Ramazanski nasihat – 19. noć

Takva – Bogobojaznost

اللَّهُمَّ وَفِّرْ فِيهِ حَظِّي مِنْ بَرَكَاتِهِ وَ سَهِّلْ سَبِيلِي إِلَى خَيْرَاتِهِ ‏وَ لاَ تَحْرِمْنِي قَبُولَ حَسَنَاتِهِ يَا هَادِياً إِلَى الْحَقِّ الْمُبِينِ‏

Allahu, udjeli mi u njemu puno njegovih blagodati, i olakšaj mi put sticanja dobara, i ne liši me u njemu primanja njegovih dobara, o upućivaču prema istini jasnoj.

بسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

Prije svega zahvaljujemo se Allahu, dž.š. koji nas je učinio svojim gostima i prosuo na nas svoje razne blagodati u mjesecu ramazanu. Poznato je da je kod nas adet i običaj da kome god dođe gost, da taj gost ima prava i hakkove na određene privi­legije. Ono što nam je Allah, dž.š. obećao kao domaćinski dar u mjesecu ramazanu jeste Njegova takva – bogobojaznost. Kao što je kazano, taj takvaluk mora da se ispolji i ukaže u vremenu poslije mjeseca ramazana. Da se ne daj Bože ne bi dogodilo da kažemo: El-hamdu lillah, pregurali smo ramazan, postili smo, čuvali se, a sad smo slobodni i možemo raditi šta hoćemo. Kur’an nalaže: Ne! Nije dovoljno posvetiti se čuvanju i ibadetima samo u mjesecu ramazanu, a raspustiti se iza ramazana. Kur’an dalje ističe da je plod ramazana takva – bogobojaznost koja treba da nas krasi i izvan ramazana. Kur’anski ajet kaže:

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobo­jazni (da biste stekli takvaluk).” (El-Bekare, 183)

Ako se takvaluk odgoji u čovjeku, a mjesec ramazan je idealna prilika za to, to polučuje niz drugih pozitivnih rezultata. Prva dobra posljedica priskrbljivanja takvaluka jeste povećan stepen razumijevanja Kur’ana:

“Ova Knjiga, u koju nema sumnje uputstvo je svima onima koji budu imali takvu i vjerovali ”(El-Bekare, 2)

Čime se hoće reći: ova Knjiga, Kur’an, uputa je većeg nivoa. Druga pozitivna posljedica takvaluka jeste da Allah, dž.š. na viši stu­panj stavlja djela učinjena u ozračju bogobojaznosti. Ako Allah primi nečija dobra djela, u tome mu je šansa da postane Božijim mil­jenikom:

“I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih.” !”(El-Bekare, 194)

Smisao posta i ramazana je u tome da priskrbimo sebi bogobo­jaznost. Plod ramazana deponuje se u naša srca i to na način da nam se pojača takva.

Dalje se u Kur’anu kaže: “One između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili – čeka velika nagrada” (El-Bekare, 172)

“I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih.” !”(El-Bekare, 194)

“Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je svima onima koji se budu Allaha bo­jali.”

Šta to znači huden li-l-muttekin (knjiga u koju nema sumnje, koja je uputa mu’minima)? Šta takvaluk znači za nas? Kako da ga pre­poznamo? Kako da skeniramo svoju dušu, pa da prepoznamo da li nam na nekoj skali, poput pritiska, takvaluk raste ili pada. Ovaj tak­valuk ćemo prepoznati na način da ćemo učeći određene ajete prije ramazana ustanoviti da olahko prelazimo preko njih. Međutim, kad iste poslije ramazana učimo osjetimo da ih mnogo dublje razu­mijev­amo. Svako ko najednom shvati da mu Kur’anske pouke mnogo bolje liježu, znači da je ramazanom sebi priskrbio pojačani takvaluk. Postoji više i drugih pokazatelja koji će nam pokazati i od­vagati da li nam se pojačala takvaili nije. Ako smo prije ramazana mogli pet minuta da učimo Kur’an, a sada ustanovimo da možemo sedam do deset minuta, to je pokazatelj da nam se povećala žeđ i želja za Kur’anom. Znači, pojačala nam se takva, odnosno strah od Boga. Ako klanjamo namaz, pa nam je inače teško ustati na sabah, i sad najednom sa manje tegoba i lijenosti ustajemo na sabah – to je pouz­dan rezultat dejstva takvaluka. U jednom se rivajetu kaže:

“Odnos čovjeka mu’mina prema propisima vjere je kao od­nos ribe i vode, što je riba više u vodi sve je srećnija i zado­voljnija.”

S druge strane osoba koja ima u sebi munafikluka, ne daj Bože, ona se u tom slučaju u odnosu na vjerske propise osjeća kao ptica zatvorena u kafezu ili kao riba na suhom. Naravno, to ne treba da znači ako smo odnekud došli premoreni, pa smo malo zakasnili s namazom, ili trenutno ne možemo da učimo Kur’an – u tom slučaju ne treba sebi da kažemo: evo, ja postao munafik. Kao što je bio slu­čaj pojedninih ashaba za vrijeme Božijeg Poslanika, kad su došli Posalniku i rekli:

“Božiji Poslaniče, postali smo munafici!, a on im veli: ‘Ne! Vi niste postali munafici, nego se srce nakada premori, dođe do raskoraka između vašeg srca i vaših želja – te vaše srce ne može da vas prati. U tom momentu potrebno je srcu dati odmora, jer ako biste išli nasilu moglo bi to izazvati supro­tan efekat.’”

Ovu našu bogobojaznost i pobožnost možemo testirati na mnogim drugim stvarima, ne samo na odnosu prema Kur’anu. Dakle, ako smo poslije ramazana tvrđi na jeziku kad je u pitanju ogovaranje, mnogo teže se upuštamo u laganje, mnogo teže se upuštamo u neke sumnjive poslove, ili smo dobrodušniji kad je u pitanju davanje sa­dake – sve su to elementi koji pokazuju da je naše srce preporođeno u ramazanu i da nam je pojačana pobožnost, odnosno taqvaluk. Kada, u doba Božijeg Poslanika, neki ashab tri dana ne bi dolazio u džamiju, Poslanik bi otišao kod njega da se raspita šta je to, je li bolestan, što ga nema u džamiji. Šta to znači? To znači da se uvećana pobožnost u ramazanu ne odnosi samo na nas i na naše vjerske propise, nego se odnosi i na naš odnos prema drugim ljudima koji su naše džema’atlije, komšije itd… Dakle, čim je primijetio da ga tri dana nema u džema’atu, Poslanik se interesuje šta je s njim, da nije bolestan, da mu nije neko umro, da nije nekom previše dužan, pa ne može doći u džema’at, sve su to pitanja koja treba da interesuju sva­kog od nas. U rivajetu se ističe:

“Ni jedan posao kod Boga nije vrijedniji i bolje cijenjen od toga da obradujemo i obveselimo brata muslimana.”

Znači, to odobrovoljavanje brata muslimana može se ispoljiti na razne načine. Najmanje je ono da kad nailaziš kraj njegove kuće, pozvoniš i kažeš: “Eh, šta ima, kako si! Allah-emanet”, i odmah si ga odoborovoljio. Dakle, to je jedna velika stvar, a ništa ne košta. S druge strane, ništa kod Boga nije teže, i ne prouzrokuje gore posl­jedice po muslimana, nego da obneveseliš, rastužiš ili unesrećiš brata muslimana. Kao što vidimo vjera nije samo učenje Kur’ana i obavljanje namaza. Vjera je mnogo širi pojam. Ona podrazumijeva cjelokupne društvene relacije, pogotovo međusobne odnose između muslimana. Imamo i slijedeći plod takvaluka, kao što kaže Kur’anski ajet:

“A onome koji se Allaha boji, On će (iz teškoća) izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2-3)

Kada čovjek u blagoslovljenom mjesecu ramazanu posluša Božije direktive onda sve igra na njegovu kartu – on tad počinje da priskrbljuje sebi lijep ahlak i lijep odnos prema drugima. Dakle, sve pozitivne i moralne vrline u njemu se kreiraju. Naprimjer, ide on uli­com i sretne nekog poznanika i kaže mu: “Ej, naš prijatelj je bolestan, hoćemo li ga malo obići?”, a ovaj odmah kaže “da” i kreće sa njim. Svaki takav korak, kako kaže rivajet, korak je ka Džennetu. Isto tako, javi mu se neki poznanik koji se zaista našao u nevolji, on ga zna i odmah mu izlazi u susret. Na svakom koraku on isijava tu pozitivnu energiju koja ga vodi ka pozitivnim stvarima. To je poka­zatelj da je ramazan učinio svoje.

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Adem ef. Garić

Imam u Bosnian Islamic Community of Erie