Poruka djelovanja na Allahovom putu prožeta je kroz kur’anski tekst i kroz primjere iz života Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem – najljepšeg uzora čovječanstvu.
U vremenu kada mnogo govorimo o tome šta i kako treba raditi, kada preslušavamo bezbroj video i audio zapisa i divimo se djelima dobročinitelja, neophodno je da se probudimo iz polusna u kome se nalazimo. Treba da podsjetimo sebe same da ne samo riječima, već i djelima dokazujemo svoju predanost slijeđenja puta koji nam je Gospodar odredio, te da živimo primjer Njegovog Poslanika.
Slijeđenje primjera Allahovog Miljenika posebno u vidu odnosa prema ljudima koji nas okružuju izuzetno je važno za gradnju zajednice koja je spremna ustati i pokrenuti se radi Allaha za ono za što je neophodno, odnosno za one čija su prava ugrožena. Jedna od kategorija obespravljenih, koji su spomenuti i u Kur’anu a i govoru Muhammeda, s.a.v.s., su jetimi – siročad.
Sve veći broj sukoba širom svijeta, mnogobrojne prirodne nesreće, iznenadne smrti ali i pogoršani uslovi velikog broja ljudi na Dunjaluku uzrokovali su i uzrokuju sve veći broj djece kojima izostaje briga jednog, a mnogima i oba roditelja.
Prema procjenama, danas u svijetu postoji preko 147 miliona siročadi, kojima je potrebna neka vrsta pomoći i zbrinjavanja. Iako veliki broj različitih organizacija radi na rješavanju ove krize ipak se ne nazire rješenje koje će dovesti do adekvatnog zbrinjavanja ove djece.
Jedna od vodećih muslimanskih organizacija, Islamic Relief, navodi da je kroz donacije sponzora pomogla oko 86,000 jetima.
Na žalost, stiče se utisak da muslimani danas kroz jednokratne donacije humanitarnim organizacijama pokušavaju da „operu“ savjest pred Bogom Uzvišenim, ali kao da stvarna, poslaničkim primjerom vođena, briga o jetimima izostaje, posebno ona kada se o djetetu našeg brata, komšije, prijatelja ili džematlije treba pobrinuti.
Zbog toga nas želim napomenuti na nekoliko principa.
Pomagati radi Allaha Uzvišenog
Kao i svako drugo dobročinstvo, i briga o jetimima treba biti vođena iskrenom ljubavlju prema Allahu i strahopoštovanjem prema Njemu. Uzvišeni nas podsjeća:
“I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu, siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.” (Ed-Dehr, 8-11)
Briga o onima čija su prava zanemarena jedno je od djela koje donosi Allahovo zadovoljstvo. Onaj ko se posveti pomoći jetimu, ne samo da čini dobro drugome, već time osigurava svoju sreću na dunjaluku i posebnu nagradu na Ahiretu. Allah Milostivi, obećava čovjeku sigurnost na Sudnjem danu te radost, užitak, zadovoljstvo i smirenost kao rezultat iskrene brige o onima koji su obespravljeni, a sve iz strahopoštovanja prema Gospodaru svjetova.
Obezbijediti jetima je djelo kojim čovjek iskazuje zahvalnost Opskrbitelju, kako učimo iz sure El-Beled, 12 – 16 ajet:
„A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, …“
Slijeđenje puta Resulullaha, s.a.v.s.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je isticao vrijednost brige o siročadi. Hadis koji bi svaki onaj koji čezne za društvom Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., trebao da zna je i hadis koji se prenosi od Umm Sa’id bint Murra al-Fihri da je prenijela od svog oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko uzme u zaštitu jetima, u Džennetu će biti sa mnom ovako (podigao je ruku i sastavio srednji prst i kažiprst).” (El-Edeb El-Mufred, 133)
Ova predaja ne donosi samo potvrdu ulaska u Džennet, već i garanciju džennetskog drugovanja s Muhammedom, s.a.v.s..
Nasuprot tome, Uzvišeni upozorava na strogu kaznu za one koji zloupotrebljavaju prava siročadi:
“Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u vatru odvesti i oni će u ognju gorjeti.” (En-Nisa, 10)
Ovi hadisi i ajeti jasno pokazuju koliku odgovornost zajednica ima prema jetimima – ne samo u pružanju materijalne podrške, već i u zaštiti njihovih prava.
Briga o siročadi je kolektivna odgovornost
Gradnjom društva koje brine o svima, pomažemo i sebe same. Allah je Onaj koji ljudima propisuje iskušenja – nekima veća, nekima manja. On Uzvišeni kaže:
„I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.“ (En-Nisa, 9)
Neka nas blagodat brige o vlastitoj djeci i porodicama podstakne na aktivnije učešće u izgradnji bolje i čvršće zajednice – one koja pokazuje brigu i solidarnost prema unesrećenima. Briga o jetimima ne može biti samo odgovornost pojedinaca. To je naša kolektivna obaveza.
Dijete – jetim – ne treba našu podršku, hranu, sklonište, ljubav, pažnju samo dan ili dio dana. Oni su odgovornost na koju nas podjednako podsjećaju i Allah i Njegov Poslanik. Treba da ih volimo i cijenimo kao svoje, čuvamo i pazimo kao svoje najbliže, te im dozvolimo da izrastu u korisne članove naše zajednice. Pa zar i naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nije bio siroče?
Allah Uzvišeni kaže:
“Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” (Ed-Duha, 6-11.)
U našim zajednicama širom Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike imamo primjere jetima koji su došli na ove prostore. Koji su elhamdulillah, Allahovom voljom uz podršku dobrih ljudi danas uspješni ljudi koji doprinose svojoj zajednici.
Duh solidarnosti u Ramazanu
Mjesec Ramazan je posebno vrijeme. Vrijeme kada se srce lakše pokrene, kada se lakše uvjerimo da smo sposobni za promjenu i podsticanje na dobro. To je prilika da učinimo nešto konkretno – da olakšamo onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Mjesec Ramazan u nama budi osjećaj solidarnosti. Sadekatu-l-fitr, kao jedan od segmenata ramazanskog ibadeta, podsjeća nas da pomaganje nije samo dobro djelo, već i obaveza.
Solidarnost razvija u nama empatiju i svijest o potrebama ljudi oko nas. Svjesno činjenje dobra radi Allaha, olakšava da razvijemo unutrašnju snagu i oplemenimo svoje srce.
Uzvišeni nas u Kur’anu opominje:
“Šta vam je, pa jedni drugima ne pomažete?” (Es-Saffat, 25)
Ovo upozorenje ne smije ostaviti naša srca ravnodušnim. Posebno u ramazanskim danima, trebamo preispitati sebe – koliko činimo da olakšamo život drugima?
Eldar ef. Malkić
St. Louis Islamic Center
Džemat Nur
