Muftija Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike dr. Sabahudin ef. Ćeman danas je održao hutbu u Islamic Center of North Phoenix. Sadržaj hutbe prenosimo u cijelosti, uz poruke na bosankom i engleskom jeziku.
Godina koja se zatvara – djela koja ostaju
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru vremena i sudbina, Onome Koji smjenjuje dane i noći i Koji naše živote prostire između jučerašnjeg sjećanja i sutrašnje nade. Njemu zahvaljujemo na danima koje smo ispunili dobrim djelima, ali i na onima koje smo ispunili nemarom, jer nas Allah i kroz uspjeh i kroz pad odgaja, podsjeća i poziva da Mu se vratimo.
Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, Muhammeda, alejhi selam, milost svjetovima, učitelja mjere i ravnoteže, onoga koji nas je naučio da život nije dat da se potroši, nego da se za njega položi račun – kako je proživljen i čime je ispunjen.
Draga braćo i sestre,
Nalazimo se na kraju još jedne kalendarske godine našeg života. Godina se zatvara tiho, bez najave i bez buke. Ne pita jesmo li spremni, niti čeka da dovršimo svoje planove. Kao što na kraju godine svodimo dunjalučke račune, sabiramo dobitke i gubitke i mjerimo da li nam je godina bila uspješna ili promašena, tako bismo danas trebali stati i pred ahiretski račun. Jer nije dovoljno da godina bude dobra po mjerilima dunjaluka, ako je pred Allahom prazna.
Kao što se na kraju knjige zatvori posljednja korica, tako se i ova godina zatvara pred nama. Ono što je u njoj napisano – ostaje. Ne može se dopisati, ne može se izbrisati i ne može se vratiti.
Ovi dani nisu dati samo onima koji tuguju nad onim što je prošlo. Među nama ima i onih koji se raduju, zadovoljni jer im je godina bila dobra – po dunjalučkim mjerilima. Ali pravo pitanje, braćo i sestre, nije koliko smo postigli, zaradili ili stekli. Pravo pitanje je: ima li među nama onih koji se raduju jer im je godina bila dobra pred Allahom? Da li se iko raduje jer je sačuvao namaz, ostavio grijeh, vratio se tevbom i iskrenom dovom, pomogao tiho i iskreno? I još važnije – da li uopće o tome razmišljamo?
Zato ovi dani nisu dati ni za očaj, ni za samozadovoljstvo. Dati su da bismo bili iskreni prema sebi. Da zastanemo i zapitamo se: kakvu smo knjigu ispisali? Da li bismo je, bez stida, mogli otvoriti pred Allahom? Uzvišeni Allah dž.š. nas opominje riječima koje su uvijek žive:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنْظُرْ نَفْسٌ مَا قَدَّمَتْ لِغَد
“O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša pogleda šta je pripremila za sutra.” (El-Hašr, 18)
Poštovana braćo i sestre,
To “sutra” nije samo nova godina koja je pred nama. To “sutra” je Dan kada će se pred nama otvoriti knjiga naših života. Dan kada neće pomoći ime, položaj, godine, niti izgovor. Dan kada će svako od nas stajati sam pred Gospodarom svojim. Uzvišeni Allah kaže:
وَكُلَّ إِنسَـٰنٍ أَلۡزَمۡنَـٰهُ طَـٰٓٮِٕرَهُ ۥ فِى عُنُقِهِۦۖ وَنُخۡرِجُ لَهُ ۥ يَوۡمَ ٱلۡقِيَـٰمَةِ ڪِتَـٰبً۬ا يَلۡقَٮٰهُ مَنشُورًا ٱقۡرَأۡ كِتَـٰبَكَ كَفَىٰ بِنَفۡسِكَ ٱلۡيَوۡمَ عَلَيۡكَ حَسِيبً۬ا
“I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati. Čitaj knjigu svoju – dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati.” (El-Isra’, 13–14)
Zato je kraj godine vrijeme istine. Vrijeme kada se ne mjeri samo koliko smo uradili, nego zašto smo radili i kome smo radili.
Mi se trudimo za dunjaluk – i to je odgovornost, jer nas vjera ne poziva da napustimo život, nego da ga živimo časno i svjesno pred Allahom. Raditi, brinuti se za porodicu, zarađivati halal i biti koristan – sve je to dio imana. Ali problem nastaje onda kada dunjaluk postane cilj, a ne sredstvo; kada sav umor damo prolaznom, a za vječno ostavimo ostatke snage. Zato Uzvišeni Allah dž.š. kaže:
وَمَنۡ أَرَادَ ٱلۡأَخِرَةَ وَسَعَىٰ لَهَا سَعۡيَهَا وَهُوَ مُؤۡمِنٌ۬ فَأُوْلَـٰٓٮِٕكَ ڪَانَ سَعۡيُهُم مَّشۡكُورً۬ا
“A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je – trud će mu hvale vrijedan biti.” (El-Isra’, 19)
Ahiret se ne dobija slučajno. On se ne nasljeđuje, niti dolazi sam od sebe – on se zarađuje.Ovo vrijeme koje živimo jeste vrijeme sjetve. U njemu se sije namaz, post, pošten rad, strpljenje i oprost. Sije se i grijeh, i nemar, i oholost. A Ahiret je vrijeme žetve, u kojem se ne sije ništa novo, nego se ubire samo ono što je ovdje posijano. Ko je ovdje sadio dobro – tamo će ga dočekati dobro. Ko je ovdje zapostavio sjetvu – tamo neće imati šta da ubere.Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao je:
الْكَيِّسُ مَنْ دَانَ نَفْسَهُ وَعَمِلَ لِمَا بَعْدَ الْمَوْتِ
“Pametan je onaj koji sam sebe obračunava i radi za ono što dolazi poslije smrti.” (Tirmizi)
Cijnjena braćo i sestre,
Ova godina je uzela svoje. Nekome snagu, nekome zdravlje, nekome bližnje. Svi smo danas bliže susretu s Allahom nego prije godinu dana. Starijima ova godina poručuje: dok god srce kuca, vrata tevbe – pokajanja nisu zatvorena. A mladima poručuje: mladost nije garancija dugog života, nego emanet pred Allahom. I zato neka nam u srcima snažno odjeknu Allahove dž.š. riječi:
وَلِمَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ جَنَّتَانِ
“A za onoga koji se stajanja pred Gospdarom svojim bojao, biće dva Dženneta.” (Er-Rahman, 46)
Ovo nije strah koji lomi čovjeka. Ovo je strah koji ga čuva. Strah koji ga zaustavi kada bi mogao zgriješiti, koji ga vrati kada posrne i koji mu ne da da zaboravi da će jednog dana stajati sam pred Allahom – bez imetka, bez titule i bez izgovora.
To je strah koji se ne vidi na licu, ali se vidi u ponašanju. Strah zbog kojeg čovjek ostavi haram i kada ga niko ne vidi. Strah zbog kojeg ustane na sabah dok drugi spavaju. Strah zbog kojeg oprosti kada bi mogao uzvratiti i ponizi se pred Allahom kada bi mogao biti ohol.
I za takav strah Allah ne obećava jedan Džennet – nego dva. Jedan za ostavljanje grijeha, drugi za ustrajnost u dobru. Jedan kao smiraj za tijelo, drugi kao radost za dušu. Jedan kao nagradu, drugi kao počast. Ko se ovdje boji stajanja pred Allahom – tamo se neće bojati ničega. Ko ovdje čuva svoju knjigu – tamo će je radosno otvoriti. Ko ovdje zaplače zbog grijeha – tamo će se smijati od radosti.
Allahu naš, oprosti nam ono što smo loše upisali u stranice ove godine. Podari nam snagu za povratak i iskrenost u pokajanju. Ako nam podariš novu godinu, učini je godinom u kojoj ćemo Ti biti bliži, a ne samo stariji. Učini da naša mladost bude pokornost, a naša starost smirenost. Allahu naš, primi od nas – jer mi drugog utočišta osim Tebe nemamo.
When a Year Ends, What Truly Remains?
All praise belongs to Allah, the Lord of all worlds, the One who created time and placed us within it. He allows days to pass and years to close, reminding us—quietly but clearly—that life moves forward whether we are ready or not. We praise Him for His mercy that covers our obedience and our shortcomings alike, and we ask Him to guide our hearts to sincerity.
May peace and blessings be upon the Prophet Muhammad ﷺ, who taught us that true success is not measured by what we accumulate, but by how we stand before Allah.
Dear brothers and sisters,
As this year comes to an end, it does not announce itself. It does not slow down for us. It simply ends. And when it does, it leaves behind one unavoidable truth: time has passed, and it will not return.
At the end of the year, people naturally review their lives. They look at careers, finances, goals, and achievements. They ask whether the year was productive or disappointing. These questions are normal—but they are incomplete. Today, we must ask a deeper and more honest question: What kind of year was this in the sight of Allah?
Some people look back with regret, aware of missed opportunities. Others look back with satisfaction, pleased with what they achieved in this world. But both reactions can be misleading. A year that looks successful to people can still be empty in front of Allah, and a year filled with struggle can be heavy with reward in front of Allah. Allah reminds us in the Qur’an:
وَٱلۡوَزۡنُ يَوۡمَٮِٕذٍ ٱلۡحَقُّۚ فَمَن ثَقُلَتۡ مَوَٲزِينُهُ ۥ فَأُوْلَـٰٓٮِٕكَ هُمُ ٱلۡمُفۡلِحُونَ(٨ وَمَنۡ خَفَّتۡ مَوَٲزِينُهُ ۥ فَأُوْلَـٰٓٮِٕكَ ٱلَّذِينَ خَسِرُوٓاْ أَنفُسَہُم بِمَا كَانُواْ بِـَٔايَـٰتِنَا يَظۡلِمُونَ (٩
And the weighing on that Day is certain, then whosesoever balances will be heavy, those! they shall fare well. And whosesoever balances will be light – those are they who have lost themselves in respect of Our signs. (Surah Al-A‘rāf, 7:8–9)
Dear brothers and sisters,
This moment—right now—is a mercy. A pause at the end of the year, before another chapter begins. A chance to be honest with ourselves, without excuses and without pretending. We should ask ourselves plainly: Did this year bring me closer to Allah—or just make me busier? Did my prayer shape my life—or did it fit in only when convenient? Did I grow in faith—or did I simply grow older?
Islam does not ask us to abandon the world. Working hard, providing for our families, and striving responsibly are acts of worship when done with the right intention. But Islam warns us when the world becomes the destination instead of the path—when everything is invested in what ends, and little care is given to what lasts.
The Hereafter does not come by accident. It is not inherited, and it is not given without effort. It is earned.
This life is where seeds are planted. Every choice plants something. The harvest is not here—but it will come.The Prophet ﷺ said:
لَا تَزُولُ قَدَمَا عَبْدٍ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ حَتَّىٰ يُسْـَٔلَ عَنْ عُمُرِهِۦ فِيمَ أَفْنَاهُ
“The feet of a servant will not move on the Day of Judgment until he is asked about his life and how he spent it.” (Reported by At-Tirmidhī)
Dear brothers and sisters,
Before this year fully leaves us, let us pause. Many who began this year with us are no longer here to see its end. Their records are closed. Ours are still open. That alone should awaken our hearts. For the older among us, this is a reminder: as long as the heart beats, repentance remains possible. For the younger among us, this is a warning: time is not guaranteed, and strength is not security. Youth is not a promise—it is a responsibility.
As this year ends, do not ask only, “What did I achieve?” Ask instead: “What did this year do to my heart?” Because in the end, it will not be our intentions or achievements that speak for us—it will be our deeds.
O Allah, forgive us for the time we wasted and the opportunities we neglected. Accept from us what was sincere and overlook what was weak. If You grant us another year, do not let it find us further from You, but closer. Make our hearts awake, our deeds sincere, and our end better than our beginning.
