Bosanski jezik je bio, jeste i ostat će ključna dimenzija države Bosne i Hercegovine. On ima svoje utemeljenje u stotinama godina bosanskohercegovačke historije. Bošnjački narod sebe legitimira bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na državu Bosnu i Hercegovinu, jer je nastao na bosanskohercegovačkoj zemlji. Zato je negiranje bosanskog jezika negiranje bošnjačkog naroda, ali i negiranje države Bosne i Hercegovine.
Bosanski jezik je neosporna, naučno utemeljena, historijska i kulturološka činjenica. On je i međunarodna, historijska činjenca, činjenica priznata na svim slavenskimm katedrama u svijetu, činjenica koja je kodifirana u svijetu, činjenica koja je kanonizirana u književnosti, filmskoj, pozorišnoj i svakoj drugoj umjetnosti.
Bosanskohercegovačka dijaspora ulaže napore da se odupre jezičkoj asimilaciji. Svjesna da je bosanski jezik, ovakav kakav je sada, vrlo podložan asimilaciji jer je praktički državno nezaštićen jezik, svjesna da bosanski jezik nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik ima, svjesna da u bošnjačkom mentalitetu postoje nedoumice u odnosu na vlastiti jezik, sjevernoamerički Bošnjaci su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, koji su kao usisivači zaprijetili usisavanju jezičkog identiteta američkih i kanadskih Bošnjaka. A, izgubiti jezički identitet znači izgubiti nacionalni identitet, ali što je još važinije izgubiti i vlastiti kulturni identitet.
Tako je u Sjevernoj Americi bosanski jezik priznat od američke i kandske vlade kao “World Heritage Language”. Po osnovu tog priznanja u SAD i Kanadi je otvoreno više škola bosanskog jezika. Tako su građani Bosne i Hercegovine koji žive u SAD i Kanadi našli svoju maticu u svome bosanskom jeziku, ako je već nemaju u matici. Tako su kroz priznanje svoga jezika u zemljama u kojima se privremeno nalaze, kroz svoje škole bosanskog jezika bar usporili, ako ne zaustavili samoiščašenje od svog vlastitog duhovnog, kulturnog, tradicijskog i svakog drugog žilišta, omogučili da ne izgube spremnost da prihvate drugog sa svim njegovim drugostima, te drugosti jednako uvaže kao i vlastitost, te sačuvali vezu sa cjelinom svijeta koji ih okružuju u američkom i kanadskom društvu.
Kroz borbu za priznanje bosanskog jezika, kao sredstva komunikacije i govora oni su na jednom od najrazvijenijih teritorija ljudske bitisanosti svjedočili da je država Bosna i Hercegovina dragocjena planetarna multilateralnost života koja je milenijski sedimentirana i kao takva morala bi biti, po prirodi stvari, tako tretirana kod svih ključnih centara moći na planeti Zemlji. Kroz borbu za priznavanje i očuvanje bosanskog jezika, oni su svjedočili da Bosna i Hercegovina nije parče planete na kome su se susrele pa onda sukobile različite vjere, kulture i tradicije, već obrnuto – planetarno čvorište na kome su se one srele i plodonosno uvezale.
Imajući u vidu značaj bosanskog jezika, Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike je pokrenula projekat pod nazivom “Značaj očuvanja i jačanja bosanskog jezika”. U projektu su do sada učestvovali eminentni stručnjaci u oblasti bosanskog jezika. Nije cilj ovog projekta dokazati bosanski jezik i bosansko-hercegovačku državu, jer su to dokazane i na historijskim činjenicama utemeljene trajne, historijske, naučne i pravne kategorije, nego pokazati i dokazati svima u i van Bosne i Hercegovine uzaludnost anticivilizacijskog kidisanja na bosanski jezik i državu Bosnu i Hercegovinu.
Dr. Emir Ramić
