Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji nas je počastio blagodatima koje mnogi priželjkuju, ali nas istovremeno stavio na ispit da vidimo hoćemo li te blagodati znati čuvati kroz vjeru ili ćemo ih izgubiti kroz zaborav. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela, svjesni da najveća opasnost nije u onome što nas okružuje, nego u onome što se dešava u našim srcima.
Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik, koji nas je naučio kako živjeti vjeru u svakom vremenu i na svakom mjestu.
Neka su salavat i selam na našeg voljenog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji svoju vjeru čuvaju i žive, bez obzira gdje se nalazili, bilo na Istoku ili na Zapadu, ostajući čvrsti u svom imanu i dostojanstvu.
Draga braćo i sestre,
Biti musliman na Zapadu nije samo identitet. Nije samo ime. To je ispit. To je emanet. To je odgovornost koju nosimo svaki dan.
Svaki čovjek teži boljem životu. Svi želimo sigurnost, stabilnost, prilike i uspjeh za sebe i svoju porodicu. Zbog toga smo mnogi od nas došli ovdje u Kanadu, na Zapad tražeći bolju budućnost. I doista, Allah nam je otvorio mnoga vrata. Okruženi smo blagodatima: slobodom, sigurnošću, obrazovanjem, ekonomskim mogućnostima.
Ali, braćo moja, budimo iskreni prema sebi: nije svaka blagodat lahka. Jer ponekad ono što izgleda kao blagodat postane iskušenje. A ako ne pazimo, to iskušenje postaje zamka.
Uzvišeni Allah kaže:
„O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre…“ (Et-Tahrim, 6)
To znači da naša odgovornost nije samo da uspijemo na ovom svijetu, nego da sačuvamo svoj iman dok živimo na njemu. I tu počinje prava borba.
Braćo moja,
Život na Zapadu traži ravnotežu. Traži znanje. Traži uputu.
Islam nije samo „crno-bijelo“ u onom pojednostavljenom smislu kako ga neki predstavljaju. Nije samo halal ili haram u uskom razumijevanju. Naša vjera je duboka, bogata i uređena kroz nauku fikha, živu nauku koja daje smjernice za svaki prostor i svako vrijeme.
Postoje farzovi, postoje preporučena djela, postoje dozvoljene stvari, postoje pokuđene stvari i postoje zabrane. Postoje i olakšice koje nam je Allah dao da bismo lakše živjeli. Ako to ne razumijemo, upadamo u zbunjenost.
Danas, jedan od najvećih problema nije nedostatak informacija nego višak informacija bez pravog vodstva.
Na internetu svi govore. Svaki video, svaki predavač, svaki „internet-šejh“ daje odgovore. I ljudi počnu birati, ne ono što je ispravno, nego ono što im odgovara. Ne pitamo više: šta je istina?
Nego pitamo: šta mi odgovara? A to je opasno. Jer tako čovjek, korak po korak, prelazi granice a da toga nije ni svjestan.
Draga braćo i sestre,
Još jedan veliki problem jeste udaljavanje od zajednice. Umjesto da se čovjek osloni na svog imama, svoj džemat, svoju instituciju, on traži odgovore negdje drugo. Prati ljude koje ne poznaje, kontekste koje ne razumije, i mišljenja koja često ne odgovaraju našem životu ovdje u Kanadi.
I šta se desi? Zbunjenost. Podjele. Slabost.
Allah, dž.š., kaže:
„I čvrsto se Allahovog užeta svi držite i nikako se ne razjedinjujte.“ (Ali Imran, 103)
Jedinstvo nije opcija. To je potreba. Jer najveća opasnost nije razilaženje u mišljenjima, nego gubitak identiteta. Asimilacija je stvarnost. Ona se dešava.
U želji da se uklopimo, da uspijemo, da budemo prihvaćeni, ljudi polahko počnu ostavljati svoju vjeru. Prvo male stvari. Zatim veće. I onda, jednog dana, shvate da su muslimani samo po imenu.
Posebno naša omladina.
Oni odrastaju između dva svijeta. Ako ih mi ne usmjerimo, neko drugi hoće. Ako im mi ne damo identitet, vrijednosti i pripadnost, oni će to tražiti negdje drugo.
Zato naša odgovornost nije pasivna. Ona je aktivna.
Moramo učiti. Moramo odgajati. Moramo graditi snažne džemate. Moramo nuditi sadržaj, programe i prisustvo koje čuva našu vjeru.
Braćo moja,
Islam i zajednica nemaju alternativu.
Ne može se živjeti Islam u izolaciji. Ne može se sačuvati iman bez džemata. Džamija, imam, zajednica, institucija to nisu dodatne stvari. To su temelji. A na Zapadu, oni su još važniji. Jer daju stabilnost u svijetu koji te vuče na drugu stranu. Daju jasnoću u vremenu zbunjenosti. Daju pripadnost u društvu koje te često želi promijeniti.
Naša Islamska zajednica, kroz svoje institucije i učenje, već ima odgovore. Naš fikh je dao smjernice za život u nemuslimanskim društvima. Nismo izgubljeni, osim ako sami ne odlučimo da budemo.
Zato se držimo svog džemata. Budimo uz svog imama. Pitajmo, učimo, tražimo znanje. I živimo Islam, ne samo riječima, nego djelima. Jer onaj ko ne poštuje pravila, unosi nered na Zemlji, a Allah je to zabranio.
Draga braćo i sestre,
Nemojmo da nas zavaraju prolazne blagodati. Nemojmo prodati Ahiret za Dunjaluk. Nemojmo izgubiti svoju djecu dok gradimo svoje karijere. Nemojmo postati stranci svojoj vjeri. Budimo primjer. Jasni u svojim vrijednostima. Čvrsti u svom identitetu. Povezani u svojoj zajednici. Jer moguće je biti musliman na Zapadu. Ali samo ako ostanemo u okvirima Islama i snage zajednice. Bez toga nema istinske sreće. Ni na ovom svijetu. Ni na Ahiretu.
Molimo Allaha, dž.š., da nam podari znanje i razumijevanje, da učvrsti naš iman, da sačuva naše porodice i našu djecu, da nas uputi Pravim putem i da nas ujedini u istini.
Gospodaru naš voljeni, ne dozvoli da budemo izgubljeni u ovom svijetu.
Allahu naš, sačuvaj nas asimilacije koja nas udaljava od Tebe.
Allahu naš, učini našu djecu ponosnim muslimanima, čvrstim vjernicima i korisnim članovima društva.
Allahu naš, oprosti nam, smiluj nam se i uvedi nas u Džennet. Amin.
Ismail ef. Fetić
BIC HAMILTON
