Blagodarno vrijeme Ramazana s kojim smo počašćeni ispunjavamo raznovrsnim ibadetskim sadržajima. Od posta, namaza, učenja Kur’ana, zekata, sadekatu-l-fitra, pripremanja iftara, lijepog ahlaka, lijepe riječi i dr.
Vjerovatno ste na sebi primijetili kako ažurnije, intenzivnije, pa čak i lakše obavljate ibadete tokom mubarek ramazana što nije čudo jer ramazan je u svakom smislu poseban i odabran.
Kroz Allahovo dž.š. stvaranje uočavamo prirodu sa svim svojim promjenama. Tako npr. posmatramo kada Allah spušta kišu sa neba, nekad je ona tiha, polahko rominja te natapa usjeve i poslije nje plodovi budu obilni. Nekada nailaze pljuskovi i oluje koji nažalost oštete ili potpuno unište plodove. Tako i ljudski život protiče kroz tihe blagodarne kiše te ponekada životne oluje. Zato je važno kako i koje sjeme sijemo na svome životnom putu.
Kao vjernici smo naučeni da vjeru – imán ne odvajamo od činjenja dobrih djela. U različitim kontekstima i varijacijama u Kur’anu ćemo naci oko 50 puta ‘vjeru imán’ te ‘amilu ssalihat ‘ – činjenje dobrih djela. Dakle, neodvojivi ili suštinski dio vjere je njeno praktično življenje, aktivno djelovanje kroz činjenje dobrih djela. Dobra djela ustvari osiguravaju hajirli život na prolaznom svijetu te uspjeh u vječnom.
مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً ۖ وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُمْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ
” Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)
Mi nikada sa sigurnošću ne možemo znati da su naša djela primljena kod Allaha dž.š., međutim možemo pažnju posvetiti na nekoliko stvari kada činimo dobra djela.
إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ ٱللَّهُ مِنَ ٱلْمُتَّقِينَ
“Allâh prima samo od onih koji su bogobojazni.” (El-Maide, 27.)
Bogobojaznost– takvaluk je temelj prihvatanja naših djela. Stalna svijest da Allah gleda na nas, naša srca, naša djela, naš govor i postupke drži nas budnim, odgovornim, te razvija mogućnost ‘furkana’ – ralikovanja i filtriranja djela koja svakodnevno činimo.
Kad činimo dobro, radimo to iskreno, s pravim nijetom i u skladu s propisima vjere. Naš nijet je radi zadovoljstva Allaha, a ne radi zadovoljstva ljudi. To sto činimo, radimo u Njegovo ime. Nemojmo se hvalisati svojom dobrotom, budimo skromni, ponizni. Šta je naša samodopadljivost u odnosu na nebrojene blagodati Allaha dž.š. prema nama?!
Jedan od najljepših praktičnih primjera iz života ashaba vezanih uz primljena djela jest priča o Omeru ibn Hattabu, r.a., koji je često nakon činjenja dobrih djela osjećao strah da mu djela ne budu primljena kod Allaha. Govorio je: “Da znam da mi je Allah primio makar jedno djelo, to bi mi bilo dovoljno, jer Allah prima samo ono što je čisto.” Hazreti Omer radijallahu anhu, onaj od kojeg je šejtan bježao na drugi kraj ulice, onaj kome je Allah dž.š., obećao Dzennet ovako je postupao. Nama je ovo motiv da budemo bolji, da mijenjamo polahko loše osobine u dobre, loše životne navike i prakse u što bolje.
Iskrena briga i stalno preispitivanje svojih namjera i postupaka pokazuje kako su ashabi istinski težili iskrenosti i poniznosti, uvijek upućujući dovu da im Allah primi ono što čine u ime vjere.
Tako i mi kada završimo jedan hajirli posao, jedno hajirli djelo odmah se posvetimo sljedećem jer to je znak da to činimo radi Allaha. Ništa čovjeka tako ne pritišće u srcu i grudima kao loše djelo, grijeh, a s druge strane ništa mu ne ulije širokogrudnost i smiraj u srce kao kada učini dobro djelo. To su znakovi primljenih djela, dakle, iskrenost, poniznost, nastavak činjenja dobra i stalna nada u Allahovu milost.
عَنِ النَّوَّاسِ بْنِ سِمْعَانَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ قَالَ: سَأَلْتُ رَسُولَ
اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنِ الْبِرِّ وَالإِثْمِ فَقَالَ:
الْبِرُّ حُسْنُ الْخُلُقِ، وَالإِثْمُ مَا حَاكَ فِي صَدْرِكَ، وَكَرِهْتَ أَنْ
يَطَّلِعَ عَلَيْهِ النَّاسُ.
Od Nevvasa ibn Sim’an, r.a., se prenosi: ”Upitao sam Resulullaha, s.a.v.s., o dobročinstvu i grijehu, pa mu je rekao: Dobročinstvo je lijepo ponašanje, a grijeh je ono što te tišti u grudima i prezireš da to ljudi vide od tebe.” Muslim, 2553.
U vremenu brzih informacija, instant želja za ‘odmah’, nestrpljenja, želje za promocijom, pokazivanjem, čuvajmo se populizma i licemjerja. Vrijednost naših djela nije u vanjskom priznanju, u broju lajkova,u broju onih koji nas slijede ‘followers’ na društvenim mrežama, u broju aplauza i pohvala. Vrijednost dobrih djela jeste zapravo u našoj unutrašnjoj iskrenosti i predanosti. To je zadovoljstvo koje proizilazi iz kontinuirane želje za činjenjem dobra.
Ramazan je izuzetna prilika i da propitujemo svoje nijjete i djela, u našim odnosima prema Allahu nasem Svoritelju prije svega, prema slijeđenju voljenog poslanika Muhammeda alejhi selama, prema našoj porodici, familiji, prijateljima i zajednici. Vjera nije samo govor, ona je praksa dobrih djela, stalno.
Neka ovaj Ramazan bude prekretnica da i nakon Ramazana ustrajemo u činjenju dobrih djela što je više moguće. Ukoliko se potrudimo da radimo djela radi Allaha, Allah dž.š., će nam omiliti dobra djela. Onda ćemo sa radošću ustati na sabah namaz i nakon ramazana, onda ćemo sa radošću pomoći svome brati i sestri u potrebi bez računanja na revanš. Onda ćemo radosno širiti selam i islam međusobno prvo pa tek dalje, sa osmjehom na licu koji je sadaka. Kada su Ibrahim i Ismail podizali Kabu učili su dovu koju i mi stalno učimo :
وَإِذْ يَرْفَعُ إِبْرَٰهِـۧمُ ٱلْقَوَاعِدَ مِنَ ٱلْبَيْتِ وَإِسْمَـٰعِيلُ رَبَّنَا تَقَبَّلْ مِنَّآ ۖ إِنَّكَ أَنتَ ٱلسَّمِيعُ ٱلْعَلِيمُ
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, molili su: “Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući.
(El-Bekare, 127.)
Molim Allaha Uzvišenog da ukabuli i primi sve naše ibadete. Amin.
Osman Brkić
Imam u ICNP Phoenix
