Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji je vjernike učinio braćom, Koji spaja srca nakon njihove udaljenosti i Koji nam je propisao ibadete da kroz njih učimo značenje žrtve, zajedništva i milosti. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Neka su salavat, selam i bereket na našeg miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji su kroz historiju nosili emanet vjere, čuvali džemat i ostavljali svjetlo islama generacijama poslije sebe.
Poštovana braćo i sestre,
Danas je Bajram – dan tekbira, kurbana, susreta i radosti, dan u kojem se srca otvaraju, a duše kao da ponovo pronađu mir nakon umora dunjaluka.
Postoje dani koji prođu kroz čovjeka, a postoje dani koji dotaknu srce. Bajram je upravo takav dan. Zato se ljudi Bajramu raduju i onda kada ostare, i onda kada ih život umori, jer u njemu ima nešto što podsjeća čovjeka na toplinu doma, na porodicu, na djetinjstvo i na blizinu Allaha.
Koliko je samo ljudi jutros krenulo prema džamiji sa uspomenama u srcu. Možda je neko prvi put došao na Bajram bez oca koji ga je nekada vodio za ruku. Možda je neko jutros u tekbirima tražio glas majke koju više ne može zagrliti. Možda je neko poželio da još jednom vidi lica ljudi sa kojima je nekada dočekivao Bajram. Zato su bajramska jutra posebna — ona nas podsjećaju koliko čovjek voli tek onda kada počne nedostajati.
Bajram nas podsjeća da vjernik nikada nije sam, jer ga Allah uvijek spoji sa ljudima koji će ga zagrliti dovom, selamom i pažnjom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
تَهَادُوا تَحَابُّوا
„Darujte jedni druge — voljet ćete se.“
Bajram nas vraća upravo toj zaboravljenoj toplini među ljudima. Da se posjećujemo. Da pitamo jedni za druge. Da ne dozvolimo da se srca udalje više nego što su kuće udaljene.
“Najtužnije nije kada su ljudi daleko jedni od drugih. Najtužnije je kada postanu bliski tijelima, a daleki srcima.”
Cijenjena braćo i sestre,
Kurban nas vraća Ibrahimu, alejhis-selam. Vraća nas čovjeku koji je Allaha volio više od svega. Njegova veličina nije bila samo u spremnosti na žrtvu, nego u potpunom povjerenju u Allahovu mudrost. Allah Uzvišeni kaže:
إِنَّ هَٰذَا لَهُوَ ٱلْبَلَاءُ ٱلْمُبِينُ
„Ovo je zaista bilo veliko iskušenje.“ (Es-Saffat, 106)
Kurban-bajram nas podsjeća da najveća žrtva nije uvijek ono što čovjek daje rukom, nego ono čega se radi Allaha odriče u svom srcu.
“Nekada je najveća žrtva oprostiti.”
Nekada prešutjeti riječ koja bi srušila odnos. Nekada pružiti ruku prije nego što druga strana to učini. Nekada ostati uz svoju porodicu i svoj džemat čak i onda kada nije sve po našem nahođenju.
“Koliko bi porodica i zajednica danas bilo sretnije kada bi bilo manje ponosa, a više blagosti. Koliko bi džemata i društava bilo snažnije kada bi bilo manje tvrdoglavosti, a više sabura.”
Allah Uzvišeni nas podsjeća da suština kurbana nije samo u onome što prinosimo, nego u stanju srca sa kojim dolazimo pred Njega:
لَن يَنَالَ ٱللَّهَ لُحُومُهَا وَلَا دِمَآؤُهَا وَلَـٰكِن يَنَالُهُ ٱلتَّقْوَىٰ مِنكُمْ
„Do Allaha neće doprijeti ni meso njihovo ni krv njihova, ali će Mu stići vaša bogobojaznost.“ (El-Hadždž, 37)
Uzvišeni Allah ne gleda veličinu našeg kurbana koliko gleda veličinu iskrenosti, pokornosti i ljubavi prema Njemu u našem srcu. Zato Kurban-bajram nije samo poziv da podijelimo meso, nego da očistimo svoje srce od oholosti, tvrdoće i udaljenosti od ljudi.
“Najveća žrtva nije uvijek ono što čovjek daje rukom, nego ono čega se radi Allaha odriče u svom srcu.”
Draga braćo i sestre,
Dok mi danas klanjamo Bajram-namaz, milioni muslimana stoje na Arefatu i oko Kabe. Ljudi različitih jezika, boja i naroda, a jedno srce okrenuto prema Allahu.
Hadž je možda najljepša slika ummeta. Tamo čovjek vidi da islam nikada nije bio samo ime naroda, jezika ili zemlje. Islam je osjećaj pripadnosti Allahu i osjećaj da su vjernici jedni drugima braća. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
ٱلْمُؤْمِنُ لِلْمُؤْمِنِ كَٱلْبُنْيَانِ يَشُدُّ بَعْضُهُ بَعْضًا
„Vjernik je vjerniku poput građevine — jedan dio učvršćuje drugi.“ A zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isprepleo prste svojih ruku.
Koliko je samo ljepote u tome da čovjek zna da ima svoju džamiju, svoj džemat i svoje ljude. Mjesto gdje će neko proučiti dovu za njega, obradovati se njegovoj sreći i osjetiti njegovu bol.
“Čovjek može živjeti bez mnogo toga, ali je teško živjeti bez osjećaja da nekome pripadaš i da nekome značiš.”
Poštovana braćo i sestre,
Naše džamije nisu nastale lahko. U njih su ugrađeni životi generacija prije nas. Nečiji umor nakon teškog posla. Nečija dova u tišini noći. Nečija suza zbog domovine. Nečija želja da njihova djeca i unuci ne zaborave ko su i kome pripadaju.
Ove džamije građene su žrtvom, dovama i zajedništvom ljudi koji možda nisu imali mnogo, ali su imali veliko srce i ljubav prema vjeri i zajednici.
Danas je važno da dovu učimo i za one koji su gradili ovu zajednicu prije nas. Za one koji su nosili ciglu džamije. Za one koji su vozili djecu u mekteb. Za one koji su čuvali džemat i onda kada je bilo teško.
“Možda su neka od tih lica danas pod zemljom, ali njihova žrtva još uvijek živi u safovima naših džamija.”
Na nama je da čuvamo ono što nam je ostavljeno. Da čuvamo međusobno poštovanje. Da čuvamo selam među ljudima. Da čuvamo osjećaj pripadnosti jedni drugima. Jer nema jakog džemata niti snažne zajednice bez ljudi koji su spremni zajedno nositi teret zajedništva.
“Kada čovjek izgubi osjećaj da pripada svome džematu i svojim ljudima, tada ne slabi samo zajednica — nego i srce čovjeka ostaje siromašno bez topline koja mu je potrebna kroz život.”
Cijenjena braćo i sestre,
Možda nam danas više nego ikada treba topline među ljudima. Više blagosti u riječima. Više razumijevanja u porodicama. Više osmijeha u džamijama.
“Ljudi neće uvijek pamtiti šta smo govorili, ali će dugo pamtiti kako su se osjećali pored nas.”
Ako sa ovog Bajrama ponesemo više blagosti prema ljudima, više topline u našim kućama i više poštovanja među džematlijama, tada će i ovaj Bajram ostaviti trag u našim srcima.
“Čovjek neće pred Allaha ponijeti samo ono što je uradio — nego i ono što je ostavio u srcima drugih ljudi.”
Zato neka nas ovaj Bajram vrati jedne drugima. Neka vrati selam u naše kuće. Neka vrati zagrljaj među rodbinu. Neka vrati poštovanje među ljude. Neka omekša naša srca i podsjeti nas da je najveća ljepota vjere kada čovjek druge ljude približava Allahu, a ne udaljava od njih.
Molim Uzvišenog Allaha da primi naše kurbane, naše dove i naša iskrena djela. Da sačuva naše porodice, naše džemate i našu međusobnu ljubav. Da omekša naša srca, udalji iz njih oholost i podari nam da budemo ljudi koji će jedni drugima ostavljati trag dobra, blagosti i poštovanja.
Allahu, podari milost našim roditeljima i svim generacijama koje su gradile ovu zajednicu. Ne dozvoli da zaboravimo njihovu žrtvu, njihove dove i njihovu ljubav prema vjeri i džematu.
ٱللَّهُمَّ أَلِّفْ بَيْنَ قُلُوبِنَا، وَأَصْلِحْ ذَاتَ بَيْنِنَا، وَٱهْدِنَا سُبُلَ ٱلسَّلَامِ
“Allahu, ujedini naša srca, popravi naše međusobne odnose i uputi nas putevima mira.”
Na kraju, u svoje ime i u ime Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, svim Bošnjacima i Bošnjakinjama, svim muslimanima i muslimankama, želim da ove mubarek bajramske dane provedu u zdravlju, miru, porodičnoj toplini i Allahovom bereketu.
Bajram šerif mubarek olsun!
