Mjesec Ramazan, kao vrijeme za velike promjene u životu, mjesec je mnogočega: mjesec Objave, mjesec posta, dobročinstva, strpljenja, sadake i mnogih drugih ibadeta. Mjesec Ramazan je i mjesec lijepe i dobre riječi.
Allahov Poslanik, a.s., upozorava nas da onaj: „Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno da ostavlja svoje jelo i piće.“ Na ovaj način Allahov Poslanik, a.s., nas poučava da post nije samo sustezanje od jela i pića, nego i čuvanje jezika od lošeg govora, odnosno da govorimo lijepe riječi dok postimo.
Pored obaveznog sadekatul-fitra u Ramazanu, mnogi postači traže načine kako i gdje da udijele sadaku, kao izuzetno vrijedno dobro djelo kod Gospodara. A Allahov Poslanik, a.s., nas uči da je i „lijepa riječ sadaka“.
U suri Ibrahim Allah, dž.š., kaže: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer: lijepa riječ je kao lijepo drvo – korijen mu je čvrsto, a grane prema nebu.“ (Ibrahim, 24)
Taberi, islamski učenjak i mufessir, navodi u komentaru ovog ajeta da je lijepa riječ – iman (vjerovanje), da „korijen čvrsto usađen“ označava stabilan i nepokolebljiv iman, a da „grane prema nebu“ znače da se djela vjernika uzdižu Allahu. Fahruddin Razi, također poznati mufessir, ide dalje poredeći drvo iz ovog ajeta sa imanom i kaže da drvo ima tri dijela: korijen, stablo i plod, dok iman ima tri dijela: znanje, uvjerenje i djelo. On naglašava da „grane prema nebu“ znače da iman podiže čovjeka i daje mu čast i ugled.
Ovo Razijevo razumijevanje podudara se sa izjavom hazreti Omera, r.a., koji je prilikom ulaska muslimana u Šam ili Jerusalem (učenjaci imaju različita mišljenja o tačnoj situaciji) rekao:
„Mi smo bili najponiženiji narod, pa nas je Allah uzdigao islamom. Pa kad god budemo tražili uzdizanje u nečemu mimo onoga čime nas je Allah uzdigao, Allah će nas poniziti.“
Dakle, lijepa riječ nije samo govor – ona je djelo. Ona je plod imana. Ona je odraz onoga što nosimo u srcu. Ona oslikava naš iman u svakodnevnici.
Zato su naši učenjaci mnogo govorili o jeziku. Poslanik, a.s., upozorio je da će mnogi ljudi biti bačeni u Vatru upravo zbog plodova svojih jezika. To znači da riječ nije mala stvar. Ona je odgovornost.
Postoji jedna poznata poučna priča koja se prenosi u različitim tradicijama. Govori o čovjeku koji je došao mudracu tražeći savjet, jer je o drugima govorio ružne riječi, a zatim se pokajao i poželio da to ispravi. Mudrac mu je dao jastuk pun perja i rekao da ga raspara i perje raznese po vjetru. Kada je to učinio, mudrac mu je rekao da sada pokupi sve perje nazad. Čovjek je odgovorio da je to nemoguće. Mudrac mu tada reče: „Tako je i s riječima. Kada ih jednom izgovoriš, više ih ne možeš u potpunosti vratiti.“
Ova priča, iako jednostavna, nosi duboku poruku. Ružna riječ, kada izađe iz naših usta, odlazi daleko. Možda mi zaboravimo da smo je izgovorili, ali ona ostaje u nečijem srcu – nekada danima, nekada godinama.
Zato iskoristimo ovaj Ramazan da zastanemo i preispitamo svoje riječi. Da promijenimo ono što treba promijeniti. Ružna riječ ne ostaje samo zvuk – ona ostavlja trag. Ružnim govorom i teškim riječima nanosimo štetu sebi, svojim poznanicima i prijateljima, svojim prijateljstvima, supružnicima i bračnim odnosima, roditeljima, djeci i porodičnim vezama.
A lijepom riječju možemo liječiti, popravljati i ponovo graditi ono što je narušeno. Možemo smiriti srce, vratiti osmijeh, sačuvati brak, učvrstiti porodicu i ojačati iman.
Neka ovaj Ramazan bude mjesec u kojem ćemo čuvati svoje jezike kao što čuvamo svoj post. Neka naše riječi budu blage, istinite i dostojanstvene. Jer možda će upravo jedna naša riječ biti razlog nečijeg smiraja – ili, ne daj Bože, razlog nečije boli. Izbor je u našim ustima.
Mr. Amsal ef. Memić
Bosnian Islamic Association of Utica
