Jedna od najvažnijih aktivnosti u svakoj džamiji ili islamskom centru je obrazovanje djece i odraslih. Od prve džamije u Medini do danas, naše džamije su bile mjesta učenja. Islamske škole i univerziteti, čak i opservatorije, biblioteke i druge institucije znanja, ili su nastale ili su bile povezane sa džamijom. Naši mektebi vikendom, kao i edukativni programi tokom sedmice, pomažu djeci i odraslima da prošire svoje znanje iz islamskih nauka i čitanja Kur’ana. Čak i u najgorim periodima ove pandemije, neka vrsta islamskih instrukcija pružana je našoj djeci preko Zooma, e-pošte i drugih sredstava.
Namjera mi je ovim kratkim tekstom podstaknuti naše porodice da se aktivno uključe u proces učenja i prakticiranja islama sa svojom djecom. Na samom početku želim istaći neke realnosti naših mekteba i islamskog obrazovanja pri džamijama i džematima. Postoji očekivanje i nada da će naši mektebi educirati djecu o najvažnijim aspektima islama kao što su namaz, lijepo ponašanje, historija islama i arapski jezik. Postoji i pretpostavka da kada roditelji pošalju svoju djecu bilo u mekteb, ili u neku islamsku školu, uloga roditelja tu prestaje. Oni misle da će kada djeca budu pohađala iste, steći solidno znanje i biti dobri muslimani.
Međutim, slanjem naše djece u mekteb ili redovnu islamsku školu, naš angažman s djecom tu ne prestaje. Postoji mnogo dobrih škola u kojima neki učenici imaju dobre rezultate, a neki ne. Učinak učenika zavisi od njegovih ili njenih sopstvenih intelektualnih sposobnosti i rada, sposobnosti i metoda nastavnika, organizacije i etosa škole, ali i angažovanja i nadzora roditelja. Ako izostane uključenost roditelja, a djeca nakon škole ne urade domaće zadaće i ne pogledaju pređeno gradivo, rezultati neće biti zadovoljavajući.
U mektebima djeca obično provode tri do pet sati. Učionice mogu primiti između pet i dvadeset učenika, obično sa jednim glavnim nastavnikom i jednim ili dva pomoćna nastavnika. S obzirom na vremenska ograničenja i broj učenika u učionici ili u cijeloj školi, nerealno je očekivati da će učenici moći zapamtiti i u potpunosti shvatiti sve nastavne materijale.
Svaka škola i svaki nastavnik očekuju da će njihovi učenici raditi svoj dio posla kod kuće. U osnovnom islamskom obrazovanju domaći zadaci se obično rade uz nadzor i pomoć roditelja. Ono što nastavnik može da uradi jeste da pokrene i razvije puteve ka pravilnom usvajanju različitih nivoa znanja. Dobar nastavnik može objasniti edukativne materijale kako bi učenik bolje ili u potpunosti razumio zadati predmet. Međutim, nerealno je očekivati da će proces pamćenja ili ponavljanja biti završen samo u školi. Ono što studentima treba jeste dalje učenje, revizija i nadzor, koji se u većini slučajeva može ostvariti isključivo kod kuće.
Ibn Qayyim al-Jawzi navodi šest stupnjeva znanja: “postavljanje pitanja na dobar način, šutnja i pažljivo slušanje, dobro razumjevanje, pamćenje, podučavanje, djelovanje prema znanju i pridržavanje njegovih granica.” Većina ovih etapa se izvodi u školi, osim šestog nivoa, „da bi se po njemu djelovalo i pazilo na njegove granice“, koji se usavršava u školi i kod kuće.
Studenti mogu imati visok stepen znanja iz islamskih nauka. Mogu pravilno učiti Kur’an, pažljivo obavljati svoje namaze i razumjeti u potpunosti osnovna načela historije, ahlake i akide, ali u isto vrijeme ih možda uopće ne prakticirati. Čak i ako škola ili nastavnik to od njih zahtijevaju, učenici mogu slijediti te zahtjeve samo zbog forme, ne obraćajući pažnju na njih.
Jedan od mojih učitelja je jednom rekao: “Ako mi date obećanje da ćete prakticirati sve što znate od vašeg islama, ja ću vam dati obećanje da ću snositi sve vaše grijehe koje ste iz učinili iz neznanja.” Bila je to hrabra izjava, ali nas je naučila vrijednu lekciju. Generalno, muslimani već dosta znaju o islamu, pa ako se to znanje prakticira, bilo bi dovoljno da se zaradi spas na Sudnjem danu.
Školovanje naše djece nije samo finansijski teret, već zahtijeva puno vremena, energije i strpljenja s naše strane. Kao roditelji nadamo se da će moderne obrazovne institucije, škole, fakulteti i univerziteti našoj djeci pružiti pristojno znanje i razumijevanje i pripremiti ih za uspjeh u životu. Ponekad se čini da je naš trud uzaludan. Djeca prijeđu dosta gradiva iz islamskih nauka, napamet nauče mnogo toga tokom godine, a onda većinu toga zaborave. Često se čini da i ne slušaju šta mi govorimo. Žive u svom vlastitom svijetu knjiga, video igrica, prijatelja i modernih trendova. Ponekad čak kažu nešto što je neprikladno, što nas može povrijediti ili razočarati.
Robert Fulghum, američki pisac,jednom je rekao: „Ne brinite da vas djeca nikada ne slušaju; brinite se da vas stalno posmatraju.” Ako naša djeca žive u porodicama u kojima se praktikuje islam, gdje se poštuju članovi porodice, poštuju pravila i pokazuje ljubav, onda nema sumnje da će to primijetiti i učiti iz našeg ponašanja. U procesu podučavanja našoj djeci nije potrebno mnogo propovijedanja, već pokazivanje puta islama kroz vlastiti primjer. Kanadski psiholog Gordon Neufeld je rekao: „Mnogi ljudi misle da je disciplina suština odgoja. Ali to nije odgoj. Odgoj nije reći svom djetetu šta da radi kada se loše ponaša. Odgoj je obezbjeđivanje uslova u kojima dijete može ostvariti svoj puni ljudski potencijal.” “Dijete,” pisao je Al-Ghazali, “je povjerenje (koje ga je Bog postavio) u ruke njegovih roditelja, a njegovo nevino srce je dragocjen element sposobno da upija.”
Ograničenja tokom pandemije umanjila su naša putovanja i odmore, naša poslovna odsustva i putovanja, te u mnogim slučajevima omogućila naš posao preko interneta. Međutim, ista ograničenja su zbližila djecu i roditelje, da provode više vremena zajedno, razgovaraju jedni s drugima, uče, igraju se i obavljalju namaze u porodičnom okruženju.
Zajednički put odgajanja i obrazovanja naše sljedeće generacije bit će najproduktivniji, inšaAllah, ako se sve naučeno svesrdno primjenjuje, bilo da se radi o školi, mesdžidu, kući ili nekom drugom mjestu. Kao što je Abu Darda, Poslanikov ashab, jednom rekao: “Niko od vas ne može biti pobožan ako nije obrazovan, a ne može uživatiu znanju ako ga praktično ne primijeni.” Neka nas Allah dž.š. učini onima koji stiču i primjenjuju znanje. Amin!
