Mi ćemo ti dati da pobijediš pobjedom jasnom. (Sura El-Feth, 1. ajet)1
I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje! (Sura El-Isra, 81. ajet)2
Pobjeda; oslobođenje; otvaranje; ulazak – termini su za veličanstveni povijesni događaj u poslanstvu Muhammed pejgambera i cjelovitog islama koji se desio u jesen Poslanikovog života, kao zreo plod dugogodišnje misije ispunjene kolopletom emocija, stanja i zbivanja.
Prije nego iznesemo komad vlastitog osmatranja, pogledajmo kako jedan klasični tumač kur’anskog teksta razumijeva ovaj događaj:
“Prvo: U ajetu kojim počinje sura Al-Fath (Pobjeda), upotrijebljen je glagol prošlog vremena (fetahna – Mi smo ti otvorili, dali) koji ukazuje na sigurnu realizaciju istog u budućnosti (zbog toga Karić prevodi u futuru). Feth prema ovome mišljenju ima značenje oslobođenja grada. Drugo: misli se na ono što se desilo na Hudejbijji, tj. prisega zvana Ridvan (bej’atu’r-ridvan) i sporazum kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio sa Kurejšijama. Prema ovome mišljenju, feth ima značenje suda i vlasti ili značenje dara. Na ispravnost ovog mišljenja ukazuje slijedeći moment: Uvjeti sporazuma na Hudejbijji su teško pali nekim muslimanima sve dok Allah nije objavio ovu suru i kada je postalo jasno da će navedeni sporazum imati korisnu posljedicu (na ovom tragu stoji i tefsir Ibn Kesira). Ovo je najispravnije mišljenje, jer se bilježi da su nakon objavljivanja ove sure pojedinci rekli: Kakav je ovo feth, a mnogobošci su nas odvratili od Kjabe? Kada su njihove riječi doprle do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Da, ovo je najveći feth! Mnogobošci su se zadovoljili time da vas odvrate od vašeg grada sporazumom i pokazali su želju da vam daju sigurnost! Treće: misli se na ono što su muslimani postigli nakon Hudejbijje od osvajanja Hajbera i ostalih mjesta. Četvrto: misli se na uputu u islam, a dokaz tome su Njegove riječi: kako bi ti Allah oprostio…, pa je feth uzrok oprosta. Međutim, nema valjanog dokaza za ovo mišljenje kada i džihad i druga dobra djela mogu biti uzrok oprosta grijeha. Ili, navedeni lām (da bi…) ima značenje posljedice, a ne uzroka, u tom slučaju značenje ajeta je slijedeće: Mi smo ti,
uistinu, dali očiglednu pobjedu kako bi ti Allah objedinio sreću ovog i budućeg svijeta time što ti pruža oprost, upotpunjenje blagodati i daje uputu i pomoć.”3
Namjera ovog teksta je osvijestiti čovjekove lične i suptilne težnje za uspjehom i pobjedom. Nakana je zaintrigirati svijest, probuditi dušu, proniknuti u značenja i osjetiti shvatanje u samome sebi.
Pobijediti ili uspjeti ne znači samo ostvariti se na uštrb drugih, kako se nažalost često, i razumijeva, i u praksi koristi. Pobijediti ili uspjeti znači i nadvladati svoje prethodne strahove, svoje prethodne poraze, svoje slabosti i nemoći. Osloboditi grad i društvo od nevjere i nemorala u tako malom vremenskom hodu, kadri su bili učiniti samo veliki ljudi poput poslanika. Zadaća običnog čovjeka je osloboditi sebe.
Sjetimo se da je Muhammed, a.s., sa svojom vojskom ušao u Mekku sa sve četiri strane grada. Zloglasna Hinda obratila se svome mužu Ebu Sufjanu: Evo, Muhammed održa svoje obećanje, a Ebu Sufjan joj je na to odgovorio: Muhammed ne osvaja kapije i avlije već ljudska srca i duše.
Zemaljska tijela i svi duhovni entiteti udahnuti u nas su naša pojedinačna i lična odgovornost, ali svakako i odgovornost drugih. Da vi drugi vodili računa o nama, prvo mi sami o sebi moramo voditi brigu. U predaji stoji: “Vidio sam Poslanika, s.a.v.s., kako tavafi i govori: Kako si lijepa i kako je lijep tvoj miris, kako si velika i kako je velika tvoja svetost?! Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedov život, svetost mu’mina kod Allaha je veća od tvoje svetosti!” (Ibn Madždže)
Otvoriti i osloboditi srce za nova stanja, a očistiti ga od prethodnih – to je zbilja veliki podvig. Srušiti u sebi razne lažne idole i uzore, a postaviti samo Jednog ka kome ide i završava sve – najveličanstvenija je čovjekova zadaća.
Kada krenemo putem koji za cilj ima pobjedu, postavimo sebi pitanje: šta ja želim od toga i kakve poljedice će to imati za okolinu? Vjernički put ka ostvarenju pobjede ili cilja kojem teži, mogao bi se sadržavati u sljedećim tačkama:
- Iskrena vjera, moral i ćudoređe
- Lekcije iz prethodnih grešaka
- Nada i očekivanje Božije pomoći
- Posjedovanje zbiljne i realne mogućnosti za ostvarenje zamišljenog
- Realizacija
Oslobođenje Mekke, između ostalog, trebamo razumijevati kao silazak ili ulazak u dubine naših bića, a onda i oslobođenje svega onoga što sputava čovjeka na putu uspjeha. To zbivanje u nama samima je, kao i uputa i milost Gospodara, a takoðer i kao Oslobođenje Mekke, dar i blagodat od dragog Allaha, jer ništa se ne dešava bez Njegove moći i znanja.
U cijelom procesu oslobađanja, ne smijemo zaboraviti i zanemariti ljudskost, kulturu, poštivanje, tuđe pravo. Uspjeh satkan od moralnih načela i uzoritosti u istom jeste jedini pravi uspjeh, makar obimom ili kvanitativno bio sitan. Čak i ako bi nas neko sputavao na tom čistom putu, ne smijemo se svetiti kada ostvarimo zamišljeno, nego baš tada trebamo nadvladati osjećaj superiornosti i inata, a zamijeniti ga osjećajem saosjećanja i brige. Sjetimo se kakav je bio najljepši od ljudskih primjera, naš Resuli- ekrem, Muhammed s.a.v.s. Na njegovo a.s. pitanje: Kurejšije, šta mislite kako ću s vama postupiti, Kurejšije su odgovorile: Blago i humano, jer ti si najplemenitiji brat… Muhammed a. s. je odgovorio: Reći ću vam kao što je Jusuf a. s. rekao svojoj braći: Ja vas sada neću koriti, idite, vi ste slobodni”.
Put ostvarivanja pobjede nad nečim, a prvenstveno bi i subjekat i objekat toga trebali biti mi sami, mora biti sačinjen i ispunjen iskrenom namjerom, moralnošću, korenjem i oprašanjem svojih grešaka, ali i učenjem iz njih; vjerom u Gospodara ljudi, nadom u Njegovu pomoć, te sami konkretni koraci uz resurse i snagu koju posjedujemo. Neka sjećanje na Oslobođenje Mekke bude znak za podstrek koji će za cilj imati oslobođenje samih nas od samih nas.
Emin Grahić
2 Kur’an, prevod: Besim Korkut
1 Kur’an, prevod: Enes Karić
3 www.islam.ba – TEFSIR – Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
