Hvala Allahu, Uzvišenom Gospodaru svjetova, koji nas je počastio danima velikih blagodati, danima hadža i današnjim danom kurban-bajrama. Hvala Allahu Milostivom, koji nas nije ostavio izgubljene, koji nas podsjeća i kada mi zaboravimo, i koji nas okuplja i onda kada nas život razaspe.. Neka su salavat i selam na voljenog Muhammeda s.a.v.s., našeg učitelja, koji nas je učio da se vjera ne nosi samo u riječima, već u karakteru, u ponašanju, u služenju drugima, neka je mir na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji srcem slijede Istinu.
Kurban – priča srca, a ne samo noža; Poštovana braćo i sestre,
Danas obilježavamo Eidul-Adha – Kurban bajram. To nije samo vjerski običaj. To je simbol temeljne ideje vjere: pokornosti, žrtve i ljubavi prema Stvoritelju. Danas je dan koji nas vraća na sami početak ljudske vjere. Na dan kada je otac pogledao sina i rekao mu:
قَالَ يَـٰبُنَىَّ إِنِّىٓ أَرَىٰ فِى ٱلۡمَنَامِ أَنِّىٓ أَذۡبَحُكَ فَٱنظُرۡ مَاذَا تَرَىٰۚ
“Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?”
I sin mu reče:
قَالَ يَـٰٓأَبَتِ ٱفۡعَلۡ مَا تُؤۡمَرُۖ سَتَجِدُنِىٓ إِن شَآءَ ٱللَّهُ مِنَ ٱلصَّـٰبِرِينَ
“O oče moj” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” (Saffat, 102)
Zamislimo taj trenutak. Zamislimo tišinu tog pogleda. To nije scena iz bajke, već stvarna žrtva, vječna lekcija. To je poruka da vjera nije udobnost, nije ukras, nije tradicija bez sadržaja – već spremnost da se žrtvuješ za ono što je veće od tebe. Danas mi koljemo kurbane, ali pravo pitanje je: da li mi koljemo ono što nas udaljava od Allaha?
Jesmo li spremni zaklati svoj ego, svoju škrtost, svoju zavist, svoju ljenost prema namazu, svoje zapuštene odnose sa porodicom, svoj nemar prema zajednici, svoju šutnju kad treba pomoći? Jer Allah ne traži meso niti krv.
لَن يَنَالَ ٱللَّهَ لُحُومُهَا وَلَا دِمَآؤُهَا وَلَـٰكِن يَنَالُهُ ٱلتَّقۡوَىٰ مِنكُمۡۚ
“Ni meso njihovo ni krv njihova ne dopiru do Allaha, ali do Njega dopire vaša bogobojaznost.” (El-Hadždž, 37)
Allah traži srce koje kuca za Njega. Srce koje zna šta je prioritet. Srce koje zna da je ahiret vječan, a dunjaluk prolazan.
Hadž – živa slika pokornosti; Draga braćo i sestre,
Danas milioni muslimana stoje pred Allahom u Ihramima. Oni su ostavili svoje domove, posao, udobnost, sigurnost – sve to su zamijenili kamenom, pijeskom, molitvom i suzama pokajanja. Nisu ponijeli odijela, ni titule, ni diplome, ni bogatstvo. Ponijeli su nadu i suze.
Zašto? Zato što žele biti bliže Allahu. Zato što žele da im duša bude čista kao dan kada su rođeni. Zato što žele da kažu: “Gospodaru, evo me! Nisi me zaboravio – ni ja Tebe nisam!” To je hadž. To je i kurban. To je i naša svakodnevna borba – da ne zaboravimo da smo Allahovi robovi, a ne robovi navika, novca, karijere, ponosa.
Zato, iako nismo fizički na hadžu, možemo duhovno obaviti svoj hadž: Ostavi grijeh – kao što hadžija ostavlja sve svjetovno. Nosi bijelo srce – kao što hadžija nosi bijeli ihram.
Hadž je hod ka pokornosti. Kurban je čin potvrde te pokornosti. Allah, dž.š., nije tražio krv, već srce koje je spremno na odricanje. Hadž i Kurban zajedno nas uče: istinska vjera je ona koja mijenja čovjeka.
Dijaspora – svakodnevna žrtva i ispit; Cijenjena braćo i sestre,
Mi u dijaspori znamo šta znači žrtva. Mnogo nas je napustilo domovinu zbog rata, gladi, progona. I danas mnogi žrtvuju blizinu porodice, jezik, kulturu i prijatelje – zarad boljeg života za svoju djecu. To su kurbani svakodnevice.
Živimo između dva svijeta. Naša su djeca između dva jezika. Naša su srca između domovine i zemlje u kojoj pokušavamo graditi nešto novo. Mi znamo šta znači napustiti, početi ispočetka, boriti se, plakati daleko od roditelja, učiti živjeti bez mezara koje ne možeš posjetiti. To je životna žrtva. I neka Allah nagradi svakoga ko saburi daleko od svojih, ali i dalje čuva svoju vjeru, svoj bajram, svoj identitet.
Ovaj dan bajrama nas uči: nije dovoljno samo preživjeti – treba se i sačuvati. Naša djeca trebaju mekteb, da bi znali ko su. Naše zajednice trebaju naše ruke i srca – da bi opstale. Naši stariji trebaju našu pažnju, da ne ostanu sami. Naša duša treba namaz, Kur’an i dovu – da ne bi presušila. Dijaspora nije samo prilika za bolji život – nego i odgovornost za vjeru sljedećih generacija.
Kurban nas poziva da se vratimo suštini. Jer ako mi ne budemo klanjali – klanjat će naš komfor. Ako mi ne žrtvujemo svoje vrijeme – žrtvovat ćemo svoju djecu. Ako im mi ne hranimo svoju vjeru – nahranit će ih neko drugim idejama.
Ummet – rana koja nas sve boli; Draga braćo i sestre,
Ne možemo danas se radovati Bajramu, a da ne osjetimo suze i vapaj iz Gaze, bol iz Sudana, šutnje iz Kašmira, tame iz Rohingye. Dok se mi danas radujemo, neki plaču bez prestanka. Gaza i dalje krvari. Danas u Gazi djeca ne kolju kurban – ona su već odavno postala kurban. Danas u Sudanu, Siriji, Jemenu, Kašmiru – milioni ljudi nemaju ni krov, ni lijek, ni mir.
Naša braća i sestre umiru – a svijet šuti. Neka nas boli što svijet zove na mir, ali ne za sve isto. I neka nas srami ako ih zaboravimo. Bajram ne traži od tebe da samo nosiš novu košulju – nego da nosiš novo srce. Mekše. Suosjećajnije. Spremno na dobro. Ne možemo klati kurban, a ne klati sebičnost u sebi. Zato, danas: Daj sadaku za potlačene. Spomeni ih u dovi. Pričaj djeci o njima – da ne odrastaju slijepi. Jer ako je naš bajram samo naša radost, a nije ničija utjeha – nismo ga doživjeli kako treba.
Allah prima ono što se iz srca daje; Braćo i sestre,
Allah ne traži da svi budemo jednaki – ali traži da budemo iskreni. Neka naš kurban bude žrtva i zahvalnost. Za porodicu koju imamo. Za zdravlje koje nosimo. Za vjeru koju nas je Allah naučio. Neka današnji dan ne prođe samo u tradiciji. Neka ne bude samo lijepa slika na društvenim mrežama. Neka to bude dan u kojem smo donijeli odluku da se žrtvujemo za ono što vrijedi. Žrtvuj ego – da bi očistio srce. Žrtvuj vrijeme – da bi učvrstio vjeru. Žrtvuj novac – da bi sačuvao džemat. Žrtvuj ponos – da bi sačuvao porodicu. To je kurban. To je vjera. To je bajram.
Molim Allaha dž.š. da primi naše kurbane. Da nam sačuva naše porodice i našu djecu u ovom vremenu zbunjenosti. Da nas učini čvrstim u vjeri, blagim u međusobnim odnosima i složnim u zajednici, da nas spoji s domovinom u dovi, i s Ummetom u brizi. Da nam podari bereket u imetku, smirenost u srcu, i snagu u zajedništvu. Da oprosti našim roditeljima, da izliječi bolesne, zaštiti ugrožene i oslobodi potlačene. I da nas sabere na Sudnjem danu među onima koji su žrtvovali iz ljubavi prema Allahu. Amin, ja Rabbel-alemin!
Bajram šerif mubarek olsun!
Sabahudin ef. Ćeman
Muftija
