Hvala Allahu, Gospodaru vremena i srca, Onome koji nam je Ramazan darovao kao posebnu priliku za povratak Sebi, prije nego dođe trenutak konačnog susreta i polaganja računa, koji nas je u ovom mubarek mjesecu podsjetio na našu slabost, ali i na širinu Svoje milosti, i otvorio nam vrata pokajanja dok su nam srca bila budna. Neka su salavat i selam na našeg voljenog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji nas je učio da je istinski uspjeh vjernika da mu se srce očisti, da se put prema Allahu ispravi i da vjera ostane živa i nakon što prođu posebni trenuci poput Ramazana.
Draga braćo i poštovane sestre, nalazimo se u trenucima rastanka s mubarek Ramazanom. To nisu obični trenuci, jer se ne opraštamo samo od jednog mjeseca, već se zagledamo u sebe i pitamo šta je Ramazan u nama ostavio. Ramazan ne dolazi da promijeni naše dane, nego da promijeni nas.
Nalazimo se na samom kraju mubarek Ramazana, mjeseca u kojem su se nebesa širom otvorila, u kojem su se srca omekšala i u kojem je Kur’an ponovo snažno ušao u naše živote. Podsjetio nas je ko smo, kome pripadamo i kuda se vraćamo. U ovom mjesecu bili smo bliže Allahu nego mnoge druge dane u godini, ne zato što smo bili bez grijeha, nego zato što smo bili svjesniji svoje potrebe za Njegovom milošću.
Ramazan ne odlazi kao običan gost, već kao svjedok koji je bio s nama danima i noćima. Posmatrao je naše nijjete, slušao naše dove u tišini sehura, gledao naše suze u noćnim namazima i bilježio naš trud kada nam je bilo teško. Bilježio je i naše slabosti i izgovore. Zato se večeras ne opraštamo samo od Ramazana, nego se suočavamo s pitanjem koje dotiče savjest: šta od Ramazana nosimo sa sobom, a šta ostavljamo iza sebe?
Mnogi misle da je uspjeh Ramazana u tome da izdržimo post od zore do zalaska sunca, da klanjamo više nego inače i da ispunimo džamije. Međutim, prava istina je da Ramazan nije cilj sam sebi, nego škola koja nas uči kako da živimo i kada ovaj mjesec prođe. Ako se naš namaz završi s Ramazanom, ako se Kur’an zatvori s posljednjom noći i ako se dova utiša s prvim bajramskim jutrom, onda Ramazan nismo ispratili, nego smo ga potrošili.
Ramazan nas je učio saburu kada smo bili gladni, iako smo mogli jesti. Učio nas je skromnosti kada smo imali, iako smo mogli uzeti više. Učio nas je šutnji kada smo mogli govoriti, ali smo birali da čuvamo jezik. U tome leži njegova najveća poruka: da vjernik ne robuje navikama, strastima i prolaznim užicima, nego Allahu koji ga je stvorio. Onaj ko je mogao ostaviti dozvoljeno radi Allaha u Ramazanu, može ostaviti i zabranjeno nakon Ramazana.
Kraj Ramazana nije kraj ibadeta, nego početak ispita. Pravi Ramazan počinje onoga dana kada se sofra skloni, kada se džamije isprazne i kada se čovjek vrati svakodnevici, poslu, porodici i životnim izazovima. Tada se vidi da li je post ostavio trag u našem ponašanju, u našem govoru i u našem odnosu prema ljudima, roditeljima, supružnicima, djeci, komšijama i onima s kojima se ne slažemo.
Ako smo u Ramazanu naučili da čuvamo namaz, to je emanet koji nosimo kroz cijelu godinu. Ako smo osjetili slast Kur’ana, ne smijemo dozvoliti da ponovo postane zapostavljen. Ako smo plakali u dovi, ne smijemo dopustiti da nam srca ponovo otvrdnu. Allah kojem smo se obraćali u Ramazanu isti je Allah i nakon Ramazana, a vrata Njegove milosti ne zatvaraju se sa zalaskom posljednjeg ramazanskog sunca.
U ovim posljednjim trenucima Ramazana osjećamo koliko je ovaj mjesec bio blagodat, ali i odgovornost, jer ono što se stekne u posebnim vremenima mora se sačuvati u običnim danima. Ramazan nas je naučio da možemo biti strpljiviji, smireniji i bliži Allahu nego što smo mislili. Zato bi najveći gubitak bio da se nakon svega vratimo starim navikama i starom nemaru.
Kako se približava Bajram, podsjećamo se da Bajram nije samo dan radosti, nego i dan potvrde. Potvrde da je Ramazan ostavio trag u našem srcu, u našem namazu i u našem odnosu prema ljudima. Bajram je nagrada onima koji su se trudili, ali i opomena da se ne izgubi ono što je teško stečeno.
Neka nam Ramazan ne ostane samo lijepa uspomena, nego trajna obaveza. Neka nas njegov post podsjeća na disciplinu, njegovi namazi na blizinu s Allahom, a njegove dove na potrebu da se uvijek vraćamo Gospodaru. Jer Allah koji nas je gledao u Ramazanu gleda nas i nakon Ramazana, i Njegova milost ostaje dostupna onima koji ustraju.
Zato, draga braćo i sestre, ispraćajući mubarek Ramazan, nemojmo ga ispraćati kao nešto što je završeno, nego kao nešto što se preselilo u naše živote, u naše odluke, navike i karakter. Molimo Allaha da primi naše dane posta, namaze, sadaku i dove, ali i strahujmo da ne ostanemo isti kakvi smo bili prije, jer najteži gubitak nije proći Ramazan, nego proći Ramazan bez promjene.
Molimo Allaha da nam Ramazan bude dokaz za nas, a ne protiv nas, da nas ne upiše među one koji su postili samo tijelom, nego među one čija su se srca očistila. Molimo Ga da nas dočeka Bajram sa oproštenim grijesima i sa čvrstom odlukom da put pokornosti ne prestaje s Bajramom, već da tada započne ozbiljno, svjesno i iskreno robovanje Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Mr. Ismail ef. Fetić
Bosnian Islamic Centre of Hamilton
