Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu, ljudi su pohrlili prema njemu da ga vide, ulice su bile tijesne da prime sve one koji su ga željeli vidjeti. Dok je jahao na svojoj devi, muslimani su učili tekbire u znak dobrodošlice.
Među znatiželjnima bio je i jedan jevrej, Abdullah ibn Selam. Hodio je sa muslimanima i posmatrao je Allahova Poslanika, s.a.v.s. Poslije toga je rekao: “Kada sam vidio njegovo lice, vidio sam da to nije lice čovjeka koji laže.”
Njegovo lice je bilo mubarek, nurli, lice istine i dobrote.
Osmijeh može imati pozitivan uticaj na našu ličnost i način na koji nas drugi gledaju. Kada se osmijehnemo, ljudi nas obično doživljavaju kao ljubazne, prijateljske i pozitivne osobe, što može poboljšati našu reputaciju i stvoriti bolje odnose s drugima.
Naš Učitelj, s.a.v.s., nas uči da je osmijeh važan znak ljubaznosti i poštovanja prema drugima. On, s.a.v.s., je uvijek bio vedra i nasmijana lica. Podsticao je muslimane da se uvijek smiješe drugima, bez obzira na njihovu poziciju u društvu ili njihovu vjeru.
Kazivanje o Abdullahu ibn Selamu je samo jedno od kazivanja o prvom susretu ljudi sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Njegova pojava, riječi, djela i osmijeh su ostavljali jak utisak na druge ljude, što je dovelo do velikog broja ljudi koji su prihvatili islam. Njegova iskrenost, čestitost, suosjećanje i poniznost su bili vidljivi u svakom trenutku i u svakoj situaciji. To su osobine koje su ga učinile omiljenim i poštovanim među ljudima, ne samo među muslimanima, već i među nevjernicima. Abdullah ibn Selam je primijetio te karakteristike kod njega i prepoznao da on nije čovjek koji bi lagao. Ovo kazivanje je samo jedan primjer koliko su ljudi bili impresionirani Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., te koliko su cijenili njegovu ličnost.
Naš Učitelj, s.a.v.s., nas uči da ne zanemarujemo ni jedan oblik dobročinstva pa tako ni osmijeh.
Jedan od ashaba, Abdullah b. Haris, r.a., opisao ga je sljedećim riječima:
„Nisam vidio nikoga ko je bio više nasmijan od Allahova Poslanika, s.a.v.s.“
Nije mali broj onih koji se iznenade kada kažemo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., smijao i šalio. Uprkos ozbiljnosti poslaničke misije Allahov Poslanik, s.a.v.s., se šalio, njegovo lice je većinom bilo nasmijano. Uz njegove šale, smekšavala su se srca ljudi i oni su osjećali olakšanje.
To što smo izgubili sposobnost šaljenja i zadržavanja osmijeha na licu, ne šteti samo nama, već i onima koji nas okružuju. Koliko se udaljavamo od osmijeha, toliko ljudi bivaju distancirani od naše prelijepe vjere. Djeca se ne mogu otvoriti roditeljima koji hladno postupaju prema njima. Bolesnici ne mogu objasniti svoj problem doktoru koji ih grubo gleda, itd.
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nasmiješiti se u lice svome bratu je sadaka.”
To je jedna od mnogobrojnih ljepota naše vjere, za čovjeka koji financijski nije u mogućnosti dati novac kao sadaku, može uputiti osmijeh.
Ovaj beskrajni izvor bi trebali naučiti iskorištavati. Ako se smiješimo, mudro i razumno, možemo osvojiti ljudska srca. Ljudi koji nisu muslimani, bit će otvoreniji i spremniji poslušati ono što im pričamo o našoj lijepoj vjeri.
Molimo Uzvišenog Gospodara da nas počasti da slijedimo Božijeg Poslanika, a.s., i da budemo njegovi dostojni sljedbenici.
Enver-ef. Kunić
Bosnian Islamic Center of St. Louis
