakve rezultate trebaju samo dva uvjeta, a to su džematski odbor i imam. Ako džematski odbor radi svoj posao savjesno, i ako imam govori o značaju sprovođenja akcija ICNAB-a, rezultati nikada ne izostaju.
7. Zbog blizine džemata medžlisa Midwest, kako razvijate međudžematsku saradnju?
Medžlis Midwest je u zadnjih par godina pokrenuo nekoliko aktivnosti koje su već urodile plodom. Džemati su sada mnogo uvezaniji međusobno. Susreti imama i džematskih odbora, kao i džematlija su češći što pospješuje ne samo međudžematsku saradnju, nego pozitivno utiče i na razvoj svih naših džemata pojedinačno. Ovdje je olakšavajuća okolnost relativna blizina džemata, tako da mogu reći da je naš medžlis, elhamdulillah, prilično uvezan.
8. Za Memorial Day se spremaju Susreti Omladine medžlisa Midwest. Možete li nam otkriti šta se sprema i šta ce mladima uljepšati dolazak?
Ove godine su treći omladinski susreti našeg medžlisa. Pored uobičajenih aktivnosti kao što su mektebsko takmičenje i sportski susreti, ove godine pripremamo jedan specijalni dodatak, a to je smotra horova iz našeg medžlisa. Biće tu još sadržaja, ali ne bih sve otkrivao nego bih ovom prilikom pozvao sve one koji mogu doći u Grand Rapids, bujrum na omladinske susrete tokom Memorial Day Weekenda inšallah.
9. Vaš džemat je trenutno u izgradnji objekta, možete li nam ukratko reći nešto o projektu?
Mi smo, elhamdulillah, započeli projekat izgradnje nove džamije krajem 2012. godine. U prvih par godina smo sakupljali inicijalni iznos kako bi mogli otpočeti radove, a radovi su počeli u jesen 2014. godine. Do sada smo završili otprilike polovinu radova, ili ono što zovemo grubim radovima. Sada predstoji druga faza, a to su unutrašnji radovi. Džamija se gradi u tradicionalnom prepoznatljivom stilu sa tri mala kubbeta ispred i jednim većim kubbetom. Džamija ima takođe i ženski sprat, mahfile. Koristim ovu priliku naravno da pozovem sve Bošnjake i Bošnjakinje da budu dio ovog hajirli projekta. Svi koji žele učestvovati u izgradnji naše „Selam“ džamije mogu slati svoje donacije na: „Bosnian Cultural Center“ 2839 Eastern Ave SE Grand Rapids, MI 49508.
10. Imate li poruku za kraj za naše čitaoce?
Za kraj bih istakao da su naši džemati zaista naše oaze u kojima se osjećamo najljepše. Svi koji sumnjaju u ovo, neka samo posjete naše Bošnjake u gradovima gdje nema našeg džemata i uvjeriće se da su sretni ako žive u gradu gdje ima naš džemat. Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Biografija dr. Muaz ef. Redžića
