Za Preporod govori mr. Sabahudin ef. Ćeman, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne 
Amerike. Intervju je objavljen u u printanom izdanju Preporoda br. 1-1083 od 1.1.2017.
“Rahatluk je riječ koja se ne može prevesti na engleski” kaže mr. Sabahudin ef. Ćeman koji ovaj put govori o četiri generacije Bošnjaka u Americi; o podizanju džemata; o kupovini crkava koje se restauriraju u džamije; o brzom životu u Americi; reakcijama na Trampov izbor za predsjednika Amerike…
Razgovor smo započeli pitanjem kad je otišao u Ameriku, na šta je mr. Sabahudin ef. Ćeman odgovorio: „U Americi sam 23 pune godine, pola svoga života. U Čikagu sam bio dvije godine, u Njujorku devet mjeseci, i evo 20 godina sam u Feniksu. Po 23 godine do sada sam živio u rodnoj Bosni i Hercegovini i Americi.“
Kad biste pravili paralelu: Bošnjaci u Americi prije 23 godine, kakve ste ih tamo zatekli, i Bošnjaci danas, 23 godine poslije, kakav bi zaključak bio?
Postoje razlike. Ima više faktora koji dovode do tih razlika. Postoje razlike čak i između gradova gdje živi naša populacija. U početku je većina naše populacije bila u Čikagu, to je uglavnom naša stara migracija. Nakon 1994. porasla je naša migracija. Neki kažu da nas danas u Americi ima ovoliko, drugi kažu onoliko, a moje je mišljenje da nas je preko 250.000. Većina tog naroda će ostati da živi u Americi. Sad imamo četiri generacije naših Bošnjaka u Americi. Prvoj generaciji su najvažnija događanja u Bosni. Drugu generaciju čine Bosanci – Amerikanci. Nose Bosnu u sebi, a žive i rade u Americi. To je generacija koja je najviše uradila na podizanju naših džemata.Treću generaciju čine oni koji su više Amerikanci nego Bošnjaci. Oni su kao djeca došli u Ameriku i formirali se u toj sredini. I razmišljaju na američki način, a imaju i vezu sa Bosnom. Četvrtu generaciju, tzv. Amerikance čine Bošnjaci koji su tamo rođeni. Njihov stil života, razmišljanje većinom je vezan za Ameriku. O Bosni znaju ono što su im prethodne tri generacije prenijele. Tako da je primijetna razlika od prije dvadesetak godina i sada. Prije dvadesetak godina mi smo s mukom ostavljali Bosnu i razmišljali da ćemo u Americi biti jedno vrijeme i vratiti se u Bosnu. Međutim, sadašnja percepcija života puno je drugačija.
Kad sam 2005. godine boravio u Americi imao sam osjećaj da se tamo brže živi nego u Evropi, a kamoli u nekim drugim dijelovima svijeta?
To je stil života, stil kapitalizma i individualizma. Mogućnost postizanja određenih ciljeva čovjeka zavede do te mjere da se brže živi. Doista, ovdje se život brže odvija. Malo se ima vremena za sebe, za familiju, za privatni život. Rahatluk je riječ koja se ne može prevesti na engleski. Mi u Americi nemamo rahatluka koliko ga ima u Bosni.
Koliko je tačna konstatacija da su Australija i Amerika – topionice naroda?
Tačno je. Možda je to i najveća opasnost koja prijeti kako sačuvati identitet našeg naroda.
Je li i u Americi naš moto: integracija DA, asimilacija NE?
Naše je geslo integracija i adaptacija, prihvatanje onog što je dobro i čuvanje onoga što smo donijeli sa sobom kao dobro.
Džemati okosnica svih dešavanja u Bošnjaka
Koliko Islamska zajednica može da doprinese očuvanju identiteta kod Bošnjaka u Americi?
Islamska zajednica pokušava da da odgovor i na to pitanje. Ona je jedina institucija koja opstaje u našim gradovima. Naši su džemati okosnica svih dešavanja. I među samim Bošnjacima postoje različiti pristupi. Naši Bošnjaci koji su članovi tih naših zajednica očekuju da se zadovolje njihove potrebe i po tom pitanju. Afirmiranjem jedne zapostavlja se druga stvar. Teško je uspostaviti balans, a istovremeno integrirati se u mjesto i vrijeme u kojem živimo. Jedna od tih barijera su problemi jezika, jer je sve na engleskom, pa problem vjerskog obrazovanja, očuvanja kulturne baštine. Ima različitih modela u našim zajednicama kako se odgovara na te izazove. Generalno možemo reći da nismo u mogućnosti da odgovorimo na sve te izazove. Pokušavamo onoliko koliko je realno moguće, a da je adekvatan odgovor. Jedna od stvari američkoga društva je individualizam. U našoj vjeri familija ima posebno mjesto. Očuvanje familije je nešto što pripada našoj kulturi i tradiciji. Međutim, u Americi je trend individualizma, razdvajanja tih familija. Ako uspijemo sačuvati porodicu i opstat ćemo. Amerika pruža sve. Ona ti daje sve da bi uzela što više od tebe.
Koliko trenutno ima bošnjačkih džemata u Americi?
Imamo 64 džemata. Ima tu još prostora za organiziranje novih džemata.
U kojim je gradovima najveća koncentracija Bošnjaka?
To su Sent Luis, Čikago, Njujork. U Njujorku imamo dvadesetak hiljada Bošnjaka koji su porijeklom iz Plava i Gusinja.
Kakva je kadrovska struktura unutar Islamske zajednice?
U posljednje četiri godine zaposlili smo 14 novih imama. Naši su džemati stihijski nastajali i zbog te daljine. Imamo još džemata koji nemaju stalnog imama, a imamo i džemata koji iz finansijskih razloga ne mogu imati stalnog imama. Po tim pitanjima imamo još izazova. Imamo i pitanje radnih viza. Veoma je dug proces dobijanja radnih viza. Obično traje do godinu dana. Trenutno imamo 46 aktivnih imama koji rade u džematima Sjeverne Amerike, u Americi i Kanadi.
Zna li se pouzdano koliko ima drugih islamskih zajednica i muslimanskih etničkih grupacija u Americi? Ima li neka krovna organizacija za sve islamske zajednice u Americi?
Kad poredimo druge islamske zajednice, kad spomenemo našu braću iz arapskih zemalja, kad uzmemo muslimane iz Pakistana, Indije, oni imaju nekoliko zajednica. Nisu uvezani. Isti je slučaj i sa drugim zajednicama. Njima je čudno kad vide da smo mi za dvadesetak godina podigli toliko džemata i da su svi uvezani u jedinstvenu Islamsku zajednicu Bošnjaka. Ima nekoliko velikih organizacija, a jedna od njih brine se o pravima muslimana u Americi. Prije sedam godina u Feniksu je osnovana organizacija koja okuplja oko 400 imama, nešto slično našoj Ilmijji u Bosni. Jedino je naša IZ institucionalno i strukturalno čvrsto povezana. Neke od drugih zajednica nas navode kao primjer uspješnog organiziranja. Neke nas pitaju kako smo uspjeli u tome kako bi i oni pokušali to učiniti.
Posljednjih godina prilikom rješavanja infrastrukturalnih problema pojedini naši džemati kupovali su crkve i adaptirali ih u džamije i mesdžide. Kako se došlo na tu vrlo praktičnu ideju?
Kupljeno je više od deset crkvenih objekata koji su preuređeni u mesdžide i džamije. Kupovina takvih objekata omogućava najbržu uspostavu džamijskog prostora. Sve vjerske organizacije smatraju se neprofitnim organizacijama. Kupovina zemljišta podrazumijeva dosta sredstava za samo zemljište i raznu papirologiju tako da kupovina crkava koje su obično i napravljene da zadovoljavaju potrebe jedne takve organizacije ubrzava i pojeftinjuje dolazak do mesdžidskog prostora. Dozvole već imaju. Za nas Bošnjake u početku to nije bila praksa. Pojavila se recesija i podosta crkava je bilo na prodaju. Bošnjaci su skontali da je to najpovoljniji put do mesdžida i džamije, te prišli su kupovini tih objekata i njihovoj restauraciji u džamije. Ove godine kupljena je luteranska crkva u Čikagu i jedna crkva u Sakramentu. Kupljeni objekat u Čikagu je ogroman i zadovoljit će svekolike infrastrukturne potrebe džemata Sabah.
Kako su članovi crkvenih organizacija gledali na to da su crkve kupljene od strane džemata i pretvorene u džamije?
U početku je bivalo i rezerviranog odnosa, a kasnije im bude drago, jer ti objekti se preurede i budu još ljepši. Čak kažu da im je ona ukras.
Bošnjaci veoma dobro prihvaćeni
S kojim problemima se naši ljudi ponajčešće susreću u Americi?
Kao Bošnjaci veoma dobro smo prihvaćeni. I kao muslimani imamo bolje predispozicije od drugih, jer dolazimo iz multietničkih i multireligioznih sredina, a uz to smo i bijelci. Dakle, mi kao Bošnjaci i muslimani nemamo negativnih izazova. Bošnjaci su većinom veoma uspješni i na ekonomskom planu. Većina komentara o Bošnjacima su pozitivne prirode.
Imate li svoje medije na nivou Amerike?
Nažalost, nemamo svoje medije. Jedno vrijeme smo pokušavali pokrenuti novine, bilten. Međutim, nismo to održali na duže staze. Imamo svoj portal. I većina džemata ima svoje portale. Istina, medijima nismo posvetili potrebnu pažnju. U budućnosti ćemo se i tom segmentu puno više posvetiti.
Iz Amerike su najčešći povratci u tabutu?
Tokom moje imamske karijere bilo je džematlija koji su tražili od mene da urgiram kad presele na Ahiret da se ukopaju u Bosni i Hercegovini. Kasnije su revidirali te svoje zahtjeve i kazali: ipak, mi bismo da nas ovdje sahranite. Na moje pitanje zašto je došlo do obrta, rekli su: ako me ovdje ukopate makar će mi neko od mojih doći na mezar i proučiti Fatihu, a tamo niko neće. Takvim činom oni pokazuju da su svjesni da se njihovi nasljednici nikad neće vratiti, te bi za to sada da i mrtvi ostanu bliže njih.
Imaju li svi naši džemati svoja mezarja?
Većina džemata je kupila zemlju za mezarje. Mi u Feniksu imamo mezarje za sve muslimane koji tamo žive.
Kako vidiš oporavak BiH od četverogodišnje agresije?
Mogu iznijeti mišljenje, a ne znači i da je to adekvatan odgovor. Volio bih da stvari brže idu naprijed. Obično kad ovdje dođem slušam negativne primjere iliti urgencije kako bi trebalo raditi. Ne vidim praktičnu potvrdu teoretisanja. Bosna više nije ona Bosna koju sam napustio decembra 1993. godine. Treba i meni vremena za navikavanje. A, da su izazovi ogromni, to stoji. Većina nas koji smo otišli nismo to učinili zato što smo željeli otići. Bolno je, međutim, što i danas, pogotvo naši mlađi, u potrazi za boljom nafakom, odlaze iz Bosne. Volio bih da svi mi svoju nafaku stječemo ovdje u Bosni, a za to moraju biti ponuđene neke bolje mogućnosti. Nadam se da će to u budućnosti biti omogućeno.
Kako su muslimani u Americi reagirali na pobjedu Trampa u predsjedničkim izborima u Americi budući da je u svojoj predizbornoj retorici u više navrata iznosio negativne stavove o islamu i muslimanima?
Postoji izvjesni strah kod dobrog broja muslimana koji su njegove izjave ozbiljno shvatali. Međutim, ima i određen broj mulimana koji su to shvatali kao kampanju putem koje je on pokušavao da dođe do određenog broja glasača, što se i pokazalo tačnim. Velik broj Amerikanaca je iznenađen da je on uspio pobijediti, a mislim da je razlog ta retorika ili ta kampanja kao što je građenje zida između Amerike i Meksika. Ne vjerujem da će svoje prijetnje i obećanja sa predizbornih skupova i sprovesti. Ta retorika je već umanjena i ublažena. Te riječi sigurno neće biti provedene u djelo.
Razgovarao: Bajro Perva
