Mjesec ramazan je vrijeme obnove i ibadeta ali je i odraz društvenih odnosa i vrijednosti u muslimanskim zajednicama. Kroz historiju su žene igrale ključnu ulogu u očuvanju i prenošenju islamskog znanja, odgoju djece, osnivanju vakufa i jačanju društvene solidarnosti. Međutim, iako su biografski rječnici poput Sehavijevog Ed-Dav’u-l-lami‘ i Ibn Hadžerovog Ed-Dureru-l-kamine svjedočili o hiljadama učenih i aktivnih muslimanki, danas se često susrećemo s marginalizacijom žena u religijskim i društvenim aspektima ramazana.
Zašto je to tako? Da li je problem u društvenim normama, nedostatku prilika ili jednostavno u nesvjesnoj marginalizaciji žena? I, što je još važnije, kako možemo osigurati da žene u muslimanskim zajednicama zauzmu mjesto koje im s pravom pripada?
Historijska uloga žene u ramazanu – Šta smo zaboravili?
Islam je od početka prepoznao značaj žene kao aktivnog sudionika u vjerskom, obrazovnom i društvenom životu. Žene su bile muhadis (prenosioci hadisa), učenjaci i osnivačice vjerskih institucija. Ibn Hadžer i Es-Sehavi su u svojim biografskim rječnicima zabilježili imena stotina žena koje su predavale hadis muškarcima, uključujući poznate učenjake poput Ibn Hadžera i Dželaludina Es-Sujutija.
Umm Hani, čiji je život detaljno opisan u Sehavijevom djelu, bila je trgovkinja, učenjak, pjesnikinja i vjernica koja je hadž obavila trinaest puta i podučavala hadise. Uprkos tome, kada danas govorimo o vjerskim učenjacima, rijetko ćemo čuti imena žena.
Šta se desilo? Gdje su danas žene koje bi mogle nositi tu ulogu? Da li su zaista manje sposobne ili je problem u percepciji i strukturi društva?
Savremeni izazovi – Ograničavanje uloge žene u muslimanskim zajednicama
Danas žene formalno imaju pristup obrazovanju i javnom angažmanu, ali često ostaju u sjeni kada je riječ o liderstvu i društvenoj ulozi. Muslimanske zajednice, naročito u tradicionalnim društvima, i dalje tretiraju žene prvenstveno kao čuvari porodice i kuće, dok se njihova uloga u obrazovanju, vođenju vjerskih institucija i donošenju odluka marginalizuje.
Problem institucionalnog isključivanja
U mnogim islamskim institucijama žene su i dalje fizički odvojene od glavnih aktivnosti i često imaju ograničen pristup religijskim predavanjima ili diskusijama. Njihovo prisustvo u islamskim centrima svodi se na poseban prostor za iftare i eventualno humanitarne aktivnosti, dok su ključne vjerske i intelektualne rasprave rezervisane za muškarce.
U poređenju sa historijskim primjerima kada su žene podučavale muškarce, današnja situacija je zabrinjavajuća. Ako su Ibn Hadžer i Sehavi mogli učiti od žena, zašto danas rijetko vidimo žene kao predavače u islamskim institucijama?
Dvostruki teret ramazana
Osim institucionalnog isključivanja, žene se suočavaju i s problemom dvostrukog opterećenja u Ramazanu – očekuje se da budu pobožne vjernice koje obavljaju sve ibadete, ali i da snose teret porodičnih obaveza. Dok muškarci često imaju slobodu da više vremena provode u džamiji. Žene su zauzete pripremom iftara, brigom o djeci i vođenjem domaćinstva.
Ovaj teret nije u skladu s islamskim učenjem koje zagovara pravednu raspodjelu obaveza. Islam ne naređuje da samo žene pripremaju hranu ili vode domaćinstvo, ali društvene norme često postavljaju te uloge kao obavezne.
Nepriznati stubovi džemata
Poseban problem koji se rijetko spominje jeste status mualima u džematima. Iako su one često ključni faktor u vjerskom obrazovanju djece i žena, njihov rad se u mnogim zajednicama tretira kao volonterski. Za razliku od imama, čiji rad je institucionalno priznat i plaćen, mualime se često doživljavaju kao neko ko može raditi bez adekvatne finansijske naknade.
Ovaj problem nije samo pitanje pravednosti, već i kvaliteta vjerskog obrazovanja u džematima. Kada bi mualime bile plaćene jednako kao i imami, džemati bi imali značajno kvalitetniji i organizovaniji rad s djecom i ženama.
Još veći problem je pogrešan sistem vrijednosti koji je prisutan u muslimanskim zajednicama. I dalje se misli da su zgrade koje se grade, dakle zidovi i infrastruktura, važniji od ljudi koji će tu raditi i odgajati nove generacije. Milioni dolara se ulažu u grandiozne džamije i islamske centre, ali kada dođe vrijeme da se osigura dostojanstvena plata onima koji će podučavati vjeru, onda se taj trošak doživljava kao luksuz. Međutim, šta vrijedi najljepša džamija ako u njoj nema kvalitetnog vjerskog obrazovanja, ako nema ljudi koji će tu zajednicu odgajati i usmjeravati?
Historija nas uči da su uspješna društva ona koja su prepoznala potencijal cijele svoje populacije. Socijalizam, demokratija i drugi politički sistemi su iskoristili potencijal pola svog stanovništva – žena – kako bi unaprijedili društvo. I uspjeli su u tome. Zašto mi u islamskim zajednicama i dalje smatramo da žene trebaju raditi volonterski, dok su muškarci plaćeni za iste ili slične poslove?
Mualime trebaju biti profesionalni zaposlenici islamskih institucija i džemata, jednako kao i muškarci. Treba prestati posmatrati njihov rad kao nešto sporedno i nebitno. Ako želimo napredak, moramo ulagati u obrazovanje i ljude koji ga prenose, bez obzira na njihov spol. Ne može se očekivati izgradnja zdrave vjerske zajednice ako se više pažnje posvećuje betonu nego ljudima koji tu zajednicu čine živom.
Nedovoljno prepoznavanje intelektualnog i društvenog doprinosa žena
Historijski gledano, žene su igrale ključnu ulogu u osnivanju i finansiranju vakufa – u osmanskom periodu, žene su osnivale čak 40% svih vakufa. Danas, iako muslimanke širom svijeta doprinose svojim znanjem, radom i sredstvima, njihov utjecaj u odlučivanju o vjerskim i društvenim pitanjima ostaje ograničen.
Ramazan bi trebao biti prilika za aktiviranje žena u svim segmentima društva – ne samo u kuhinji ili kao pomagače u organizaciji iftara, već i kao predavače, mentore i lidere u svojim džematima.
Selvir ef. Mujanović
Imam u džematu
Bosnian Islamic Center of St. Louis
1 Basim Musallam, Žena u muslimanskim društvima, u: Ahmet Alibašić (ur.), Uvod u studije islamske kulture i civilizacije
2 Ali A. Mazrui, Islamske i zapadne vrijednosti, u: Ahmet Alibašić (ur.), Uvod u studije islamske kulture i civilizacije
