Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Uzvišenom, Dobročinitelju, Milostivom. Njemu vjerujemo, Njegovoj pomoći i zaštiti se nadamo. Njemu se utječemo od zlih djela naših i tudjih.
Neka je Milost Allahova na Njegova Poslanika i Miljenika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Neka je Allahova Milost na sve vjernike koji budu činili dobra djela slijedeći Muhammeda, a.s., koji budu navraćali na dobro a odvraćali od zla.
Draga braćo i sestre, cijenjeni džemate, Uzvišeni Allah ne ostavi Adema a.s., samoga nego mu dade drugu i time osnova prvu ljudsku zajednicu pa s pravom tvrdimo da je zajednica Božiji propis i Božiji zakon. To čak Allah i tvrdi kada nam proučuje da nas je od jednog čovjeka i jedne žene stvorio pa nas učinio i organizovao u narode, zajednice i plemena pa je odredio da najugledniji članovi zajednica budu oni koji se najbogobojazniji, najsvjesniji Boga i Njegovih odredbi.
Allah je učinio i da Njegova vjera bude vjera aktivne zajednice a ne vjera izdvajanja, izolacije, zatvaranja. Dok je još kridomice objašnjavao vjeru naš Poslanik a.s., je okupljao vjernike u kući Erkama ibn Erkama u Mekki a kad mu je bilo naredjeno da otvoreno poziva u vjeru onda ju je ponudio cijeloj mekkanskoj čaršiji i šire.
Muslimanska zajednica u Mekki nije imala slobodu pa je njeno razvijanje bilo mnogo teško ali čim je muslimanska zajednica našla slobodu u Medini Poslanik a.s., i njegovi ashabi su je uredili institucijama. Prva institucija je svakako bila Medinska Povelja ili Medinski Ustav koji je uređivao odnos muslimana sa muslimanima a i njihove odnose sa nemuslimanima. Zatim Poslanik i njegovi ashabi grade medinsku džamiju koja je bila i parlament i zgrada predsjedništva i vrhovni sud i zgrada ministarstva odbrane.
Interesantno je da Poslanik a.s., nije dopustio da samo vjersko bratstvo bude snaga muslimanske zajednice u Medini. Uradio je nešto više pobrativši muhadžire i ensarije, doseljenike i domaćine pa je iz toga bratimljenja proizašlo da su muslimani dijelili imovinu jedni sa drugima. Poslanik je uradio i nešto još više pokazavši ensarijama da je ova nova veza muslimanske zajednice preća i važnija od plemenske veze. Time je riješio dotad postojeće plemenske sukobe u Medini izmedju plemena Evs i Hazredž. Iako su ljudi idalje ostali plemenski vezani jer pripadnost porodici, lozi, plemenu je takodjer važna ali pripadnost zajednici muslimana je važnija od porodičnih i plemenskih razlika.
Koliko su institucije važne govori i historijska činjenica da je hazreti Ebu Bekr vojno branio instituciju zekata i instituciju bejtul mal. Poznato nam je da su mnoga plemena i gradovi nakon preseljenja Poslanikaa.s., odlučili za sebe zadržati ukupljeni zekat i ne poslati ga u bejtul mal jer su odlučili da će oni rasporedjivati ukupljeni zekat kako im volja i dijeliti ga kako im volja. Na tu odluku uvijek mirni i staloženi Ebu Bekr diže vojsku i silom ih vraća na prvobitnu instituciju davanja i dijeljenja zekata. Čak i gordi hazreti Omer priznaje Ebu Bekrovu ključnu ulogu jer je sam Omer propitivao podizanje vojne sile protiv muslimana zbog zekata.
Draga braćo, sve gore spomenuto iziskuje da stanje prvih muslimana i zajednicu prvih muslimana i njene istitucije uporedimo sa naštom zajednicom, ako hoćete direktno sa našom zajednicom ovdje u dijaspori. Jedna od velikih razlika je što mi nismo 13 godina trpjeli u nekoj našoj Mekki nego smo nakon agresije ili u toku agresije na domovinu Bosnu i Hercegovinu našli svoj mir i priliku ovdje gdje se nalazimo.
Naši ljudi u dijaspori su pokušali u prvim godinama organizovati nekakve institucije mimo vjere. Sve su propale u kratkom periodu. Uporedo sa klubovima kao pokušajima organizacije su nastajali džemati. Iznajmljivale su sa prostorije a poslije i kupovali objekti za džamije a jos kasnije i gradile džamije iz temelja. Džamije ili ti džemati kao naše glavne duhovne institucije. Bez njih naš identitet bi u potpunosti izblijedio i vrlo brzo nestao. Bez institucija koje imamo postali bi poput pojedinaca za koje saznamo preko organa vlasti, bolnica, staračkih domova, policije kada im se nešto desi pa nam se državne isntituticje obrate da mi pružimo pomoć. Hvala Bogu pa imamo ove svoje institucije koje tada budu tu i za one koji su odlučili da žive sami, bez svoje zajednice i svojih institucija.
U našim džematima kao i u Poslanikovoj Medini više ne može biti važno kojeg smo plemena, iz kojeg smo grada, sela, porodice nego koliko smo aktivan dio zajednice muslimana i koliko doprinosimo zajednici i koliko koristimo institucije zajednice muslimana.
Svima je već jasno da kao narod glavnu instituciju koja brani interese našeg naroda, organizuje i održava džemate kao zajednice, koja uvezuje mikro zajednice koje zovemo džematima, tu instituciju zovemo Islamska Zajednica.
Molimo Uzvišenog Gospodara da čuva naše institucije, da nam poomogne da uvidimo njihovu važnost. Da nam pomogne da budemo najaktivniji članovi Zajednice i njeni graditelji, održavatelji i branitelji.
Muris ef. Neimarlija
Glavni imam Medžlisa 3 Northeast
