“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali” (El Hudžurat, 13)
Planirani predstojeći ovogodišnji popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Herecgovinu, za opstojnost Bošnjaka i njihove vjere Islama. Razlog za opravdanu bojazan Bošnjaka leži u činjenici da su kroz historiju njihovog postojanja bili uskraćivani za pravo da se izjasne nacionalnim imenom koje im izvorno pripada. Današnje nudenje stanovnicima Bosne i Hercegovine nekoliko naziva, kao sto su Bosanac, Hercegovac za nacionalno izjašnjavanje je, zapravo, novo kukavičje jaje samo Bošnjacima, kako bi se, po ko zna koji put, raslojili i postali vještačka manjina u svojoj zemlji. Licemjerni pokušaji da se nas Bošnjake
privoli, odnosno, prevari da se, izmedju ostalog, nacionalno izjasnimo kao Bosanci i Hercegovci, je dio lukave politike kojom nas se želi tretirati regionalno, a ne nacionalno, a konačni cilj je da Srba bude više nego Bošnjaka, što nikako ne odgovara istinskom stanju. Naime, Bosanac i Hercegovac je samo regionalna odredbica, a nikako nacionalna, jer smo mi uvjek bili Bošnjaci, kao nacionalna grupacija.
Podsjećanja radi, bosanskim Muslimanima se osporavalo (zabranjivalo) da se izjasne kao Muslimani sve do kraja 1970. godine (od 1948 – 1971). Do tada su se mogli izjasniti kao: Srbi, Hrvati, Jugosloveni ili neopredjeljeni, a nikako kao poseban narod. Zato su tako dugo planirano i ciljano tretirani samo kao vjerska skupina. Zašto? Jednostavno zato da ne bi imali pravo politički odlučivati o svojoj sudbini.
U popisima od 1885. do 1910. godne identitet naroda se ogleda kroz obilježja vjeroispovijesti, tako da se koriste nazivi istočno pravoslavni za Srbe, rimokatolici za Hrvate i muhamedanci za Muslimane. Popisom od 1910. godine uvodi se odrednica muslimani, umjesto ranije muhamedanci, što je bio podrugljiv izraz za muslimane.
Ja ću Vam navesti primjer samo jedne opštine i to moje opštine na cijem području sam rodjen, a to je Vlasenica. Zato što, upravo tu Opštinu, naučno istražujem i obradujem.
Prema popisu stanovništva iz 1948. godine, u ovoj Opštini izjasnilo se nacionalno kao Srbi 81,69% (22.307), dok se kao neopredjeljeni izjasnilo 16% (4.537). Tada se najveći broj Muslimana izjasnio kao Srbi. Razlog takvog opredjeljivanja je što su Muslimani, uglavnom, na taj način mogli ostvarivati osnovna egzistencijalna prava.
Tek u popisu iz 1971. godine Muslimani dobivaju mogucnost da se izjasne kao Muslimani. Iste te godine Muslimani se gotovo izjednačavaju sa brojem Srba u Vlasenici. ( Srbi: 13.431 – 50,44% a Muslimani 12.871 – 48,34%).
Godine 1981 (popis). na području opštine Vlasenice je bilo: Srba 42,3%, a Muslimana: 54,40%, dok je popisom iz 1991. godine utvrdjeno da je na području ove Opštine zivjelo 42,3% Srba, a 55,2% Bošnjaka.
Da ne bi opet bili narod koji će morati po svaku cijenu slušati drugoga i da ne bi radili samo mizerne i najteže poslove po naredbi drugoga, kao što su naša braća po vjeri Muslimani – Albanci godinama u Sarajevu – na Baščarsiji rezali drva ručnom žagom (testerom) gazdama Sarajlijama sedamdesetih godina prošlog vijeka da bi prehranili svoje porodice, shvatimo da je samo jedan odgovor ispravan i to: u popisnim rubrikama da upisemo nacionalnost – Bošnjak, vjera – Islam i jezik – Bosanski. To su jedina tri ispravna i punovazna odgovora u okviru ustavopravnih kategorija.
Da nas samo podsjetim na činjenicu da se na popisu 1991. godine dio gradjanstva u BiH izjasnio Jugoslovenima. To su, uglavnom, bili Bošnjaci. Naime, devedeset posto od 10 posto tih gradjana koji su se izjasnili Jugoslovenima bili su Bošnjaci.
Bilo bi tragično da Bošnjaci ponavljaju jednu te istu grešku. Onda nista ne bi naučili iz Poslanikova hadisa: da se ne smije dopustiti da nas ista ta zmija ujede dva puta iz iste rupe, sa istog mjesta i na isti način.
Hipotetički gledano, kada bi se i svi Bošnjaci izjasnili kao Bosanci i Hercegovci, vjerovatno bi se na prste dvije ruke mogli nabrojati Hrvati i Srbi koji bi se upisali u tu kategoriju. Ne bi smjeli više živjeti nikada u zabludama da će ova dva naroda prihvatiti da budu nacionalno ništa drugo osim što su njihove velikonacinalne politike odredile i naredile da se izjašnjavaju samo kao Srbi, odnosno Hrvati.
Ako hoćmo da nas ima onoliko koliko nas stvrano ima onda treba da se izjasnimo samo kao Bošnjaci. Tada ćemo imati političku moć da nasi predstavnici mogu odlučivati o budućnosti nas i naše djece. Niko nam ne može zabraniti da se osjećamo Muslimanima kao što smo se uvijek i osjećali, ali je presudno važno da se jednom za sva vremena nacionalno opredjelimo jednim imenom, a to je Bošnjak, zbog kojeg smo mnogo puta kažnjavani i ubijani. Vrijeme je da počnemo živjeti kao Bošnjaci i ponositi se tim imenom.
U Hrvatskoj se svi Muslimani-Bošnjaci izjašnjavaju kao Bošnjaci i priznati su kao nacija Bošnjaka i oni su zatvorili priču o tome kojoj naciji pripadaju.
Molim našeg Gospodara da nam da snage i razuma da se na predstojećem popisu jedinstveno izjasnimo kao Bošnjaci i na taj način postanemo respektabilna nacionalna i politička snaga, koja će, zajedno i ravnopravo sa ostala dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini uživati ista prava i ljudske slobode. AMIN!
Husejin ef. Omerović
Seattle (Shoreline) , April 5, 2013. godine
