Neka nam Džennet bude životni cilj
Jedan od muderisa i vaiza u Aja Sofiji u vrijeme Osmanlija, koji je bio čuveni vaiz i daleko poznat po svojim predavanjima, svako od svojih predavanja završavao je uzrečicom čoban duduk čaldi, što bi se moglo prevesti da je čoban bio pametniji.
Niko nije razumio šta je time htio da kaže. Jedne prilike držao je predavanje samo za žene, poslije predavanja ostavljao bi prostora da prisutni mogu upitati šta im nije jasno.
Jedna od žena ustala je i upitala šejh efendiju da li ona može da postavi pitanje. Nakon njegove dozvole ona je upitala zašto poslije svakog predavanja kaže čoban duduk čaldi? Rekao joj je da je dobro pitanje postavila te je on ovo iskoristio da svima pojasni šta, ustvari, misli pod tim začudnim iskazom.
Naime, on je imao tri brata i živjeli su u nekoj anadolskoj nedođiji pa su se otisnuli u Stambol kako bi ostvarili svoje želje i ambicije. Putovali su danima od konaka do konaka da bi jedne večeri došli do čobana sa kojim su večerali i klanjali akšam i jaciju. Nakon namaza, u tišini mrkle noći sa zvjezdanim nebom, iznad sebe osjetili su Božju blizinu te su kazali: “Deder, neka svako od nas zatraži jednu stvar od Dragog Boga“. Kako je kazano, tako je i učinjeno. Prvi brat je zamolio da bude visoki policijski službenik, i to je, na koncu, i postao. Drugi je brat tražio da bude državni ministar, što mu je, također, nakon godina učenja i rada, i ostvareno. “Ja sam zamolio Milostivog da mi podari da budem veliki alim i da se moja riječ čuje u najvećim džamijama carstva i evo me sada pred vama“, reče alim. “Sve je to uredu, ali kakve veze sa svim tim ima čoban?“, upita žena. “E, radi se o tome što je nepoznati čoban te noći zatražio da mu Dragi Bog podari džennet i ja se od tada lupam u čelo zašto i ja ne zatražih džennet, jer su želje svih nas ispunjene pa vjerujem da je i njegova.“
Mi se nalazimo u mjesecu kada Allah prima dove, u noćima kada tražimo lejletul-kadr i dižemo svoje ruke prema našem Gospodaru u nadi da će nam naše dove biti primljene. Prilikom učenja dova tražimo od Allaha ono najvrijednije, najbitnije, tražimo džennet. Poredajmo prioritete da nam poslije ne bude žao zašto nismo iskoristili ove ramazanske dane i noći da od našeg Gospodara tražimo i da Ga molimo za džennet.
Budimo iskreni u našim dovama pa se onda možemo i nadati da će ih Uzvišeni ispuniti.
Senaid ef. Hodžić
Imam u slamic Community of Bosniaks “Al-Hajj Feriz Delkic” Jacksonville
