Riječ zekat u arapskom jeziku ima značenje rast i čistoća. U šerijatskopravnoj terminologiji zekat označava tačno preciziran iznos imovine koji, prema Allahovoj, dž.š., odredbi, imućni muslimani i muslimanke moraju izdvojiti iz svoje imovine u korist određenih kategorija lica.
Ibadetom zekata duša se čisti od pokudjenih osobina škrtosti, sebičnosti i pohlepe za prolaznim dunjalučkim dobrima, a imovina se njime čisti, štiti i uvećava. Allah dž.š., kaže:
“…šta god vi udjijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Sebe’, 39)
“A za zekat koji izdvojite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.” (Er-Rum, 39)
Voljeni Poslanik, a.s., kaže:
“Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak”.
Također, zabilježeno je da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:
“Kad izdvojiš zekat iz svog imetka, štitiš ga i odstranjuješ iz njega ono što je, po tebe, zlo u njemu.”
Vjera Islam počiva na svojim temeljima/stubovima, a jedan od tih temelja je i zekat, kako stoji u poznatom hadisu:
”Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Resulullah Božiji Poslanik, uspostavljanju namaza, davanju zekata, zijaretu Bejtullaha i postu mjeseca ramazana.”
Obligatnost izdvajanja zekata ustanovljena je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka. Na mnogobrojnim mjestima u Kur’anuAllah, dž.š., spominje zekat uporedno s namazom i stoga je poslije namaza zekat najvredniji ibadet. Obaveza zekata je kategorična i onaj ko je zaniječe je nevjernik, a oni koji ne izvršavaju ovu obavezu u Kur’anu se za njih navodi žestoko upozorenje:
“…Onima koji zlato i srebro (tj. imovinu) gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju. Na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. ‘Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!”
Poslanik, a.s., upozorava:
“Kome Allah da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njega, stežući ga, a zatim će ga ščepati za vilice, govoreći mu: “Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!”
Prvi halifa Ebu Bekr, r.a., poveo je rat protiv onih koji su odbili dati zekat. Pa mu je Omer, r.a., prigovorio kako će se boriti protiv ljudi koji su izgovorili La ilahe illellah. Ebu Bekr, r.a., mu odgovori: “Tako mi Allaha, boriću se protiv onih koji su napravili razliku izmedju namaza i zekata.”
Svrha i smisao zekata konkretnije su naznačene u suri El-Me’aridž, gdje Uzvišeni Allah kaže:
“I oni u čijim imecima postoji pravo siromašnih i obespravljenih.”
Vidimo da zekat nije neko dobrovoljno davanje iz svog imetka već se radi o izdvajanju nečega što već pripada nekom drugom, samo je ostalo na vlasniku da taj dio odstrani i očisti svoj imetak. Kaže Uzvišeni Allaha:
„Uzmi iz njihovih imetaka zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih zaista smiriti…” Et-Tevba, 103)
Iz ajeta se vidi da je zekat društveno pitanje, a ne pojedinačno kako to neki pogrešno razumijevaju. Musliman nikad ne živi sam za sebe. On je dio šire zajednice i svjestan je da bez te zajednice ne može opstati. Dužnost muslimana je da pomognu one koji trenutno nisu sposobni da brinu sami za sebe, a zekat ih stimuliše na aktivnost i rad kako bi i oni sutra bili oni koji pomažu. Takodjer, na osnovu ovog ajeta ulu-l-emr je taj kojeg Kur’an poziva da uzme zekatski dio iz imovine muslimana. Kako se zna, ulu-l-emrr je vrhovna islamska institucija u jednoj državi, a za naše prilike je to Islamska zajednica koja prikuplja zekat kroz bejtu-l-mal.
Sabahudin-ef. Dizdarević
Jamaat Kewser of Waterloo
