Slava i hvala pripada Allahu Gospodaru svjetova a salavat i selam, mir i spas Resulullahu, Božijem odabraniku i miljeniku. Gospodaru, mi u Te vjerujemo, u Tebe se uzdamo, Tvoga puta se držimo i Tvojoj Milosti i Pomoći se nadamo. Ne dopusti da zaboravimo svoje obaveze prema Tebi i ne dopusti da umremo osim kao čestiti Tvoji robovi. Poslije toga:
Draga braćo, cijenjeni džemate, nakon što smo ramazan ispostili, svoju dužnost obavili, pravo je vrijeme da se nadamo i da se radujemo. Da se nadamo Allahovoj Milosti, a da se radujemo zbog nagrade koja je obećana postačima.
Ja vam neću danas govoriti o neophodnosti da svoju vjeru dokazujemo i poslije ramazana izvršavajući obaveze koje smo i u ramazanu izvršavali jer vi znate da se islam živi cijelu godinu, cijeli život. Vi znate da ono što se mora klanjati, što se mora poštovati u ramazanu ostaje kao obaveza i poslije ramazana. Sve osim posta i sadekatul fitra a što je vjernikova obaveza, obaveza je i prije i poslije ramazana, ali vi to znate. Vi znate da je malehno zahvaljivati dragom Bogu samo jedan mjesec jer ni On nas ne osprkbljuje samo jedan mjesec u godini nego cijeli život. Vi znate da nam Njegova pomoć treba u svakom trenu, u svakom dašku, pa kako da zaboravimo na Njeg’ ostalih 11 mjeseci?
Danas želim da sebe i vas podsjetim na nešto drugo, nešto što je utkano u naše tkivo, što je uklesano u naše gene, nešto što je bošnjačka čast ili bošnjački usud ,možda, dok budemo postojali kao narod. Da draga braćo, mislim na dan šehida, ili na šehide, na naše obavezno njegovanje tradicije sjećanja na šehide. Sutra je drugi dan ramazanskog bajrama a taj dan je dan šehida u Islamskoj Zajednici. Čast je i zadovoljstvo biti dio naroda čiji junaci nisu činili zločine nego su nejač branili od zlotvora i na tom putu živote svoje davali.
Draga braćo, usudjujem se reći da smo posebno mi u Americi i Kanadi ili u bosanskoj dijaspori uopće, obavezni njegovati tradiciju sjećanja na šehide jer su naši džemati uglavnom puni potomaka šehida. Naš narod nije ovdje došao iz obijesti nego kao muhadžiri a muhadžiri ne samo da napuštaju svoj toprak nego iza muhadžira ostaju i friške humke šehidske a iza muhadžira našeg naroda je ostalo i previše takvih humki, takvih mezarova.
Zato s pravom kažem da smo dužni podsjećati se na herojstva naših šehida. Osim toga dužni smo živjeti tako da kad bi dobri šehidi ustali iz svojih mezarova i vidjeli nas da budu ponosni na nas i na ono šta smo postali nakon njih. Da li je to tako pitanje je veliko ali da možemo biti dostojni potomci heroja to svakako možemo.
Sutra je dan bosanskih šehida, molim vas, odajte im počast i tako što ćete svojoj djeci govoriti o njihovim podvizima, o njihovom herojstvu, tako što ćete im pobrojati šehide iz vaše porodice, iz vašeg mjesta, iz vašeg komšiluka. Ako se pokušate pripremiti za to uvidjet ćete da ste i sami zaboravili imena mnogih šehida koje ste veoma dobro poznavali. Zaborav je naš veliki neprijatelj pa ne dopustimo da u zaborav padne istina o herojskoj odbrani našeg naroda.
Molim dragog Boga da se ne prepustimo zaboravu, kako nas ne bi ista sudbina snašla. Molim Ga da naši potomci budu bolji od naših dobrih prethodnika, da djeca naših šehida žive dostojanstven život potomaka šehidskih. Molim Ga da naša domovina uvijek radja heroje koji će je biti sposobni i voljni braniti i koji neće nasilje činiti nego nasilje sprječavati i protiv nasilja i zločina uvijek ustajati. Molim Ga da našim šehidima podari ono što je šehidima obećao! Amin.
Muris ef. Neimarlija, prof.
