Mentalno zdravlje muslimanske omladine u Americi

Piše: Dr. Hazim-ef. Fazlić

Nedavno je Institut za porodicu i omladinu (The Family & Youth Institute) objavio istraživanje o mentalnom zdravlju muslimanske omladine u Americi. Pod omladinom ovdje se misli na tinejdžere i studente na koledžima i univerzitetima. Istraživanje me je zainteresiralo kao imama, odgajatelja, a prije svega roditelja, te mi je namjera u ovom kratkom radu osvrnuti se na rezultate ovog akademskog poduhvata.

U istraživanju je navedeno nekoliko problema sa kojim se muslimanska omladina sučeljava po pitanju mentalnog zdravlja. Najveći procenat odnosi se na pritisak i stresne situacije, te tako 19% muslimanske omladine teže podnosi pritisak i stresne situacije nego što je to normalno. Oko 13% omladine pati od anksioznosti, 15% ima problema sa naglom promjenom raspoloženja, a 16% ima teškoće u koncentraciji i problema sa ADHD. Oko 3% omladine ima problema sa opojnim drogama. Od ostalih problema sa kojim se omladina susreće a na koje otpada skoro 20%, su razne vrste traume, nasilja u porodici i druge konfliktne situacije.[1]

Ovi nalazi približni su studijama o mentalnom zdravlju američke omladine općenito. Prema istraživanju Mental Health America, vodeće neprofitne organizacije koja se bavi mentalnim zdravljem, rastući procent omladine u Sjedinjenim Državama žive sa većom depresijom. Preko 2.5 miliona omladine imaju ozbiljnu depresiju, a u nekim državama procent se kreće i do 19%. Preko 60% omladine koja ima ozbiljnu depresiju nema nikakvog liječenja.[2]

Nekoliko činilaca posebno utiče na mentalno zdravlje muslimanske omladine. Od skoro 330 miliona stanovnika, procjenjuje se da su samo oko jedan posto stanovništva muslimani. Kao manjinska zajednica, muslimani se suočavaju sa pritisicima asimilacije i gubljenja vlastitog identiteta. Religioznije porodice nastoje svoje islamske vrijednosti i praksu prenijeti na mlađe generacije, koje su nerijetko rođene i odrastaju na američkom tlu. Muslimanska omladina je tako sa jedne strane pod uticajem porodičnih vjerskih i moralnih vrijednosti koje su ne samo manjinske, nego nerijetko viđene kao nekompatibilne sa američkim vrijednostima i životom, a s druge strane pod uticajem liberalnih i asimilacionih nazora sjevernoameričkog društva. Taj rascjep identiteta i društvena nesigurnost, stvara kod muslimanske omladine osjećaj izoliranosti, odvojenosti i usamljenosti, što povećava depresiju i negativno utiče na metalno zdravlje. U nedostatku šire zajednice u kojoj bi omladina našla smisao pripadnosti, moralnih i društvenih vrijednosti, ali i aktivizma, problemi mentalnog zdravlja se samo povećavaju.[3]

Osim toga, kao manjinska zajednica, muslimani, ali i mnogi drugi, suočavaju se sa problemom diskriminacije, bilo u školi, na poslu ili drugom mjestu. Istraživanja koja su provedena među muslimanskom omladinom otkrivaju da je 55% srednjoškolaca i 78% studenata iskusilo neki vid vjerske diskriminacije[4]. Posebno se to odnosi na muslimane afro-američkog porijekla koji se suočavaju sa akademskim, kulturalnim i vjerskim neodobravanjem, te se osjećaju nedobrodošlim.[5] Oni muslimani i muslimanke koji svojim načinom odjevanja ili ponašanja, su prepoznati kao takvi, naprimjer djevojke muslimanke koje nose hidžab, sučeljavaju se sa povećanim stepenom diskriminacije i rasizma.[6]Diskriminacija sama po sebi stvara osjećaj ljutnje, potištenosti, nepravednog odnosa, te vodi izoliranosti i usamljenosti. Svi ovi faktori utiču na kvalitet mentalnog zdravlja omladine.[7]

Takođe, u mnogim zajednicama i familijama, nedostatak podrške roditelja utiče na sposobnost omladine da se nosi sa diskriminacijom i svakodnevnim životnim problemima.[8]    Da li roditeljska nezainteresiranost, ili želja za potpunom kontrolom nad djecom, može negativno uticati na omladinu pri formiranju jačeg muslimanskog ali i američkog identiteta[9], da bude uključena u zajednici[10] i izbjegava rizična ponašanja poput pušenja, pijenja, i slično.[11]

Kako omladini pomoći

Muslimanska omladina se obraća za pomoć porodici (64.5%), prijateljima (60%), stručnom osoblju u školi (39.3), te vjerskim liderima i institucijama (27.4%).[12] Ove četiri adrese najvažnije su instance u odgoju ali i očuvanju mentalnog zdravlja omladine. Porodica je naravno prva adresa, i ona bi trebala biti i najlakše pristupačna. Stoga je kvalitet međusobne komunikacije između djece i roditelja od presudnog značaja. Roditelji moraju shvatiti da zdravstvene probleme njihove djece, bilo one fizičke ili mentalne naravi, moraju rješavati bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze ili kojeg su raspoloženja. Ukoliko vrata porodične komunikacije ostanu otvorena 24/7, velika je vjerovatnoća da će pomoć biti zatražena, ali i ukazana onda kad je potrebna.

U razgovoru sa svojom djecom roditelji će nastojati razviti samopouzdanje i vjeru u sebe, što prema naučnim studijama pozitivno utiče na mentalno zdravlje.[13] Osim toga, roditelji će prepoznati i ojačati njihove sposobnosti da postignu svoje ciljeve, bilo da se radi o školi, sportu, vjeronauci ili nekom hobiju.[14] Roditelji, džemat, ali i šira zajednica radit će na razvijanju pozitivnih religijskih metoda koje vode ka komunikaciji sa Bogom i vjeri u Njegovo određenje i pomoć. Povećan nivo svjesnosti Boga, takva, i pouzdanja u Njegovu odredbu i pomoć, dodatno ohrabuje i podstiče mlade naraštaje da se proaktivno uhvate sa životnim problemima i očuvaju svoje mentalno zdravlje.[15]Općenito, pozitivna komunikacija i kvalitativno vrijeme sa roditeljima i širom porodicom, te jake porodične veze smanjuju depresiju kod omladine za 40% i samoubilačke misli sa 58%. Omladina koja dobije određenu samostalnost od strane roditelja, ima jači muslimanski identitet i biva uključena u svojim zajednicama kroz voluntiranje i donacije.[16]

Šta zajednica, konkretno džemati, klubovi, udruženja, neformalne grupe, i familije, mogu uraditi po pitanju mentalnog zdravlja muslimanske omladine na sjeverno-američkom kontinentu? Pripadanje grupama i zajednicama osnažuje višeslojni identitet, muslimanski, američki, etnički, kulturalni, itd.[17] Stoga zajednica ima ključnu ulogu u brizi o mentalnom zdravlju svojih članova, pogotovo omladine. Džemati i druge organizacije omogućit će pozitivna druženja sa prijateljima, mentorima i predavačima.[18] Nastojat će se obezbjediti interakcije sa brižljivim odraslim osobama koji će biti učitelji, uzori i stariji prijatelji.[19]Angažirat će muslimansku omladinu u svojim organizacijama da voluntiraju učeći djecu, radeći kancelarijske poslove, uređujući džamijske biblioteke, prostorije i bašče, posjećujući stare i iznemogle, uređujući džematske biltene, društvene mreže, kao i ostale važne poslove u zajednici. Kontinuirano će podizati svijest o mentalnom zdravlju omladine i odraslih i nastojati pružiti učinkovite platforme za edukaciju i upoznavanje o istom, uključujući prostorije, kućne i email adrese, društvene mreže i slično.[20]

Zaključak

Muslimanska omladina danas se suočava sa ozbiljnim problemima po pitanju mentalnog zdravlja. Stres, anksioznost, teškoće pri koncentraciji, razne vrste trauma i depresija, samo su neke od bolesti o kojima roditelji, odgajatelji i učitelji danas moraju razmišljati. Među faktorima koji utiču na mentalno zdravlje muslimanske omladine su problemi identiteta karakteristični u manjinskim zajednicama, kao i diskriminacije i nedostatka efektivne komunikacije sa roditeljima. Omladina se za pomoć obraća roditeljima, prijateljima, obrazovnim i vjerskim institucijama. Kako su ove četiri adrese ključne za mentalno zdravlje omladine, potrebno je razviti sisteme i procedure kako bi se ove adrese međusobno dopunjavale i unaprijedile mentalno zdravlje. Ovaj kratki tekst je poziv i upozorenje posebno roditeljima i džematima u Americi da povedu računa o simptomima narušenog mentalnog zdravlja naše omladine, kako bi pravovremeno i preventivno reagirali.