Naše obredoslovlje ili ibadet, kao štu su post, molitve, milodar, lijepa riječ, one u prvom redu koriste nama, pa tek onda drugima, i to ne samo na budućem svijetu, već i na dunjaluku. Stoga je svaka od obaveza prema Bogu, u isto vrijeme obaveza je i prema samome sebi, odnosno drugim ljudima. Iako se zekatom izvršava jedan od pet temeljnih stubova islama i njime se upotpunjuje naša veza sa Uzvišenim Allahom dž.š., ipak od njega koristi ima onaj kome se zekat daje, ali i onaj ko ga daje. Zekat pripada siromasima i ostalim kategorijama spomenutim u Kur’anu, te je jasno i nedvosmisleno da iste kategorije od toga imaju koristi. Ali, isto tako, višestruke su koristi od zekata i za onoga koji ga daje.
Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.[1]
Prije svega, zekat je vjerska obaveza za materijalno situirane muslimane. Zekat svakog od nas podstiče da budemo od onih koji će davati, a ne uzimati. U islamu je bolja ona ruka koja daje, nego ona koja prima. S druge strane, proračunom, selektiranjem i odabiranjem zekatskih sredstava, svaki musliman vrši popis svoga imetka na godišnjem nivou. Ta materijalno-duhovna inventura doprinosi disciplinovanom i organizovanom pristupu svome imetku. Ondje gdje se pojave putevi rasipanja, pretjeranog luksuza, ili neprofitabilnosti u imetku, isti se putevi zatvore, ili preusmjere, a nepotrebni izdaci se smanje ili u potpunosti ukinu. Sličan proces javlja se u prirodi kod potkresivanja, vezivanja i usmjeravanja sadnica voća, što je svakom poljoprivredniku dobro poznat i logičan slijed.
Od svih koristi zekata po društvo i pojedinca, čini se da je to jedna od najviše zapostavljenih islamskih obaveza. Čak iako ga neko daje, obično se to svodi na određeni iznos koji se daje iz godine u godinu kao manja donacija za džamiju, dobrotovrnu organizaciju ili siromašnoj osobi. Za mnoge od nas, zekat je termin za simbolični iznos novca kojeg smatramo kao običan milodar.
Značaj zekata izražen je na brojnim mjestima u Kur’anu, gdje je ova vjerska obaveza gotovo neodvojiva od namaza. Poslanik a.s. je rekao: Ko obavlja namaze, a ne daje zekat, njegovi namazi su uzaludni.[2] Jedina linija razdvajanja između zekata i namaza je linija siromaštva. Onaj ko je siromah nije dužan davati zekat.
Mada se zekat na mnogim mjestima u Kur’anu spominje sa namazom, nalazimo ga takođe u kontekstu same vjeru u Boga.
a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.[3]
U Kur’anu se zekat, kao i namaz, puno spominje, ali općenito, bez mnogo detalja. Kur’an ne spominje iznos zekata, nisab, vrste imetka na koje se zekat daje i uvjete obaveznosti. S druge strane, sunnet, verbalni i praktični primjer Poslanika Muhammeda a.s., nudi brojne detalje zekata. Stoga je sunnet, kao drugi izvor islamskog prava nakon Kur’ana, ključan u razumijevanju i tumačenju zekatskih normi.
Bog Dragi u Kur’anu veli:
A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.[4]
Ebu Davud prenosi da je neki čovjek rekao ashabu Imran ibn Husejnu: „O Ebu Nudžejde, govoriš nam stvari koje ne nalazimo u Kur’anu.“ Imran se uznemiri pa mu reče, „Je si li našao da je na svakih četrdeset dirhema, jedan dirhem obavezan, jesi li našao da je toliko i toliko koza jedna koza obavezan, i na toliko i toliko kamila jedna kamila obavezna? Jesi li sve to našao u Kur’anu? Čovjek odgovori: „Ne“ Imran upita, Gdje si to našao? Preuzeo si to od nas a mi smo to preuzeli od Poslanika a.s., pa je pomenuo ostale slične stvari.
Mada se zekat na naš jezik općenito prevodi kao dobrovoljni prilog ili sadaka, on u svom korijenu znači čišćenje, rast, blagoslov i zahvalnost. Zekatom se daje jedan dio imetka koji bi mogao biti uprljan nečim što je zabranjeno i nešto što bi moglo učiniti cijeli imetak pokvarenim. Koliko se god čovjek trudio da pripremi dobro i ukusno jelo sa svim svježim i zdravim sastojcima, samo jedan manji dio nečistoće može pokvariti cijeli lonac ukusne hrane.
Živimo u vremenima kad je veoma lahko uprljati naš imetak nečim što je neznatno u našim očima. Na primjeru kamate Poslanik nas uči da će ljudski rod živjeti u vremenima kad će nekad bit teško ili gotovo nemoguće izbjeći kamatu. Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Doći će vrijeme kada neće imati čovjeka a da se ne hrani kamatom, a ako se ne hrani kamatom onda će ga zakačiti njena prašina!“[5] Kako vidimo, uloga zekata je dvostruka: da se pomognu osobe, zajednice i institucije u muslimanskom svijetu na osnovu kategorija spomenutih u Kur’anu, i da se očisti imetak.
Što se tiče kategorija ljudi kojima se zekat daje, one su sljedeće: siromasi, nevoljnici, sakupljači zekata, one čija srca treba pridobiti za Islam, za oslobođenje iz ropstva, prezaduženima, putniku namjerniku, i na Allahovom putu.
Siromasi i nevoljnici su prva kategorija u suri Tevbe koje sleduje zekat, što ukazuje da je prvi cilj zekata eliminiranje siromaštva i bijede iz jednog društva. Muaz ibn Džebel prenosi da mu je Poslanik a.s. kazao prilikom slanja u Jemen: „Obavijesti ih da im je Bog propisao sadaku koja se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromašnim.” Hanefijski pravnici definiraju siromaha kao osobu koja ima imetka i/li prihoda koji mu nije dovoljan da zadovolji svoje osnovne potrebe. Njegova ili njena imovina je ili ispod nisaba, odnosno granice siromaštva. Nevoljnik je osoba koja ništa ne posjeduje. Prema tome, onaj kome se daje zekat u ovoj kategoriji, da li siromah ili nevoljnik može biti:
- Ugrožena osoba koja ništa ne posjeduje
- Osoba koja posjeduje smještaj, namještaj, odjeću, ali ne u količini koja bi zadovoljila osnovne životne potrebe.
- Osoba koja posjeduje manje novca od granice siromaštva ili nisaba
Zekat dakle daje osoba koja nije siromašna, već je imućna. Islamski učenjaci opisuju imućnu osobu kao onu koja posjeduje nisab na bilo koji dio svoga imetka, da li na stoku, novac, ili bilo koju drugu robu. Niko ko posjeduje nisab ne može se smatrati siromašnom osobom.[6] Osoba koja izabere da ljenčari i živi na račun društva primajući sadaku ili neku vrstu financijske pomoći, unatoč mogućnosti da radi i zaradi, prema velikom broju učenjaka nije kvalifikovana da primi zekat.[7]
Osobe koje rade na sakupljanju i distribuciji zekata su treća kategorija primaoca zekata. Oni su učinjeni primaocima zekata kako bi se izbjegao bilo kakav pokušaj sa njihove strane, zarad vlastitih interesa, da nametnu dodatne namete na davaoce zekata. Sama činjenica da je ova kategorija spomenuta odmah nakon siromaha i nevoljnika, je jasan pokazatelj da su sakupljanje i distribucija zekata funkcije organizacije plaćenih radnika. To je dio društvene strukture islamske države a ne individualna praksa ili aktivnost nekog vjerskog tijela.
One čija srca treba pridobiti su četvrta kategorija i ona podrazumijeva osobe koje su kraće vrijeme u islamu, ili koje trebaju ojačati svoju predanost vjeri, i osobe čije zlo se može spriječiti ili ko može koristiti ili braniti muslimane.[8] Logično je da osobe koje prime islam moraju štošta žrtvovati i mogu biti progonjene, odbačene ili čak financijski uvjetovane od strane zajednice u kojoj žive. Nema sumnje da je takvim osobama potrebna podrška i ohrabrenje. Iz zekatskih sredstava se tako mogu finansirati projekti za novo-preobraćene muslimane koji će učiti o islamu, družiti se sa muslimanima i živjeti u muslimanskom okruženju.
Trošenje zekata na oslobađanje robova je peta kategorija i ono može imati dva oblika: Prvo, zekat se može koristiti kako bi se pomoglo robu pod ugovorom da plati svome vlasniku. Drugi način oslobađanja je da se rob kupi novcem zekata te da se onda oslobodi. To može učiniti država, onaj koji daje zekat, ili grupa davaoca zekata. Islam je prvi sistem koji je otpočeo postepeno masovno ukidanje ropstva, koristeći nekoliko načina. Islam je prvo presušio izvore ropstva zabranjujući kidnapovanje i prodavanje slobodnih osoba, zarobljavanja dužnika i kriminalaca, ili hapšenje zarobljenika u ratovima agresije i ekonomske koristi. Samo je jedan izvor ropstva ostao netaknut, moralno-dozvoljeni rat usmjeren na sprečavanje agresije i nasilja.[9]
U isto vrijeme, islam propisuje trajne puteve za oslobađanje robova. Islam traži oslobađanje robova i čini to djelom kojim se iskazuje predanost Bogu, ali i kao kompenzacija za osobe koje traže oprost za grijehe ili greške, kao što su prekid posta u Ramazanu ili kršenje zakletve.[10]
Šesta kategorija kojima pripada zekat su osobe pod dugom. Prema hanefijskoj pravnoj školi, ova grupa uključuje sve one koji ne posjeduju nisab, odnosno koje su ispod granice siromaštva a u dugu su.[11] Naravno ima mnogo onih koji su dužnici, pogotovo u savremenim društvima, ali su njihovi dugovi strukturirani na takav način da se oni decenijama otplaćuju, te značajno ne utiču na standard života dotične osobe.
Sedma kategorija kojoj se zekat dodjeljuje u Kur’anu je spomenuta kao „na Božijem putu“ ili fi sebilillahi. Lingvističko značenje riječi je jasno. Sebil je put, a sebilillah je put koji vodi ka Božijem zadovoljstvu. Ibn al Asir veli: „sebilullah“ je dovoljno općenit da podrazumijeva svako djelo ili akciju koja se iskreno nanijeti za rad Boga, uključujući ispunjavanje vjerski obaveza i dobrovoljnih obreda i dijela. Primjeri aktivnosti koje prijeko trebaju financiranje iz zekata kako bi se uzdigla riječ Božija jeste gradnja centara preko kojih će se pozivati u islam i koji će pružati ispravno i čistu informaciju o islamu ljudima i ženama po svijetu, te uspostavljanje islamskih centara čak i u muslimanskim zemljama, pružanje islamske edukacije i obuke i zaštita vjere među muslimanskom omladinom od skretanja, agnosticizma i iskvarenog ponašanja. Još jedan primjer je uspostava čisto islamskih novina koje će pružati uputu muslimanima i muslimankama u njihovim svakodnevnim životima. Također, izdavanje islamskih knjiga je još jedno područje gdje se trud na Božijem putu može očitovati.[12]
Iz gornje navedenog, evidentan je značaj i uloga zekata u životu pojedinca i zajednice. Redovno računanje i izdvajanje zekata, njegova upotreba za različite, Kur’anom propisane, kategorije, te širok spektar primaoca zekata, omogućuju bolje funkcioniranje muslimanske zajednice. Također, prilikom organizacije ubiranja i raspodjele zekata, akcenat se stavlja na zajednice, organizacije i institucije, a ne na dobru volju pojedinca, mada i u odsustvu muslimanskih organizacija, pojedinac je dužan da nađe načina da izvrši svoju obavezu zekata. U današnjem vremenu pitanje ubiranja i raspodjele zekata je pogotovo aktuelno u nemuslimanskim zemljama, gdje se, u nedostatku državnih institucija ista akcija predvodi od strane različitih humanitarnih organizacija, neprofitnih grupa, ali i pojedinačnih džamija i islamskih centara.
Valja ovdje spomenuti dugu tradiciju Bošnjaka i nekih drugih naroda na Balkanu i u dijaspori; tradiciju organiziranog ubiranja i raspodjele zekata i sadekatul fitra od strane Islamske Zajednice. Ta tradicija stara više od pola stoljeća pokazala se izuzetno značajnom za očuvanje i unapređenje vjerskog života bosansko-hercegovačkih muslimana, kako u domovini, tako i dijaspori. Za nadati se da će ovaj uspješni projekat Islamske Zajednice živjeti još dugo vremena među Bošnjacima i biti od koristi zajednici i pojedincima u Bosni i izvan nje. Amin!
Dr. Hazim-ef. Fazlić
[1] Kur’an, 2:261
[2] El-Munziri
[3] Kur’an, 98:5
[4] Kur’an, 16:44
[5] el-Mustedrek, br. 2162.
[6] Yusuf Al-Qaradawi, Fiqh al Zakah, vol. 2, A Comparative Study of Zakah, Regulations and Philosophy in the Light of Qur’an and Sunnah, Translated by: Monzer Kahf Scientific Publishing Centre King Abdulaziz University Jeddah, Kingdom of Saudi Arabia, str. 7.
[7] Ibid, str. 9.
[8] Ibid, str. 33.
[9] Ibid, str. 44.
[10] Ibid, str. 45.
[11] Ibid, str. 49.
[12] Ibid, str. 70, 71.
