19. april 2022. / 18. ramazan 1443. h.g.
Draga braćo i sestre u Islamu,
Zahvala pripada samo Allahu dž.š. na svemu što uživamo na dunjaluku i na Milosti koju imamo u toku mjeseca Ramazana. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda a.s. i Allahovog Miljenika, na poslanikovu časnu porodicu, njegove drugove ashabe i sve muslimane do Sudnjega dana koji u srcima nose šehadet i ravnaju se po njemu
Polahko ali lagano mjesec Ramazan se približava svome kraju. Noć Lejletul Bedr nas obavještava da smo već pola mjeseca Ramazana ispostili i proveli u ibadetima. Mjesec Ramazan je mjesec Allahov Milosti, Oprosta i Bereketa. Mi kao njegovi robovi smo zadovoljni i zahvali na svemu što imamo u blagodatima Gospodara. Ujedno mjesec Ramazana je mjesec borbe na razne načine počev od borbe protiv jela i pića, borbe protiv svojih želja, borbe protiv svojih poroka itd.
Kada govorimo o borbi čovjeka koja je najteža onda je riječ o borbi protiv samoga sebe. Čovjek koji je stvoren kao nejako biće će na razne načine da savjetuje, upućuje, pokazuje drugima kako treba kroz život da se bori i da izvojeva pobjedu. Često sa strane posmatra tuđi život i ima riješenja za sve nadolazeće probleme. Čovjek dolazi u škripac i stanje zastoja tek onda kada mora da popravlja samoga sebe, rješava svoje mahane i popravlja svoju budućnost. Upravo ovo je momenat kada čovjek započinje jednu od najvećih borbi a to je borba protiv samoga sebe. Borba protiv svoje duše i svojih prohtjeva.
Borba sa samim sobom se definira kao sustezanje od onoga što nas sputava i odvraća od pokornosti Allahu dželle še’nuhu. Ona je jedna je od najtežih borbi i borba protiv drugog dolazi tek poslije borbe sa samim sobom, jer prvo treba savladiti samog sebe da bi se mogao boriti protiv drugih. Borba sa samim sobom podrazumijeva dvije stvari: trud, nastojanje, težnju i borbu da se čine pobožna djela i da se bude pokorno Allahu dželle še’nuhu izvršavanjem Njegovih naredbi, zatim trud i borbu da se ne čine i da se izbjegavaju zabranjena djela. Jedno i drugo predstavlja veliku poteškoću, jer je duša sklona griješenju i nema naklonosti prema činjenju dobra zato je i potrebno da se borimo protiv nje. To je i Allahova mudrost, jer da je sklona činjenju dobra naredbe i zabrane ne bi imale smisla.
Poznata je podjela duše se može postaviti na tri vrste, ili poznata su tri svojstva duše, ili tri stanja u kojima se naša duša nalazi:
1.En-nefsul-mutmeinna-smirena duša,
2. en-nefsullevvama-duša koja sama sebe kori i
3.nefsun emmaretun bissu’i-duša koja je sklona zlu.
Smirena duša i duša koja sama sebe kori su duše koje zrače pozitivnim osobinama i podstiču čovjeka na pokornost Allahu dželle še’nuhu. Ovo važi ako uzmemo u tumačenju duše koja sama sebe kori mišljenje mufessira koji smatraju da ona kori samu sebe zbog počinjenih grijeha. Ovakvoj vrsti duše je neprijatno zbog grijeha koje je počinila i ona se stidi pred Gospodarom zbog toga. Međutim, ima učenenjaka koji duše dijele na dvije vrste: smirena duša i duša koja je sklona zlu, a da i jedna i druga mogu koriti samu sebe, prva ako slučajno počini grijeh, ili što nije još više dobra uradila, a druga ako propusti učiniti kakvo zlo ili što još nije zla učinila. Duša koja je klona zlu i koja čovjeka navraća na zlo, ili ga kori ako ne čini zlo je duša protiv koje se moramo boriti i savladati je. Borba kako je poznato podrazumijeva ulaganje velikih napora, jer ko se upusti u borbu ne upušta se osim sa nijetom pobjede, a do pobjede se ne dolazi lahko, nego ulaganjem velikih napora. Prvo moramo dobro upoznati neprijatelja, zatim isplanirati i napraviti strategiju i onda se upustiti u borbu. Tu je ustrajnost i kontinuitet, jer moramo stalno biti oprezni, kao stražari kada čuvaju stražu, mala nepažnja i nemarnost stražara može biti kobna. Tako je i sa dušom moramo biti oprezni, stražariti i paziti da nas ne zatekne u gafletu pa nas ne odvede u činjenje grijeha.
Upravo mjesec Ramazan je mjesec kada možemo na jednostavan način da vidimo koju vrstu duše mi imamo u svojim prsima i da se borimo protiv nje. Ovdje se može zaključiti da sami smo počinioci grijeha i da naše duše čine grijeh bez nagovaranja i podstrekavanja od strane šejtana. Poslanik a.s. nas obavještava da kada nastupi mjesec Ramazan otvore se vrata dženneta, zatvore vrata džehennema i šejtani se pokuju u okove. Obzirom da su šejtani pokovani i nemaju utjecaja nas u Ramazanu onda je jednostavno zaključiti da sve što počinimo u Ramazanu dolazi od naših duša. Upravo to je razlog za borbu protiv samoga sebe. Vrlo je jednostavno boriti se protiv šejtana jer imamo zaštitu od njega kod Allaha dž.š. kao što su: euzu i bismilla, abdest, ajetu -l -kursijj itd. Tada šejtan nema pravo i mogućnosti prilaska nama. U ovom slučaju naša duša se nalazi u našim prsima ne možemo je izbaciti napolje jer nam treba.
Ukoliko želimo da pobjedimo samoga sebe ili svoj nefs mjesec Ramazan je najbolja prilika za to. Mjesec Ramazan je mjesec discipline kao što sam ranije napomenuo od hrane i pića na prvom mjestu i to je lahko kontrolisati jer naše ti,djelo je stvoreno od zemlje i živo je samo jer imamo dušu u njemu. Kada je upitanju kontrolisanje naših želja, poriva ili imaginacija , tada nastaje problem jer je duša živa i konstantno traži ono što joj na prvi pogled odgovora. Kao što sam ranije naveo nema šejtana pa da se možemo vaditi i kriviti njega za naše pogreške. Naravno ovo moramo dovesti u red i disciplinu jer nas Poslanik a.s. obavještava da onaj ko ne ostavi prazan i lažan govor ma makar i u šali ne treba da ostavlja ni jelo ni piće jer Allahu takav post ne treba tj. Neće biti primljen kod Gospodara.
Ibn Hadžer rahimehullahu kaže: „Najbolji način borbe u borbi sa samim sobom i protiv šejtana jeste odbacivanje nejasnoća i sumnja koje mu ubacuje šejtan, zatim odbacivanje uljepšavanja onoga što mu je zabranjeno, zatim izbjegavanje onoga čije nas često činjenje dovodi do šubhi-nejasnoća, sumnje i zablude, a povrh svega toga jeste stalna opreznost i budnost u svakom momentu, jer jedan momenat nemarnosti može biti dovoljan da nas zavedu šejtan i naš nefs, i da navrate na činjenje grijeha i onoga što je zabranjeno.“ Prvo, tj. odbacivanje nejasnoća i sumnji, rezultira čvrstim vjerovanjem i ubjeđenjem, a drugo, tj. odbacivanje uljepšavanja onoga što mu je zabranjeno, rezultira saburomstrpljivopću i ustrajnošću, Allah dž.š. kaže: „Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.“ Čovjek treba da se bori da obavlja sve namaze, ne samo kod kuće, već u džamiji i džematu i time potvrditi svoju pripadnost džematu. Tako se treba boriti i da posti mjesec ramazan i ne treba se predavati bez borbe i biti slabić. Slabići su oni koji se predaju u startu i kažu da ne mogu postiti. Oni koji su imućni moraju da se bore i da draga srca izdvoje obavezni zekat na imetak, a ne da ga daju teška srca. Znači prvo se mora pobijediti da ga izdvoji i drugo, što je veći stepen, jeste da mu bude drago što izvrašava svoju obavezu.
Allah dž.š. kaže: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!“ U ovom ajetu Allah dželle še’nuhu nam poručuje da će onima, koji se trude i bore da zadobiju Njegovo zadovoljstvo, dati uputu i način da to učine i da će im to olakšati. Znači ajet je općeg karaktera i ne odnosi se samo na oružanu borbu, nego na svakoga koji se trudi i bori da uradi neko dobro nastojeći time zadobiti Allahovo zadovoljstvo.
Drugi ajet: „I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!“ Prije svega naredba našem Poslaniku a.s., da ustraje u ibadetu do kraja života što je on na najbolji način i učinio. Ova naredba važi i za nas. Ona podrazumijeva stalnu borbu i trud da budemo pokorni samo Allahu dž.š., i da samo Njemu ibadet činimo, sve do naše smrti.
Ajeti: „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga,“ „A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobićete još veću nagradu.“ „A za dobro koje učinite Allah sigurno zna.” Ukazuju da bilo koje dobro djelo koje učinimo u ime Allaha dželle še’nuhu neće propasti i da ćemo ga naći na onom svijetu i ono će nam biti od koristi, makar to bilo i trun dobra. Ovo treba da nam bude podstrek da se borimo i da ne propuštamo da učinimo bilo koje dobro djelo makar bilo koliko trun.
Od Aiše r.a. se prenosi da je Allahov vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem noću klanjao da su mu noge znale oteći, pa mu je ona rekla: „Allahov Poslaniče! Zašto tako postupaš tako kada ti je Allah oprostio sve grijehe!?“ On joj je rekao: „Pa zar da ne budem zahvalan rob.“ Hadis upućuje da zahvala Allahu dž.š. na Njegovim blagodatima nije dovoljna jezikom, nego je ona potpuna samo ako se čini djelima. Tako je i Poslanik a.s. na blagodat oprosta zahvaljivao dugim stajanjem u namazu. Znači nije prestajao sa činjenjem dobrih djela zato što mu je oprošteno, naprotiv on ih je još više činio. Kada je takav slučaj s njim, kojem je sve oprošteno, onda mi trebamo što više da se trudimo i borimo jer ne znamo kakav nam je status.
Radi sve navedenog ranije možemo samo uputiti dovu Allahu dž.š. da nam oprosti naše grijehe, da primi naš post u mjesecu Ramazanu i da nas Svojom Milošću uvede u lijepi Džennet.
Amin!!!
Mr. Avdija-ef. Ramić,
Imam u Bosanski kulturni islamski centar London, Ontarion
