1. Pored svog privatnog posla i obaveza predsjednik ste džematskog odbora u St. Louis Islamskom Centru – džemat “Nur”, sekretar medžlisa 4 – jug, član organizacionog odbora Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike, te od nedavno i član upravnog odbora Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (ICNAB-a). Kako sve to stignete? Bismillahir-rahmanir-rahim. Hvala Allahu Gospodaru Svijetova. Neka je selam i salavat na Allahovog miljenika, Poslanika a.s., njegovu porodicu i ashabe. Prije svega, hvala Vam na prilici da odgovorim na postavljena pitanja.
Rad na Allahovom putu svakom čovjeku predstavlja zadovoljstvo, a ja se trudim da za taj rad uvijek imam vremena i mjesta. Sve što radim je zbog Allahovog zadovoljstva i nadam se nagradi za taj rad na ahiretu, ako Bog da. Danas sam ja na ovim pozicijama, a sutra će biti neko drugi. Bez obzira ko bio na tim funkcijama treba da ih obavlja predano, savjesno, znajući da zajednica ima velike potrebe, i da su uvijek prisutni neki novi izazovi za koje treba naći adekvatna rješenja.
2. Da pođemo prvo od vašeg džemata. Nedavno ste dobili dozvolu za korištenje novosagrađene džamije u St. Louisu. Je li gradnja potpuno završena, kakvi su dalji planovi u gradnji i razvoju džemata? Jesmo, elhamdulillah, dobili dozvolu za koristenje većeg dijela džamije. Za nepune tri godine Bošnjaci St Louisa su uspjeli da bez kredita naprave objekat od skoro 10,000 sq ft. Projekat “Iz temelja do Nura” je bio dug i zahtjevan, i skoro je i završen u vrijeme kad je islamofobija u punom zamahu. Hvala Allahu dž.š. mi nismo imali problema vezanih za projekat i izgradnju. Uskoro bi trebao da se završi i podrum pa ćemo, ako Bog da, dobiti dozvolu za korištenje čitavog prostora.
Što se tiče razvoja džemata, sad se moramo fokusirati na rad sa džematlijama i cijelom zajednicom, a to znači da trebamo biti kreativni u ponudi programa i aktivnosti koji će biti od koristi cijelokupnoj zajednici. Jedan od glavnih prioriteta nam treba biti omladina. Za njih ne samo da trebamo ponuditi raznovrsne aktivnosti, nego moramo i da im ponudimo zdravu sredinu i okruženje u kojem će rasti, družiti se, i stasavati u osobe koje se neće stidjeti da su muslimani i Bošnjaci. U mlade trebamo ulagati koliko trud toliko i finansijska sredstva, i nadati se da će se, ako Bog da, sve to isplatiti i da ćemo uspjeti da sačuvamo omladinu.
3. Na mektebskom takmičenju održanom na 21. Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike u septembru ove godine, mekteblije iz vašeg džemata su ostvarile najbolji uspjeh. Šta je “tajna” tog uspjeha i šta preporučujete drugim džematima u radu sa mladima? “Tajna” je u ljudima koji razumiju svoj zadatak i odgovornost, i koji ono što im je zadato svjesno i savjesno rade. Uspjeh na mektebskom takmičenju je direktan rezultat predanog rada naših imama i muallima. U našem džematu rad u mektebu je odgovornost imama Eldina ef Suše, a on sam ne bi mogao puno da nema svesrdne pomoći našeg drugog imama Eldar ef Malkića, muallima Amine Suše i Anide Malkić, kao i ostalih volontera koji rade sa našom djecom. Iako su suočeni sa izazovima komuniciranja na bosanskom, oni ipak istrajavaju i uspjevaju da ostvare odlične rezultate, a uspjeh na takmičenju medžlisa, kao i na finalnom takmičenju na nivou ICNAB-a samo su još jedan dokaz i potvrda o kvalitetu njihovog rada.
U iščekivanju izrade dvojezičnih materijala za mekteb, Eldin ef je odlučio da mekteb vodi koristeći materijale (ilmihale i sufare) koji su izdati od strane Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini. Samim tim je rad olakšan, jer svi koji učestvuju u radu imaju materijal na raspolaganju i znaju šta trebaju učiti mlade polaznike.
4. Jedan ste od koordinatora Male Medrese. Šta su planovi na radu Male Medrese za 2017. godinu? Plan Male Medrese je da svake godine 50 mladih Bošnjaka i Bošnjakinja iz Sjeverne Amerike dodje u Bosnu i Hercegovinu, i po dobro razradjenom planu i programu, i u lijepom okruženju, uči o islamu, Bosni i Hercegovini, njenoj historiji i jeziku, ali i upoznaje ljepote Bosne i Hercegovine. Pored toga, želio bih da izdvojim da je važan aspekt Male Medrese mogućnost proširivanja poznanstava naše djece koja odrastaju u Americi. Polaznici iz jednog grada ostvaruju neraskidiva prijateljstva sa polaznicima iz drugih gradova, i veoma se raduju ponovnom susretu.Tako je bilo i na nedavno održanim Susretima Bošnjaka u Hartfordu. Vidjeo sam dosta djece koja dolaze iz raznih gradova i koja su bili polaznici Male Medrese i koji su svoja iskustva, dogadjaje, uspomene i lijepe trenutke dijele sa svojim vršnjacima.
Mala Medresa će se u narednim godinama održavati od 1.-15. jula svake godine, tako da roditelji već mogu da planiraju za 2017. godinu. Bilo bi lijepo vidjeti kad bi svaki od naših džemata imao polaznika (ili polaznicu) koji bi bio jedan od najboljih predstavnika džemata, i da ovaj program bude nagrada za najbolje medju mladima. Sa ovim pristupom bi uspijeli da mladima prenesemo znanje, koje bi oni prenijeli ostalim mladim u svojim džematima, i samim tim gradeći sami sebi bolje šanse i okruženje.
5. Kao što smo ranije naveli, sekretar ste medžlisa 4 – Jug. S kojim poteškoćama se susrećete u radu sa drugim džematima i da li postoje neki zajednički programi oko kojih se okupljaju džemati iz medžlisa 4? Rad medžlisa je još uvijek u nekim ranim fazama, ali mogu reći da uspješno stvaramo neke pozitivne pomake. Pored skupština medžlisa kojim prisustvuju imam i predstavnici džemata, održavaju se i Susreti Omladine medžlisa. Oni su održavani tokom Memorial Day vikenda, ali sad će taj vikend biti u ramazanu, pa će trebati tražiti neki novi datum.
Jedan od izazova koje imamo je geografska razrudjenost naših džemata, pa nam je teže posjećivati jedni druge. Takodjer, zimski raspust je neiskorišten, pa bismo možda mogli raditi na organizaciji druženja omladine, ili neke vrste “spiritual retreat” gdje bi smo mogli da priuštimo program za sve generacije.
6. Nedavno su održani 21. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike u Hartfordu, CT. Kako ocjenjujete ovogodišnje Susrete i možete li nam otkriti neke od planova organizovanja Susreta za budućnost? Odlično! Kako neko može naći manu dogadjaju koji skupi veliki broj Bošnjaka iz gradova širom Amerike, gdje nam dodju vrstni predavači i izvodjači ilahija i sevdalinki, kao i neizbježne folklorne grupe i horovi ilahija i kasida. Vrijeme koje provedemo na ovim Susretima nam napuni imanske i duševne baterije.
Mislim da prijašnja dva Susreta, čiji je organizator bio ICNAB, mogu da koriste kao dobar kalup što se tiče organizovanja Susreta u budućnosti. Znamo da su nam potrebni kvalitetni gosti i predavači, znamo da moramo da imamo program za starije, te posebno za našu omladinu, ali isto tako i za one najmladje. Pripreme programa za naredne Susrete su već počele, pa ako neko ima nekih ideja ili sugestija neka nam se obrati na susreti@icnab.com.
7. U kom gradu će se održati 22. Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike? To se još ne zna. Mnogi su faktori što se tiče biranja mjesta, a jedan od ključnih je da li ima slobodnih hotela koji mogu i finansijski i prostorno zadovoljiti potrebe organizacije Susreta. A onda dolaze i ostali: blizina i broj Bošnjaka koji mogu doći na Susrete, konekcija sa ostalim gradovima, itd. Organizacioni Odbor razmatra sve te faktore kad donosi odluku za grad domaćin Susreta.
8. Od 2016. godine ste i član upravnog odbora ICNAB-a. Kako vidite ukupno stanje ICNAB-a trenutno i šta želite svojim ulaskom u upravni odbor uraditi za ICNAB i bošnjačku zajednicu na prostoru Sjeverne Amerike? Veliki pomaci su učinjeni na nivou ICNAB-a u prethodnih nekoliko godina. Progres na prvi pogled izgleda spor, ali je to u stvarnosti drugačije. Uvodi se struktura, džemati koriste iste pravilnike, radimo na istim stvarima, svi učestvujemo da zajedno izgradimo našu zajednicu. Dovoljna je činjenica da se kaže da su džemati ICNAB prvi, ili medju prvim, u svim akcijama koji se provode na nivou Rijaseta IZ u BiH. Kad pogledate skupljanje i uplate zekjata i kurbana, vidjećete kolika je snaga džemata ICNAB-a.
Mene, kao i ostale članove Upravnog Odbora očekuje dosta rada. Imamo obavezu da radimo najbolje što možemo za našu zajednicu kako ovdje u Americi, tako i u Bosni i Hercegovini. Ovdje ističem da moramo raditi sa mladima i za mlade. Nedavno je osnovana Fondacija “Ljiljan” kojoj je primarna svrha dodijeljivanje stipendija za Bošnjake u Americi, ali i domovini. Pomenuo sam ranije Susrete Omladine Medžlisa. Moramo poraditi da se omladina Amerike sastaje u organizaciji ICNAB-a. Da li će to biti neki “Omladinski kamp” ili nešto drugo, to trebamo vidjeti i razraditi, ali sigurno je da nam, to jest našoj omladini, nešto treba.
9. Privatno, radite kao analist u polju Informacionih Tehnologija (IT) . Kako vam to iskustvo pomaže u radu džemata i svih drugih projekata u koje ste uključeni? Puno je sličnosti mog posla sa mojim radom u raznim nivoima ICNAB-a jer se u svom poslu susrećem sa raznim situacijama iz kojih nije jednostavno naći izlaz, koje zahtjevaju da se nešto odradi u kratkom vremenskom periodu, i koje zahtjevaju mnoge resurse koje nemam na raspolaganju. Takodjer, kroz izazove na poslu sam naučio da tražim alternativna rješenja na mjestima o kojim možda ne bih ni razmišljao. E tako je i u mom radu u džematu i ICNAB-u. Uvijek postoje neki izazovi, ali rješenja nisu uvijek tako jednostavna i očigledna, ali Allah dž.š. to na kraju uvijek učini lahkim i sve ispadne kako treba.
10. Poruka čitaocima icnab.com za kraj? Uvežite se u rad vaših lokalnih džemata i ICNAB-a, te podržite njihove projekte i aktivnosti.
