Nastupanjem prvog dana Bajrama i klanjanjem bajram-namaza, muslimani cijelog svijeta će ispratiti još jedan Ramazan; mjesec koji tako kratko traje, a tako puno daje. Mubarek mjesec Ramazan je bio jedinstvena prilika da se ljudi istinski vrate na stazu islama koja ih vodi do obale spasa, do smislenog života, duševnog mira i sreće na dunjaluku, i do džennetskih prostranstava, vječnog rahatluka i Allahove blizine i zadovoljstva na ahiretu. Plemeniti musafir koji nam je u gostima bio cijeli mjesec, s kojim nikako nije bilo dosadno družiti se – odlazi i napušta nas, ali nije strašno to što musafir odlazi svojim putem već je upitno to kakve je utiske naš dragi musafir ponio sa sobom – da li je bio zadovoljan s nama ili ne, i da li smo se mi okoristili njime!
Centralni ibadet u Ramazanu je bio post, a Imam Ghazali kaže da imaju tri vrste postača: oni koji poste fizički, mehanički, od jela, pića i strasti, druga vrsta su oni koji osim fizički, poste i tako da ne ogovaraju, ne lažu, ne prenose tuđe riječi i nisu šejtanski poštari, poste od strasti i lažne zakletve; treća vrsta postača – i to je onaj hal, ono stanje u kome dočekujemo Bajram – to su oni koji poste u neprestanoj nadi i neprestanom strahu od Božije kazne. To su oni koji u suštini ne mogu izgubiti viziju i motivaciju života. Post je prema tome kvalitet Bajrama, odnosno, post je uzvišenje duše i vježba za ojačavanje tijela, a istovremeno podstakač činjenju. To je ono stanje, onaj hal u kome dočekujemo Bajram. U neprestanoj nadi i neprestanom strahu od Božije kazne.
Ramazanski Bajram, koji nam dolazi u susret, na arapskom se imenuje eid ul fitr, a riječ eid u svom najdubljem korijenu znači povratak Iskonu, Izvoru, Stvoritelju, Gospodaru, Kreatoru svjetova. Riječ je dakle o vraćanju izvoru života, istine, zakona i povratku samom Izvoru i Utoku svega stvorenog. To je ujedno i najosnovnije značenje Bajrama, oba Bajrama, kao mubarek-dana i mubarek-noći.
Ono što je posebno interesantno je to da taj hal, to stanje svečanosti, koje Bajram baštini poput svih blagdana općenito, u bajramskim danima poprima oblik ibadeta. Naime, radovati se za Bajrame i tu radost iskazivati javno, dio je ibadeta dragom Allahu, baš kao što su i namaz, post i ostalo. Zbog toga nam je Resulullah, Muhammed, alejhisselam, kazao da se za Bajrame treba okupati, obući najljepše odijelo, Allaha dragog spominjati i zahvaljivati Mu na toj blagodati. Iz istih razloga je tolerisao pjesmu i ples hazreti Aiše sa svojim drugaricama u njegovoj sobi na dan Bajrama, pa i njenog oca, hazreti Ebu Bekra, koji ih je tada kritikovao zbog toga, umirio riječima: ”Pusti ih, ovo je njihov dan.” Naravno, radost, veselje, gozba, ali samo u granicama uzvišenoga Šerijata.
U danima Bajrama je radost koju Allah spušta na robove Svoje, te je ujedno i njihov ibadet Njemu, Jednom, Jedinom, i zbog ovoga je između ostalog, zabranjeno postiti za vrijeme Bajrama. U tom smislu možemo reći da kako post, prema islamskoj tradiciji, ima tri nivoa, tako i Bajram (ramazanski) ima tri nivoa, koji nakon njih slijede.
Prvi nivo posta je odricanje od jela, pića i strasti. Kada se provede ramazan u tom stanju slijedi Bajram u kome dragi Allah sve to vraća, čak kao ibadet, naravno, ponavljamo, u granicama Šerijata. Ograničavaš užitak mjesec dana i onda ti dođe Bajram u kome ti Allah, osim ahiretske nagrade, dariva užitak, slasniji od onoga što si ga se u ramazanu odricao, pa čak ti ga stavlja u ibadet u bajramskim danima.
Drugi nivo posta je odricanje od griješenja u mislima, riječima i djelima. Nakon ovog nivoa posta slijedi, inša’Allah, Bajram u smislu boravka u džennetu u kojem uopće nema niti ružnih misli, niti ružnih riječi, niti ružnih djela. Dakle, Bajram tog nivoa posta je, džennet u kojem je čovjek trajno oslobođen od ružnoće koje se odricao za vrijeme posta.
Treći, najviši nivo posta jeste odricanje od onoga što odvraća od razmišljanja o dragom Allahu i spominjanja Njega (zikrullaha). Ovo je takozvani ”post srca” koji podrazumijeva da postač što više može misli na dragog Allaha i spominje ga. Bajram ovog nivoa posta je, kako se prenosi, susret sa dragim Allahom na ahiretu i trajni boravak u Njegovoj blizini i zadovoljstvu u džennetu.
U tom kontekstu, umjesto zaključaka, donosimo zanimljiv detalj iz islamske tradicije bošnjaka, kako bilježi Enver Mulahalilović. Naime, on navodi da je u okolini Trebinja i u Puračiću klanjanje bajram-namaza u džamiji završavano posebnom ilahijom od 5 bejtova na arapskom jeziku, koja se pripisuje Harun er-Rešidovom bratu Behlulu, a koja u prijevodu glasi:
„Nije Bajram onome ko oblači nove i gizdave haljine,
Bajram je samo onome ko je siguran od prijetnje (Allahove).
Nije Bajram onome ko se nakadi na mirišljivo drvo,
Bajram je samo onome ko se pokaje i ne vraća se više na grijeh.
Nije Bajram onome ko se gizda i kiti ovozemaljskim nakitima,
Bajram je samo onome ko se bogobojaznošću opskrbi i osigura.
Nije Bajram onome ko punokrvne atove jaše
Bajram je samo onome ko se prođe i napusti poroke i grijehe.
Nije Bajram onome ko stere skupocjene tepihe,
Bajram je samo onome ko sretno prebrodi svoj put životni.“
Moliti je Gospodara svih svjetova da nam Bajram učini radošću naših duša, nakon oprosta naših grijeha, i motivom da u svojim životima svaki dan bajramski hal u srcima nosimo. Amin.
Adem-ef. Garić
Imam u Bošnjačkoj Islamsko Zajednici Erie
