Insan između straha i nade
Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo.
Postoji puno ljudi koji su razumom svjesni, “trebao bi ja biti bliže Gospodaru, vjera ima smisla…” ali imaju prepreke da spoznaja razuma dođe do srca. Razloga za to ima više: strasti, nemar, loše navike, loše društvo.
Jedna mudrost kaže:“Kada želiš da ti Allah otvori vrata nade, pogledaj šta dolazi od Njega tebi, a kada želiš da ti Allah otvori vrata straha, pogledaj šta od tebe odlazi Njemu.”
Dakle trebamo kod sebe izgrađivati osjećaj nade, da ni za kog nije kasno kome Allah pokajanje primi, da nema grijeha kojeg Allah ne može oprostiti, ali i da razvijamo strah od Allahove kazne ukoliko smo nemarni prema propisima naše lijepe vjere.
Prisjetimo se predaje u kojoj se Musa a.s. obraća Allahu dž.š.”Kako Gospodaru da ti se ispravno zahvalim, kako god zamislim nije dovoljno- A Allah dž. š. mu odgovara-“Upravo jesi.” Mnogi se zavaravaju i smatraju da su oni zaslužili blagodati koje imaju.U tom slučaju, pogledajmo dijete u utrobi majke, potpuno bespomoćno i ničim nije zaslužilo dobrotu koju mu Allah dž.š. ukazuje.
Zatim pogledajmo, kolko ima stvari koje niko ne zna samo ti i Gospodar, On ti pokriva mahane i grijehe a čijem si to zaslužio? Najveća blagodat je što nam Allah,takav kako je Sam Sebe opisao,naš Gospodar. Jer Allah na više mijesta ističe da želi da nam oprosti, a ne da nas kazni niti da se mučimo. Treba održati balans između nade i straha. Strahopoštovanje je naše stanje da zbog veličine našeg Gospodara, naš bude strah da mu učinimo nešto na hator.
Šta od nas ide Allahu? Jesmol mi oni koji čine harame, koji slažu, zakinu, zavide…?Kad razmišljamo o svojim dijelima koji osjećaj nas prožima-strah ili nada? Kada preselimo, ko ostaje s nama? “Na dženazu ide porodica, prijatelji i djela. Porodica i prijatelji se vrate s dženaze, s nama ostaju samo naša dijela, a onda glasnik pozove: “O čovječe, ljudi su te ostavili i zatrpali su te u zemlju, a i da su ostali s tobom šta bi ti koristili, i nije ti niko ostao osim Mene a Ja sam Živi koji ne umire.
Da nam Allah dž.š. podari ubjeđenje u našem dinu, iskrenost u našim djelima, mudrost u našim odlukama i strpljivost u svakom halu, amin!
Mirzet ef. Mehmedović
Imam u Bosnian-American Islamic Cultural Center Hartford
