Sva hvala i zahvala pripada Uzvišenom Allahu,dž.š., neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, ashabe, tabiine i sve vjernike i vjernice.
Jedna od najvećih odgovornosti vjernika, pored toga da bude dobar, jeste da bude i dobar primjer. Allah Uzvišeni kaže:
“O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Es-Saff, 2–3)
Opasnost počinje onda kada srce, jezik i djelo ne stoje u istom safu. Riječi bez djela ne koriste drugima, a štete srcu onoga koji ih izgovara. Kada čovjek govori jedno, a živi drugo, u srcu se gasi nur i pojavljuje se tvrdoća. Vjernik je ogledalo – a ogledalo ne govori, ono pokazuje.
Allah Uzvišeni kaže: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate…” (Ali ‘Imran, 110)
“Najbolji” ne znači najbrojniji, niti najglasniji, nego najkorisniji drugima svojim stanjem. Onaj ko poziva dobru, a sam ga ne živi, liči na svijeću koja svijetli drugima, a samu sebe sagorijeva. Istinski poziv u vjeru je da drugi osjete miris tvoje iskrenosti prije nego što čuju tvoje riječi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije samo govorio – on je živio Kur’an. Njegov ahlak bio je živi tefsir Objave.
Allah Uzvišeni kaže: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj” (El-Isra, 53).
Lijepa riječ nije samo forma, nego stanje srca. Šejtan sije razdor tamo gdje vidi ego, oholost i grube riječi. Zato je vjernik pozvan da bude smiren, blag i odmjeren, jer ljudi možda neće zapamtiti tvoje riječi, ali će zapamtiti tvoju reakciju kada si bio iskušan. Biti dobar primjer znači kontrolisati se onda kada imaš pravo da se ne kontrolišeš.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.“ (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis nas uči da svako od nas ima odgovornost. Otac je pastir u svojoj kući. Majka je pastir nad svojom djecom. Stariji brat je primjer mlađem. Prijatelj utiče na prijatelja. Komšija utiče na komšiju. Čak i dijete može biti primjer drugoj djeci.
To znači da nas neko posmatra, neko od nas uči, neko kroz nas stvara sliku o vjeri i o moralu. Biti pastir znači brinuti, štititi, savjetovati, ali prije svega – pokazivati djelima. Ne samo govoriti djeci da klanjaju, nego da te vide kako klanjaš. Ne samo pričati o poštenju, nego živjeti poštenje. Ne samo govoriti o saburu, nego da ga osjete u tvojoj reakciji kada si iskušan.
Svi smo mi odgovorni za krug ljudi oko sebe i svako od nas će biti pitan: kakav si bio primjer onima koji su ti bili povjereni?
Ako si smiren – smiruješ druge.
Ako si zahvalan – budiš zahvalnost.
Ako si grub – širiš grubost.
Svako od nas je nečiji uzor. Djeca gledaju roditelje. Učenici gledaju učitelje. Ljudi formiraju sliku o vjeri kroz naše ponašanje. Zato je odgovornost velika. Loš primjer ostavlja trag, ali i dobar primjer ostavlja trag koji traje.
Budimo oni koji će ljude približavati Uzvišenom Allahu svojim ponašanjem. Budimo ogledalo milosti, a ne oholosti. Budimo dokaz da vjera oplemenjuje čovjeka.
Neka nas Uzvišeni Allah učini od onih čija djela govore prije njihovih jezika i čije prisustvo smiruje srca. Amin.
Hikmet ef. Hadžiabdić
Islamic Community of Bosniaks Jacksonville, FL
