U subotu 19. aprila 2014. godine u prostorijama džemata St. Louis Islamic Center Nur održana je promocija knjige “Argentarija, Domavija, Srebrenica” autora mr. Senahida Halilovića. O knjizi su govorili Ahmed ef. Serdarević, Amir Karadžić i mr. Senahid Halilović.
Senahid Halilović se široj čitalačkoj publici predstavio itekako uspjelim historijskim romanom koji prati nastanak i razvoj Srebrenice, grada koji je poput feniksa izranjao iz praha i pepela nekoliko puta. Kroz sudbine malih i velikih ljudi pisac je znalački ocrtao uspone i padove Bošnjaka, njihove dileme,
podjele i strašni kontinuitet stradanja. Knjiga je protkana ajetima i hadisima kroz čiju prizmu pisac sagledava cjelokupno ljudsko bitisanje i njegovu svrhu.
Nit koja razdvaja fakte i fikciju na momente neprimjetno ponire i nestaje, da bi nedugo zatim opet izronila. U prvom djelu knjige autor događaje posmatra sa historijske distance, dok u posljednjim poglavljima, koje autor piše na osnovu vlastitog i iskustva prethodnih nekoliko generacija, naracija postaje sve više faktografska i doslovna, sa sve manje autorskih intervencija. Ovako usmjerenje doživljava kuliminaciju navodom iz svjedočenja jednog od zločinaca pred haškim tribunalom. Tim činom, ono što je počelo kao san, narodno kazivanje i fikcija konačno dobiva dokumentarni epilog istrgnut iz arhiva naše ne tako davne prošlosti.
Historijski događaji dobili su kroz autorovo oblikovanje kako historijskih tako i izmišljenih likova jednu sasvim ljudsku dimenziju. Sultanovi proglasi izazivaju i pozitivne i negativne reakcije naših ljudi, u zavisnosti od njihovog intelektualnog dometa, ili kako to autor plastično opisuje kao dalekovidnost onih čiji pogledi sežu do Moskve i Istanbula ili kratkovidnost onih koji ne vide dalje od Drine. Tu dvojaku ulogu i tadašnje a i sadašnje međunarodne zajednice, od materinskog do maćehinskog odnosa, autor prati od, kako se to kaže, Kulina bana i dobrijeh dana pa do sramne uloge saučesnika u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice.
Autor se na ovaj način priključio plejadi poznatih (Karahasan, Vešović…) i manje poznatih autora (Hasan Ćesić, Samedin Kadić…) koji su kroz literarnu formu opet proživili užase minulog rata i zabilježili mnoge događaje koji bi u protivnom zauvijek nestali zajedno sa njihovim akterima.
Posebno raduje činjenica da je prevod na engleski jezik ovog romana pri kraju. Englesko izdanje će doprinjeti boljem razumjevanju Bosne i Bošnjaka, posebno kod našeg mlađeg uzrasta.
