Pedesetih godina prošloga vijeka u Ameriku je iz Bugojno došao Zaim Spahić. Nastanio se u Čikagu, gdje je našao
prvo zaposlenje i postao aktivnim članom male, ali aktivne bošnjačke zajednice. Nedugo po dolasku oženio je Latifu Hodžić, koju je doveo iz rodnog mjesta i sa njom započeo graditi zajednički život daleko od rodne grude. Familiju Spahić dragi Bog obradovao je sa dva sina, starijim Sakibom i mlađim Rifetom. Sinovi su odrastali i završavali škole, a porodica se svake nedjelje okupljala u prvoj bošnjačkoj džamiji u Northbrooku, dvadesetak milja od Čikaga.
Nema radne akcije u džematu Islamskog Centra u Northbrooku u kojoj Zaim nije učestvovao i svojim donacijma potpomagao rad svog džemata. Supruga Latifa, učlanila se u žensku grupu Islamskog Centra i godinama svake nedjelje sa ostalim ženama kuhala poslastice iz bosanske kuhinje, koje su se u trpezariji džamije prodavale i tako se džamija gradila i završavala.
Zaim je preselio 1983, a Latifa je svojim sinovima postala i otac i majka. Stroga, a milostiva, nije im dala na krivi put da pođu i zalutaju, već ih sa sobom vezala uz džamiju, svoj džemat i zajednicu. Sakib se oženio iz Bosne Irnidom, a Rifet iz Turske sa Dilek. Obojica osnovaše svoje firme i stadoše na svoje noge. Latifa postade ponosna nena šestoro unučadi. Nema bajrama da Sakib djecu u mektebu ne obraduje prigodnim bajramskim paketićima. Rifetova firma skoro završi vrijedan projekat električnih instalacija na džamiji, a on svoj i rad svojih radnika ne htjede naplatiti.
Za višedecenijski doprinos Islamskom Kulturnom Centru u Northbrooku, Izvršni Odbor džemata donio je odluku da se Latifi i njenim sinovima dodijeli posebno priznanje. Familija je obradovana na bajramskom druženju koje se redovno organizuje svake godine u prostorijama White Eagle restorana u Čikagu.
Da Allah dž.š. poživi ovu familju dugo godina i da ih ojača da još dugo pomažu svoju džamiju i zajednicu. Amin!
