Washington, DC · 4–6. septembar 2026.
„Utemeljeni u identitetu, aktivni u društvu”
Od 4. do 6. septembra 2026. godine, u hotelu Hilton Alexandria Mark Center u Washingtonu DC, održani su 29. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike, najveće godišnje okupljanje bošnjačke zajednice na američkom kontinentu. Susrete je organizovala Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike (IZBSA) na čelu sa muftijom dr. Sabahudinom ef. Ćemanom, uz podršku Organizacionog odbora i brojnih sponzora.
Ovogodišnji moto, „Utemeljeni u identitetu, aktivni u društvu”, nije bio samo naslov. Bio je okvir za trodnevni razgovor o pitanju koje zajednica u dijaspori više nije mogla odgađati: šta dalje?
Nakon tri decenije izgradnje džemata, džamija, mekteba i institucija, ovogodišnji Susreti su bili posvećeni jednom drugačijem pitanju: ne da li smo uspjeli, nego da li je ono što smo izgradili dovoljno za generacije koje dolaze.
PETAK, 4. SEPTEMBAR
Džuma namaz i otvaranje Susreta
Susreti su zvanično počeli džuma namazom u 14:00 sati. Hutbu je održao Muftija IZBSA dr. Sabahudin ef. Ćeman, postavljajući duhovni temelj za sve što je uslijedilo.
Polazeći od kur’anskog ajeta „O vjernici, bojte se Allaha i neka svaki čovjek gleda šta je pripremio za sutra”, Muftija Ćeman je podsjetio da vjernik ne pita samo šta će danas dobiti, nego šta će ostaviti. „Naš život nije samo ono što smo uradili za sebe. Dio našeg sutra pred Allahom jeste i ono što smo ostavili u životima drugih ljudi.”
Ključne poruke hutbe:
Vjera kao najdublji temelj. Identitet čovjeka počiva na vjeri, ali ga oblikuju i porodica, jezik, kultura i sjećanje. „Mi većinom nosimo Bosnu i Hercegovinu u sebi. Za nas ona nije samo mjesto na geografskoj karti, ona je domovina: jezik naših roditelja, sjećanje na naše djedove i nane, mezarja naših predaka.”
Ljubav prema domovini i odgovornost prema zemlji u kojoj živimo. Muftija je naveo primjer Poslanika s.a.v.s., koji je neizmjerno volio Meku, ali je nakon Hidžre preuzeo punu odgovornost za Medinu, gdje je gradio zajednicu, povezivao ljude i odgajao generacije. „Možemo voljeti ono odakle potječemo i istovremeno biti odgovorni prema mjestu gdje živimo. To jedno ne isključuje drugo.”
Metafora drveta. „Drvo raste u dva smjera, ali samo je jedan vidljiv. Pravo, čvrsto drvo mora rasti i u korijen, inače nema stabilnost. Zamislimo drvo koje je čvrsto u korijenu, a nema grana, lišća ni plodova. Ili drvo bez korijena: ne treba veliko nevrijeme da ga sruši.” Biti utemeljen ne znači biti zatvoren; biti aktivan ne znači izgubiti sebe.
Mijenjati puteve, ali ne i pravac. „Čuvanje identiteta ne znači zaustavljanje vremena. Možemo mijenjati sredstva, ali ne i cilj. A cilj ostaje isti: sačuvati vjeru, odgojiti čestite ljude, sačuvati svijest o korijenima i odgojiti generacije koje će biti korisne sebi, porodici, zajednici i društvu.”
Poziv na hrabar razgovor. Hutba je završila najavom onoga što je obilježilo cijele Susrete: „Vrijeme je da o teškim pitanjima razgovaramo, ne sa strahom, nego sa sviješću; ne sa nostalgijom, nego s odgovornošću. Ne da bismo umanjili ono što je do sada urađeno, nego da bismo bili dostojni tog rada i spremni za vrijeme koje dolazi.”
Tradicionalni Mevlud i obraćanje muftije dr. Nevzeta ef. Porića
Nakon akšam namaza, u Plaza Ballroom-u je u 20:30 sati proučen tradicionalni Mevlud u izvedbi imama Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Prisutnima se obratio izaslanik Reisu-l-uleme dr. Husejina ef. Kavazovića, muftija ljubljanski dr. Nevzet ef. Porić, koji je prenio selame Reisu-l-uleme svim učesnicima Susreta.
Muftija Porić je najprije pohvalio izvedbu imama: „Dok sam slušao ovaj mevlud, sam sebi kažem: oni se ne bi postidjeli ovako proučiti mevlud u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.”
Ključne poruke obraćanja:
Jedinstvenost Susreta. „Ovo je jedan projekat koji ne postoji nigdje u svijetu. Ovo je vaš brend, vas Bošnjaka ovdje u Sjevernoj Americi. Ovo je nešto plemenito i nešto što čuva naš identitet.” Naglasio je da cilj Susreta nije samo doći i potrošiti novac, nego nešto odnijeti sa skupa.
Snaga kulture koja „usisava”. Muftija je otvoreno govorio o izazovu očuvanja identiteta u američkom društvu: „Kultura u kojoj živite je moćna i ona usisava sve ono što dođe. Ali kada vas vidim u ovoj prepunoj sali, vidim da mi Bošnjaci znamo čuvati svoj identitet.”
Poslanik kao čovjek i uzor. Govorio je o Muhammedu a.s. kao o čovjeku koji je prolazio kroz iste izazove kao i mi: bio je ranjen na Uhudu, kamenovan u Taifu, otrovan u Hajberu. „Da je imao bilo kakve nadnaravne mogućnosti, sve je to mogao izbjeći. Ali on je bio običan čovjek kojem je Allah povjerio misiju islama.”
Historijski trenutak. „Ja mislim da nikad u povijesti nije ovakav mevlud proučen u ovome gradu. Ovo je svjetska prijestolnica, htjeli mi to priznati ili ne. Koliko je samo noćas salavata otišlo našem dragom Poslaniku iz ovoga grada!”
Vjera kao emanet, ne vlasništvo. Citirajući indijsku poslovicu, Muftija je poručio: „Vjera nije naše vlasništvo; mi smo je posudili od naših potomaka i njima je trebamo predati. Ne smijemo dozvoliti da se grana islama osuši na našoj lozi.”
Uzori u vremenu influencera. „Ne smiju nam biti uzori neki YouTuberi, neki Instagram influenceri. To traje koliko traje njihov story, svega 10 sekundi. A utjecaj Božijeg Poslanika traje do dana današnjeg. Ničiji život nije bio toliko razastrt; sve možemo pročitati o njegovom životu. Oni se kriju od javnosti. Božiji Poslanik se nije krio, bio je dostupan svakome.”
Prva omladinska sesija
Nakon jacija namaza i završetka mevludskog programa, u 21:45 sati otvoren je omladinski program, Prva omladinska sesija 29. Susreta.
Sesiju je otvorila predstavnica lokalne omladinske grupe Džemata Washington, koja okuplja i animira mladu generaciju Bošnjaka u ovom gradu.
U duhu upoznavanja i povezivanja održana je ice breaker sesija, koja je mladima iz svih krajeva Amerike i Kanade pružila priliku da se međusobno upoznaju i povežu, jer upravo takve veze čine srž ovih Susreta.
Večer je upotpunjena zabavnim dijelom programa sa gostima iz Bosne i Hercegovine, Memnunom i Nejlom Muzaferija, te sa Aldinom Duračkom iz Atlante, koji su atmosferu podigli na novi nivo.
SUBOTA, 5. SEPTEMBAR
Uvodno izlaganje: „Šta dalje?”
Radni dan Susreta počeo je u 9:45 sati svečanim otvaranjem i uvodnim izlaganjem muftije dr. Sabahudina ef. Ćemana, koje je postavilo ton za sve panele koji su uslijedili.
Muftija Ćeman je podsjetio na put zajednice: „Nakon agresije i genocida nad našim narodom, mnogi od nas su došli ovdje sa svojim porodicama i počeli život iznova. Došli smo noseći ono što smo preživjeli, ali i ono što nismo željeli izgubiti.”
Istaknuo je jednu od svojih temeljnih misli: „Ništa se bez ljudi ne može napraviti, a ništa bez institucije ne može opstati.” Ljudi su izgradili ono što danas imamo, a institucije su omogućile da to ne zavisi samo od jednog čovjeka ili jedne generacije.
Ali onda je postavio pitanje koje je obilježilo cijele Susrete:
| „Ne pitamo da li smo uspjeli, u mnogo čemu jesmo. Pitanje je da li je ono što smo izgradili dovoljno za vrijeme koje dolazi.” |
Ključne poruke uvodnog izlaganja:
Četiri generacije, jedna zajednica. „Mi koji smo došli znamo šta znači doći. Znamo šta smo ostavili iza sebe. Ali naša djeca nisu došla; oni su ovdje rođeni ili su ovdje odrastali. Njihova škola je ovdje, njihovi prijatelji su ovdje. Ne možemo očekivati da svoj identitet doživljavaju potpuno isto kao mi. Mi smo identitet donijeli sa sobom; oni ga moraju razumjeti, prihvatiti i na svoj način živjeti.”
Bez lažnog izbora. „Ne želimo da naša djeca budu Bošnjaci na margini društva samo zato što žele sačuvati identitet. Ali ni da osjećaju da moraju izgubiti identitet da bi bili uspješni. Zato naslov ovogodišnjih Susreta glasi: Utemeljeni u identitetu, aktivni u društvu. Pitanje je možemo li biti dovoljno ukorijenjeni da se ne bojimo otvorenosti i dovoljno otvoreni da ne moramo izgubiti svoje korijene.”
Džemati kao više od mjesta namaza. Muftija je podsjetio da su naši džemati postali mjesta gdje se govori bosanski, čuva kultura, odgajaju djeca, pruža podrška i organizuje humanitarni rad. „Pitanje nije šta još možemo očekivati od naše zajednice, nego kako svi zajedno možemo pomoći da ona odgovori potrebama vremena u kojem živimo.”
Metafora čahure. Najsnažnija slika izlaganja: „Čahuru leptir upotrijebi: u njoj nastaje, razvija se i dobija snagu. Ali čahura nije njegov konačni život. Ako se otvori prerano, krila mu nisu dovoljno jaka da poleti. A ako se nikada ne otvori, leptir umire prije nego dočeka svoj puni život. Mi smo svoju čahuru morali napraviti, bila nam je potrebna. Ali možda se danas nalazimo u vremenu kada se ona prirodno počinje otvarati. I mene ne plaši toliko što se ona otvara. Mene više brine drugo pitanje: Jesmo li razvili krila?“
Snaga ovdje = korist za Bosnu. „Snaga naše veze sa Bosnom i Hercegovinom u budućnosti zavisiće od toga kakvi ćemo mi biti ovdje. Ako imamo ljude u obrazovanju, poslovnom svijetu, kulturi, javnom prostoru i institucijama, imamo mnogo više mogućnosti da budemo korisni i BiH i našoj zajednici. Što smo snažniji ovdje, veće su mogućnosti da budemo korisni onima odakle smo došli.”
Pitanje za svakoga. „Šta je moj dio u onome što želim da ovaj džemat ili zajednica bude za 20 ili 30 godina? Kada naši unuci jednog dana uđu u džamije koje smo mi gradili, hoće li u njima prepoznati samo ono što smo mi nekada bili, ili će pronaći ono što je njima potrebno da bi znali ko su?”
Panel I: Temelji zajednice – vjera, identitet i unutrašnja snaga
Moderatorica: Dalila Omerović (Hayat TV)
Učesnici: Muftija dr. Sabahudin ef. Ćeman (IZBSA), muftija dr. Nevzet ef. Porić (Ljubljana), Elvedin ef. Subašić (glavni urednik Preporoda), dr. Azra Čubro (Atlanta)
Prvi panel bavio se unutrašnjom strukturom i duhovnim bićem zajednice u dijaspori.
Dr. Nevzet ef. Porić: o odlasku mladih i nedostatku strategije
Muftija Porić je iznio konkretne podatke o iseljavanju iz BiH: od 2007. godine do početka pandemije, slovenska ambasada u Sarajevu godišnje je izdavala oko 30.000 radnih dozvola. „Uzmimo da je pola Bošnjaka, to je 15.000 ljudi godišnje. To su većinom ljudi u najboljim godinama, između 30 i 40, obrazovani ljudi koji su napustili domovinu. Mi to primjećujemo na mektebskoj pouci i na članstvu.”
Naglasio je specifičnost imamskog poziva u dijaspori: „Biti imam u Sarajevu i biti imam u dijaspori nije isto. Imam u dijaspori mora ponekad uzeti metlu pa pomesti i očistiti mesdžid. Bez kvalitetnog imamskog rada u džematima nema opstanka ni prosperiteta.”
Najoštrija ocjena odnosila se na nedostatak planiranja: „Mi Bošnjaci nismo skloni strategijama, mi smo kingovi improvizacije. Veoma često opstajemo po inerciji.” Pozvao je na izradu strategije za narednih 20 do 30 godina, počevši od obrazovnih institucija Islamske zajednice i pripreme imama koji mogu razgovarati s mladom generacijom.
Također je upozorio: „Džemati ne smiju postati muslimanski geto. Moramo biti integrisani, imati saradnju sa lokalnom zajednicom i praviti zajedničke projekte sa komšijama.”
Elvedin ef. Subašić: dijaspora kao snaga, a ne slabost
Urednik Preporoda ponudio je drugačiji pogled na dijasporu: „Naš islam i koncept organizovanja nastali su upravo iz dijaspore. Muhammed a.s. je morao napustiti Meku, otići u Medinu i odatle kreirati snagu da se vrati. Objava je spuštena u Meki, a razvila se u Medini.” Naveo je primjere Albanaca koji su iz dijaspore pomogli stabilizaciju Kosova, te Teodora Herzla koji je iz dijaspore osmislio viziju za svoj narod.
Govoreći o patriotizmu, bio je izravan: „Patriotizam ima svoju praktičnu realizaciju: koliko od milion Bošnjaka u dijaspori glasa na izborima, to definiše naš patriotizam. Kada ne glasate u povratničkim mjestima gdje se desio genocid, sav novac planiran za te općine ode za projekte u selima gdje Bošnjaci ne žive ili za boračke udruge onih koji su činili zločine.”
Njegovo najoštrije upozorenje ticalo se nedostatka vizije: „Kada je Bog objavio Kur’an, prvo nam je dao viziju: džennet. A onda misiju i strategiju. Mi nemamo definisanu viziju. Plašim se da bi moglo doći vrijeme da džamije i centre koje ste krvavo gradili sutra predajete ili prodajete drugima, jer nismo izgradili viziju i sadržaj za naše mlade.“
Podijelio je i razgovor s djevojkom iz dijaspore koja ga je pitala: „Šta će mi bosanski jezik?” Njegov odgovor bio je: „Ako znaš engleski i bosanski, razumiješ se u još šest zemalja na Balkanu, imaš pristup bogatoj književnosti: Meša Selimović, Dževad Karahasan. Zašto naši mladi čitaju samo strane autore, a ne znaju za vlastite?”
Dr. Azra Čubro: perspektiva mlade generacije
Fizioterapeutkinja iz Atlante i dugogodišnja predsjednica Omladine Atlante (2018–2023) govorila je o tome šta znači biti ukorijenjen u vjeri u Americi:
„Vjera ne bi trebala biti nešto što se vidi samo kada smo u džamiji, nego kroz naš karakter i naša djela. Ako imamo čvrst temelj u vjeri, možemo biti otvoreni prema svijetu, a da pri tome ne izgubimo sebe. Možemo biti potpuno muslimani, potpuno Bošnjaci i potpuno Amerikanci, bez osjećaja da jedan dio identiteta moramo žrtvovati zbog drugog.“
O privlačenju mladih u džemat bila je praktična: „Nekoga će privući folklor, nekoga ilahije, nekoga humanitarni rad. Ako nema nečega što će čovjeka privući, on neće osjećati da je to njegov džemat.”
Ukazala je i na jezičku barijeru: „Mekteb je na engleskom, ali šta je sa ostalim predavanjima, mevludima, hutbama? Ako želimo da mlađe generacije osjete da je džemat njihov dom, moramo im se obraćati na način koji razumiju.”
Njena zaključna misao: „Voljela bih da za 20 godina imamo mlade ljude koji su u džematu ne zato što su im roditelji tu bili, nego zato što sami vide vrijednost.”
Muftija dr. Sabahudin ef. Ćeman: snaga, slabost i ekonomija džemata
Muftija je iznio iskrenu analizu: „Naša unutrašnja snaga je želja da sačuvamo vjeru i identitet. Ovo što su Bošnjaci ovdje napravili za 30 godina ne može se objasniti samo našom pameti. U poređenju sa drugim muslimanskim imigracijama, napravljeno je više nego što su mnoge zajednice uradile za čitavo stoljeće.”
Ali odmah je ukazao na naličje: „To odmah izaziva i našu slabost: nema više tog straha od nepoznatog koji nam je dao snagu da radimo zajedno. Sada džemat počinjemo doživljavati čisto kao uslugu. Ako nastavimo ovako i ako ne budemo razmišljali o novim generacijama, naši džemati će postati pogrebna društva.“
Iznio je i konkretne brojke o ekonomiji zajednice: „Godišnje uložimo preko 200.000 dolara za omladinska druženja. Ali prvi i osnovni džemat jeste porodica. Koliko obroka sedmično pojedete zajedno kao porodica?” Naveo je i podatak sa Sabora iz 2016. godine: potrebno je između 350.000 i 400.000 dolara mjesečno (oko 4 miliona godišnje) samo za održavanje objekata i džamija u zajednici.
Zaključio je pozivom na koncept „živog vakufa” i dugoročnu ekonomsku strategiju, uz zapažanje o organizacionoj kulturi: „U engleskom postoji razlika između doing right things i doing things right. Svi želimo raditi prave stvari, ali problem je što ih ne radimo na pravilan način.”
Zaključci Panela I
Panel je poslao jasnu poruku: nijedna zajednica ne postaje jaka slučajno. Dugoročni opstanak počiva na tri stuba: duhovnoj ukorijenjenosti, organizovanoj unutrašnjoj odgovornosti i ekonomskoj stabilnosti.
Otvorena su i suštinska pitanja: gradimo li identitet aktivno ili ga samo pasivno čuvamo? Kako ostati duboko ukorijenjen u vjeri bez zapadanja u izolaciju? I kako spriječiti da se identitet svede na puku simboliku i folklor lišen prave suštine?
Panel II: Zajednica u društvu – prisustvo, djelovanje i utjecaj
Moderatorica: Dalila Omerović (Hayat TV)
Učesnici: dr. Adnan Kapo (IGES), Selma Porča (KBSA), dr. Amir ef. Durić (Univerzitet Syracuse), prof. dr. Emir Ramić (IGK)
Drugi panel pomjerio je fokus s unutrašnje strukture zajednice na njeno djelovanje i utjecaj u američkom i kanadskom društvu.
Prof. dr. Emir Ramić: kultura sjećanja na institucionalnom nivou
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada predstavio je model institucionalnog djelovanja: „Kada smo prije 15 godina osnivali IGK, zacrtali smo viziju: htjeli smo kulturu sjećanja dignuti na institucionalni nivo. Osnovni cilj je bio pokazati da i pored 11 genocida, mi nismo narod osvete, već narod pamćenja, a sjećanje služi kao prevencija.”
Iznio je konkretne rezultate: internacionalni ekspertni tim IGK-a danas broji 357 članova iz više od 35 zemalja, od kojih 38% čine mladi ljudi. U Kanadi su usvojene rezolucije o genocidu u Srebrenici u Parlamentu, podignut je prvi spomenik žrtvama genocida u Windsoru, postavljena je stalna izložba u Muzeju za ljudska prava u Winnipegu, a gradonačelnici 10 najvećih kanadskih gradova svake godine obilježavaju Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH. Škola bosanskog jezika u Hamiltonu djeluje 26 godina i kroz nju je prošlo 13.500 mladih.
Njegov prijedlog za budućnost bio je strukturalan: rasteretiti Islamsku zajednicu od političkog lobiranja i kulturno-jezičke zaštite osnivanjem posebne krovne organizacije za kulturu, jezik i historiju, kako bi se IZ mogla primarno posvetiti vjeri i radu s omladinom. Predložio je i transformaciju Susreta u širi format „Bošnjačke konvencije”.
Selma Porča: prisutnost nije isto što i utjecaj
Izvršna direktorica KBSA govorila je o realnosti rada u Washingtonu: „Trenutno drugi ulažu jako puno novca da pričaju priče o nama koje nisu istinite. Mi imamo istinu na svojoj strani, ali ne ulažemo dovoljno da se ta istina ispriča.”
KBSA je jedina bošnjačka institucija koja redovno održava sastanke u Kongresu i National Security Councilu. „Ali kapaciteti jedne osobe nisu dovoljni. U jednoj radnoj sedmici fizički ne mogu uklopiti više od 22 sastanka, a kongresmena i senatora je na stotine. Trebamo biti prisutni stalno, imati jasnu strategiju i armiju ljudi.“
Njena poruka džematima bila je konkretna: „Mi moramo odgojiti djecu da budu lideri van džemata. U džematima ne trebamo slaviti samo hatme, nego i kada dijete diplomira, postane doktor, položi bar ispit ili bude izabrano u školski odbor. Kada dijete osjeti da ga zajednica slavi u cjelini njegovog identiteta, ono će te vrijednosti nositi u šire društvo.”
Preporučila je svakom džematu formiranje Omladinskog savjetodavnog vijeća (Youth Advisory Council) s predstavnikom u džematskom odboru, te primjenu „bošnjačkog filtera” u svemu što radimo: prvo vjerski filter, a zatim pitanje: da li je ovo dobro za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu?
Dr. Amir ef. Durić: Roots, Reach, Results
Prodekan za vjerski i duhovni život na Univerzitetu Syracuse predstavio je okvir rada s mladima koji koristi na univerzitetu s preko 22.000 studenata:
- Roots (Korijeni): pomoći mladima da budu ponosni na svoju vjeru, jezik i nacionalni identitet bez stida.
- Reach (Doseg): kada imaju samopouzdanje, ulaze u otvoreni dijalog i saradnju sa društvom oko sebe.
- Results (Rezultati): takmičenje u dobru i postizanje vrhunskih rezultata u nauci, struci i etici.
Podijelio je iskustvo s putovanja u BiH sa 12 studenata (Sarajevo, Srebrenica, Mostar, Počitelj, Blagaj): „Ti studenti su u svojim refleksijama pitali: Zašto mi nismo znali za ovo ranije? Zašto u udžbenicima historije ne učimo o genocidu u Srebrenici kao što učimo o Holokaustu?“
Ispričao je i lični trenutak: „Kada razgovaram sa svojom djecom o povratku u Bosnu, moja devetogodišnja kćerka Merjem mi kaže: Babo, ti i mama biste se vratili, ali brat i ja smo rođeni ovdje i za nas to ne bi bio povratak.“
| Pitanje koje je odjeknulo najjače tokom diskusije Selma je postavila panelu i publici: „Da naš džemat ili zajednica sutra nestane u nekom gradu, da li bi iko van naše zajednice primijetio da nas nema? Da li smo ostavili takav trag u lokalnom društvu da bismo im nedostajali?” |
Dr. Adnan Kapo: višeslojan identitet i pragmatizam
Direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiku i sigurnost ukazao je na tri zastave iza panela: zastavu Islamske zajednice, zastavu BiH i zastavu SAD-a: „U te tri zastave imamo korijen, domovinu i zemlju u kojoj živimo.”
O identitetu je bio jasan: „Nema potrebe da se ograničavamo na pitanja Bošnjak ili Bosanac, Bošnjak ili Amerikanac. Mi smo i jedno i drugo i treće. Bosna i Hercegovina je naše sidro, a mi plovimo po svijetu.“
Za uspjeh bilo kojeg projekta, rekao je, potrebne su tri stvari: ideja, finansije i menadžment. „Ideja ima napretek, finansija u svijetu ima neograničeno, ali fali profesionalnog menadžmenta. Umjesto da se ljutimo što drugi ulažu milione u lobiranje protiv BiH, moramo i mi prikupiti novac, angažovati najbolje menadžere i finansirati vlastito lobiranje.”
Odbacio je pesimizam: „Pogledajte šta su Bošnjaci napravili za 30 godina: velelepni centar u Ljubljani, izgrađene džemate širom SAD-a i Kanade, KBSA, IGK. Sada ulazimo u fazu konsolidacije, gdje treba izraditi novu strategiju i viziju za 2050. godinu.”
Zaključci Panela II
Zaključak panela bio je jednoglasan: cilj bošnjačke zajednice ne smije biti samo opstanak, već aktivno, korisno i društveno relevantno prisustvo.
Poseban naglasak stavljen je na ulogu mladih i stvaranje novih lidera. Pitanje omladine nije pitanje prolaznih aktivnosti i programa, već pitanje opstanka i budućnosti.
Panelisti su poslali i jasno upozorenje: zajednica koja ne gradi mostove prema društvu u kojem živi rizikuje da postane nevidljiva i izolovana.
| „Ako ne budemo prisutni tamo gdje se donose odluke i rješavaju ključni društveni problemi, doći ćemo u poziciju da drugi određuju kakvu će budućnost imati naša zajednica i naša djeca.” |
Svečana večera
Svečana večera 29. Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike okupila je više od 600 zvanica. Program je vodila Dalila Omerović (Hayat TV).
Uvodna riječ domaćina
Muftija dr. Sabahudin ef. Ćeman pozdravio je goste porukom o smislu okupljanja: „Snaga naših susreta nije samo u programima koje pripremamo i temama o kojima razgovaramo, nego prije svega u ljudima koje ponovo susrećemo, u rukama koje pružamo jedni drugima i u svijesti da, ma koliko nas razdvajala udaljenost, pripadamo jedni drugima.”
O ovogodišnjem motu je rekao: „Naša vjera i naš identitet ne trebaju biti zidovi iza kojih ćemo se zatvarati, nego čvrsti temelji i duboki korijeni iz kojih ćemo crpiti snagu da činimo dobro, budemo korisni i iza sebe ostavimo trag dostojan vrijednosti koje baštinimo.”
Uslijedila je muzička numera „Sofra” u izvedbi Memnuna i Nejle Muzaferije.
Dr. Amra Šabić-El-Rayess: „Ime je zaštita od zaborava”
Profesorica na Teachers College, Columbia University, u jednom od najemotivnijih obraćanja večeri govorila je o borbi za vidljivost bošnjačkog naroda.
„Naša cijela historija je priča o borbi za opstanak identiteta u kontekstu Bosne i Hercegovine. Ali došlo je vrijeme da o opstanku razmišljamo globalno, jer niti je naš identitet, niti smo mi kao narod više stacionirani samo u Bosni. Prošlo je vrijeme čekanja da nas neko drugi spasi.“
Ispričala je susret sa Sir Noelom Malcolmom, autorom knjige Bosnia: A Short History (1994), koju je pročitala po dolasku u Ameriku 1996: „Pitala sam ga zašto je napisao knjigu o nama. Rekao je da nije postojala pisana historija Bosne na engleskom, i da je toliko žurio da je pisao na hiljade riječi dnevno, jer nije želio da bude prekasno. Ja danas pišem i predajem jer ne želim da zakasnimo ponovo u predstavljanju samih sebe svijetu.”
Predstavila je i pojam koji istražuje u svom naučnom radu, **educational displacement (obrazovno raseljavanje)**: „Prije nego što su nas raselili iz naših kuća, raselili su nas iz udžbenika i knjiga koje smo čitali. Naša historija, naši pisci i naše žrtve bili su generacijama nevidljivi u lektirama bivše Jugoslavije.”
Govoreći o Meši Selimoviću, koji je nakon Derviša i smrti bio cenzurisan i na kraju izjavio da pripada srpskoj literaturi, rekla je: „Ja Meši ne sudim, ali sudim sistem koji je postavio takvu cijenu.”
Zaključila je pričom o svojoj knjizi Mački kojoj nikad nisam dala ime: „Ta mačka je bila izbjeglica kao i mi. Naučila me je da ime nije uslov ljubavi, ali jeste zaštita od zaborava. Ono što je imenovano ostaje nezaboravno. Nama su vijekovima uzimali, brisali i mijenjali imena. Mi smo dužni da svoja imena upišemo u historiju ne samo Bosne, nego i Amerike i svake zemlje u kojoj živimo, da se zna ko smo, da smo tu i da pripadamo jednako i s poštovanjem.”
Priznanje Hayat TV-u
Muftija dr. Ćeman uručio je zahvalnicu generalnom direktoru Hayat TV-a, gospodinu Elviru Švrakiću, za sedmogodišnju podršku Susretima i rad na povezivanju Bošnjaka širom svijeta.
Švrakić je u obraćanju rekao: „Proputovao sam Evropom i znam šta se organizuje, ali ovo ovdje u Sjevernoj Americi je nešto zaista veliko. Hayat je nastao 1991. godine kao ideja mog rahmetli oca Emina, danas je moja, a sutra će je prenositi nove generacije.”
Dodao je i jednu terminološku napomenu koja je naišla na aplauz: *„Ja namjerno izbjegavam riječ dijaspora. Amerika i Kanada jesu vaš dom, ali Bosna i Hercegovina ostaje vaša djedovina.”*
Ambasador Nj.E. dr. Sven Alkalaj
Ambasador Bosne i Hercegovine u SAD-u obratio se prisutnima porukom o strateškoj ulozi bošnjačke zajednice:
„Bošnjačka dijaspora nije samo zajednica koja čuva identitet, nego strateški partner u očuvanju mira, stabilnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Vi razumijete i Bosnu i Washington, govorite jezikom američke politike i poznajete američke institucije. Zato vaš zadatak nije samo da čuvate sjećanje na prošlost, nego da pomažete u oblikovanju budućnosti BiH.”
Njegova najcitiranija rečenica večeri: „Bosna i Hercegovina nije problem koji treba riješiti. Bosna i Hercegovina je partner kojeg treba ojačati.”
Dodao je: „Srebrenica nas je naučila koliko skupo može koštati međunarodna pasivnost, a Dayton koliko se može postići uz američko liderstvo. Vaš glas u Washingtonu mora biti glas demokratske, evropske i multietničke BiH, glas koji odbacuje podjele i negiranje genocida, a govori o investicijama, obrazovanju i novim tehnologijama.”
Nagrada „Čamil ef. Avdić” za 2026. godinu
Vrhunac večeri bila je dodjela najvišeg priznanja koje Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike dodjeljuje za životno djelo, nagrade „Čamil ef. Avdić”.
Nagrada nosi ime prvog imama u Sjevernoj Americi, rahmetli Čamil efendije Avdića, rođenog u Bileći 1914. godine i diplomanta Al-Azhara, koji je u Chicago stigao 1954. godine, podigao prvu džamiju, osnovao IKC Northbrook i Vijeće imama.
Dobitnica nagrade za 2026. godinu je Almedina Čubro iz Atlante. Rođena u općini Sokolac, rat je dočekala u Rogatici, a prije gotovo tri decenije došla je u SAD. Više od 20 godina aktivna je članica Zajednice Bošnjaka Georgia: vodila je Udruženje žena „Biseri”, KUD „Bosanski Zumbuli” (koji već 15 godina nastupa na Susretima) i Bosanski festival u Atlanti.
U svom obraćanju kazala je: „Ova nagrada ne pripada samo meni, ovo je nagrada cijelog džemata Atlanta, moje porodice, vrijednih žena i naše divne omladine koja godinama neumorno radi. Imamo prelijepu omladinu koja voli Bosnu, našu ilahiju, kasidu i bosansko kolo.”
Obraćanje izaslanika Reisu-l-uleme
Muftija dr. Nevzet ef. Porić prenio je selame Reisu-l-uleme dr. Husejina ef. Kavazovića i govorio o identitetu u pluralnim društvima:
„Poznati sociolog Ulrich Beck naglašava da u kozmopolitskoj stvarnosti pokušaji očuvanja čistih ili izolovanih identiteta vode u pogrešnom pravcu. Autentičan vjerski identitet živi se u odnosu prema drugima, uz punu integraciju i otvorenost.“
„Naša je obaveza da budemo korisni članovi društva u kojem živimo, da otklanjamo stereotipe o islamu kroz obrazovanje, vrhunski ahlak i dobročinstvo. Sjedinjene Američke Države su prijateljska država Bosne i Hercegovine i vi ovdje predstavljate zlatni most.“
Zvanični dio večeri krunisan je zajedničkom izvedbom pjesme „Ljiljani” (Memnun Muzaferija uz pratnju Aldina Duračka).
NEDJELJA, 6. SEPTEMBAR
Panel III: Mjesto za stolom – Bošnjaci, Bosna i američka politika
Panel u organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA)
Učesnici: dr. Amra Šabić-El-Rayess (Teachers College, Columbia University), Selma Porča (izvršna direktorica KBSA), dr. Adnan Kapo (direktor IGES-a)
Treći dan Susreta počeo je najdirektnijim panelom ovogodišnjeg programa. Uvodno pitanje postavljeno je bez uvijanja: kada se u Washingtonu razgovara o Bosni i Hercegovini, da li se razgovara o nama ili se razgovara s nama?
Anketa koja je otvorila oči
Dr. Amra Šabić-El-Rayess započela je jednostavnim pitanjem publici: Ko je od vas ikada, na lokalnom ili federalnom nivou, učestvovao kao volonter u bilo kakvoj političkoj kampanji u Americi?
U prepunoj sali podiglo se svega šest do sedam ruku.
„Pogledajte, vrlo mali broj ljudi koji su kao građani SAD-a politički angažovani. To je najbolji odgovor na naše pitanje. Mi jako puno tražimo i očekujemo da nas neko drugi spasi ili interveniše, obično kada je već kasno. A jako malo se angažujemo kao pojedinci i građani da se uključimo u politički proces ovdje, gdje imamo i pravo i slobodu i odgovornost.“
Uslijedila je interaktivna anketa putem aplikacije Mentimeter, čiji su rezultati postali okosnica cijelog panela:
| Pitanje | Rezultat |
| Jeste li registrovani za glasanje u SAD-u? | preko 80% DA |
| Jeste li glasali na posljednjim američkim izborima? | većina jeste; oko 20% nije |
| Znate li ko su vaša dva senatora i član Predstavničkog doma? | značajan dio ne zna imena |
| Jeste li ikada kontaktirali ured svog predstavnika? | većina NE |
| Jeste li ikada donirali kandidatu ili organizovali fundraiser? | skoro 90% NE |
Prisutnost nije utjecaj
Selma Porča je postavila ključnu distinkciju: „Mi smo definitivno prisutni u društvu, ali nismo utjecajni. Često miješamo prisutnost s utjecajem. Biti u prostoriji i izgalamiti se na nekoga nije isto što i promijeniti mišljenje osobe s druge strane stola. Mi smo emocionalan i strastven narod, ali utjecaj se ne pravi galamom, nego građenjem dugoročnih odnosa.”
Podijelila je iskustvo iz prve ruke: „Sjedila sam u uredu jedne senatorke i gledala djevojku na prijemnom pultu. Telefon zvoni bez prestanka, ona se javlja i stalno nešto zapisuje u tabelu: ime, odakle zove, da li je registrovan glasač i šta ga brine. Senatorka na kraju svakog dana traži izvještaj o tome na šta se njeni glasači najviše žale i šta im je prioritet. Poziv u ured ne nestaje u vakuumu.“
Dala je i praktičan savjet o tome gdje se stvarno gradi utjecaj: „Većina operativnog rada u Washingtonu se ne gradi direktno sa senatorima, nego sa njihovim mladim savjetnicima i šefovima osoblja, staffers. Moramo podsticati našu obrazovanu omladinu da ulazi u urede kongresmena i senatora.”
O pristupu američkim političarima bila je izričita: „Oni su istrenirani da emocije stave po strani. Ako dođemo i plačemo ili se ljutimo, oni se jednostavno ugase. Pred njih se mora izaći sa logičnom, istinitom i dobro pripremljenom pričom.”
Kako se stvarno mijenja politika
Dr. Šabić-El-Rayess ilustrovala je razmjere angažmana potrebnog za stvarni politički utjecaj: „U jednoj nedavnoj gradonačelničkoj kampanji u New Yorku učestvovalo je preko 100.000 volontera, pokucali su na 3,1 milion vrata i napravili preko 4,5 miliona telefonskih poziva. Tako se mijenja politika i pobjeđuje na terenu, čak i protiv onih koji imaju daleko više novca.“
Povezala je to s onim što zajednica već zna raditi: „Gospođa Almedina Čubro, koja je sinoć dobila nagradu, rekla je da mi znamo napraviti hurmašice i dočekati gosta. Mi smo odlični domaćini i organizatori. Ali te kvalitete moramo početi primjenjivati i u američkom društvu, van našeg bošnjačkog kruga. Nemojte šutjeti, ali nemojte ni galamiti; bitno je izraziti se logički i emotivno, ispričati svoju istinu i graditi povjerenje.”
Njena poruka o kolektivnom uspjehu bila je jednako izravna: „Prestanimo sa ljubomorom, tračevima i negativnim emocijama unutar zajednice. Svaki pojedinačni uspjeh našeg čovjeka mora biti naš kolektivni uspjeh. A kada biramo kandidate koje ćemo podržati, postavimo sebi jedno pitanje: Da se sutra ponovi kriza ili genocid u BiH, gdje bi taj čovjek stajao?“
Geopolitika: zašto baš Washington
Dr. Adnan Kapo objasnio je zašto je lobiranje u Washingtonu pitanje od vitalnog značaja: „Čitava planeta je jedan zatvoreni geopolitički sistem. Glavnu riječ vode SAD, a konkurencija su Kina, Rusija, Indija, Evropa. Balkan je jedna od kritičnih geopolitičkih tačaka.”
„Agresija na BiH desila se kada se slomio balans između dva bloka tokom Hladnog rata. Taj vakuum su iskoristili regionalni agresori. Za Bošnjake i za BiH je od vitalnog, životnog interesa da se trenutni poredak ne mijenja, jer svaka historijska promjena poretka donosi ratove.“
Naveo je dva ključna kanala utjecaja:
- Glasanje na američkim izborima: utječe na američku vanjsku politiku koja štiti stabilnost BiH.
- Glasanje na izborima u BiH, posebno u manjem entitetu: „Olovka je najjače oružje. Kada bi svi Bošnjaci u dijaspori iskoristili svoje pravo i glasali u manjem bh. entitetu, mi bismo u potpunosti promijenili političku strukturu i ustav države.“
O historijskoj navici čekanja da drugi odluče, rekao je: „Zašto smo 500 godina čekali da drugi odlučuju o nama? Zato što smo navikli da probleme rješava Istanbul, Beč ili neko treći. Tek 1992. godine smo obnovili svoju nezavisnost.”
Ukazao je i na neiskorišten potencijal: „Danas u BiH imamo Bošnjake privrednike čiji kapital prelazi stotine miliona eura. Ali novac i politička svijest se još nisu spojili. Bogati ljudi na Zapadu finansiraju think-tankove i PAC-ove koji štite njihove interese. Vrijeme je da i naša poslovna elita investira u profesionalne institucije, lobiranje i menadžment.“
Konkretni koraci: 501(c)(4) i PAC
Selma Porča predstavila je institucionalni plan KBSA:
„KBSA trenutno djeluje kao 501(c)(3) neprofitna organizacija, što po američkom zakonu zabranjuje direktno političko lobiranje. Da bismo mogli ići korak dalje, u procesu smo dobijanja 501(c)(4) statusa, koji daje daleko veće mogućnosti političkog djelovanja.”
„A naš konačni cilj u narednih nekoliko godina jeste formiranje Political Action Committee (PAC), političkog komiteta koji legalno prikuplja privatne donacije i usmjerava ih za podršku kandidatima na američkim izborima koji štite naše interese. Za to nam je potrebno jedinstvo, svijest i finansijska podrška zajednice.”
Njen poziv publici bio je nedvosmislen: „Kada odem u ured senatora i kažem da predstavljam Bošnjake, prvo što provjere jeste koliko je naših ljudi registrovano da glasa u toj saveznoj državi. Ako nisu registrovani, naša politička snaga na papiru nestaje. Zato: registrujte se i glasajte, i u SAD-u i u BiH.“
Iz publike ???
Panel je otvorio prostor i za glasove iz sale:
Sabina iz Seattlea podijelila je višedecenijsko iskustvo rada u IT sektoru u Microsoftu, učešća u Microsoft PAC-u i direktnog kontaktiranja kongresmena radi spajanja porodica i ukidanja embarga na oružje tokom rata u BiH. Njena poruka: pojedinci u Americi mogu napraviti ogromne stvari ako iskoriste postojeće političke mehanizme.
Zlatko Hurtić (Svjetska banka, Washington) upozorio je da je izlaznost Bošnjaka na američke izbore u mnogim gradovima, poput St. Louisa, poražavajuće niska. Naglasio je potrebu stvaranja jedinstvenog „trusta mozgova” i zajedničkog narativa.
Gost iz Calgaryja postavio je pitanje o širenju aktivnosti KBSA na zapadnu Kanadu. Selma Porča je potvrdila da je u toku registracija CBNA Canada Chapter-a i pozvala stručnjake i advokate iz Kanade da se priključe.
Dodjela zahvalnica
Nakon panela, Muftija dr. Sabahudin ef. Ćeman uručio je zvanične zahvalnice svim učesnicima panel-diskusija.
Interaktivna radionica za omladinu
U 12:00 sati održan je omladinski program, interaktivna radionica koja je bila jedan od najsvjetlijih trenutaka ovogodišnjih Susreta.
Ono što je čini posebnom jeste to što su je u potpunosti pripremili i vodili omladinci iz Washingtona DC. Oni su sami osmislili sadržaj i samostalno vodili radionicu, uz koordinaciju s dr. Amirom ef. Durićem, prodekanom za vjerski i duhovni život i univerzitetskim kapelanom na Univerzitetu Syracuse.
Odaziv je bio izuzetan: veliki broj mladih uzeo je aktivno učešće, potvrđujući ono što je bila jedna od centralnih poruka svih panela: naša omladina želi prostora za razgovor, razmišljanje i međusobno povezivanje, i sposobna je taj prostor sama kreirati.
Ovakve radionice nisu samo program. One su investicija u generacije koje će nositi zajednicu u budućnost, i najbolji odgovor na pitanje koje je muftija Ćeman postavio u keynote izlaganju: Jesmo li razvili krila?
Smotra folklora, ilahija i kasida
U 14:30 sati počeo je jedan od najljepših i najemotivnijih dijelova programa, Smotra folklora, ilahija i kasida.
Na bini su se predstavili:
- Hor Bilal, Atlanta
- KUD Behar, Seattle
- Hor BHCC, Rochester
- KUD Bosanski zumbuli, Atlanta
- Hor Bosanska ruža, BHIC Queens, New York
- Hor Biseri, Bowling Green
- Dramsko-recitatorska grupa, Atlanta
Prisutnima se obratio i dr. Amir ef. Durić s posebnom porukom za omladinu, a muzički dio programa upotpunili su Nejla, Memnun i Aldin.
Bila je to prava slika naše zajednice: vjera, kultura, tradicija i ljubav prema onome što jesmo, preneseni kroz pjesmu, igru i riječ, s jedne generacije na drugu.
Dodjela zahvalnica i zatvaranje Susreta
U 17:00 sati održana je dodjela zahvalnica i zvanično zatvaranje 29. Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike.
ZAKLJUČAK: ŠTA OSTAJE NAKON SUSRETA
Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike neće se pamtiti po broju učesnika ni po ljepoti programa, iako je i jedno i drugo bilo impresivno. Pamtit će se po tome što je zajednica imala hrabrosti postaviti sebi neugodna pitanja.
Šta je zajednica čula ovih dana?
Da je za tri decenije napravljeno više nego što su mnoge zajednice uradile za čitavo stoljeće, ali da nam prijeti da džemati postanu „pogrebna društva” ako ne razmišljamo o novim generacijama.
Da smo prisutni u američkom društvu, ali da prisutnost nije isto što i utjecaj, i da nas gotovo 90% nikada nije doniralo političkom kandidatu ni organizovalo fundraiser.
Da naša djeca nisu došla; ona su ovdje rođena, i moraju identitet razumjeti i živjeti na svoj način, a ne naš.
Da vjera nije naše vlasništvo, nego emanet posuđen od generacija koje dolaze.
Da nijedna zajednica ne postaje jaka slučajno.
I da postoji pitanje na koje niko od nas ne može odgovoriti umjesto drugoga: šta je moj dio u onome što želim da ova zajednica bude za 20 ili 30 godina?
Kako je muftija Ćeman rekao u uvodnom izlaganju:
| „Mi smo generacija koja je došla. Mi smo generacija koja je gradila. Mi smo generacija koja je sačuvala ono što smo mogli sačuvati. A sada smo generacija koja treba predati ono što smo izgradili. I tu se više ne pitamo samo šta smo napravili; puno važnije je pitanje šta će od toga ostati živo.“ |
Odgovor na to pitanje ne donosi se na jednim Susretima. Ali razgovor je počeo.
Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike
29. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike
Hilton Alexandria Mark Center, Washington DC · 4–6. septembar 2026.
www.susreti.org
