Razmišljanje jednog Bošnjaka, muslimana, imama, Bosanca i Hercegovca i Amerikanca
Dvije stotine i pedeset godina. Četvrt milenija.
Malo je država u svijetu koje imaju priliku obilježiti ovako značajan jubilej, a još manje onih koje su tokom tog perioda ostavile tako snažan trag na tokove svjetske historije kao što su to učinile Sjedinjene Američke Države.
Kada je 4. jula 1776. godine usvojena Deklaracija nezavisnosti, malo ko je mogao pretpostaviti da će se iz tada mlade republike razviti država koja će oblikovati političke, ekonomske, naučne i kulturne tokove modernog svijeta.
Danas, 250 godina kasnije, Amerika stoji kao jedna od najuticajnijih zemalja u ljudskoj historiji.
Ali jubileji nisu samo prilika za slavlje. Oni su prilika za zahvalnost. Za preispitivanje. Za sjećanje. Za nadu.
Kao Bošnjak, musliman, imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i građanin Sjedinjenih Američkih Država, ovu godišnjicu ne posmatram samo kao historijski događaj jedne države.
Posmatram je kao priču koja je na poseban način postala i dio naše priče. Jer historija Amerike i historija Bošnjaka u Americi danas su duboko isprepletene.
Amerika kao ideja i obećanje
Amerika nikada nije bila samo geografski prostor. Ona je bila ideja. Ideja da čovjek može početi iznova. Da porijeklo ne mora određivati sudbinu. Da sloboda ima vrijednost. Da ljudsko dostojanstvo pripada svakom čovjeku.
Naravno, američka historija nije bez svojih rana. Ropstvo. Građanski rat. Diskriminacija. Nepravde prema starosjedilačkim narodima. Društvene podjele koje postoje i danas.
Ali upravo u sposobnosti da se suočava sa vlastitim slabostima i nastavlja težiti višim idealima leži jedna od najvećih snaga Amerike.
Predsjednik Abraham Lincoln rekao je: „America will never be destroyed from the outside. If we falter and lose our freedoms, it will be because we destroyed ourselves.“ (“Amerika nikada neće biti uništena izvana. Ako posrnemo i izgubimo svoje slobode, to će biti zato što smo uništili sami sebe”).
To upozorenje nije izgubilo svoju aktuelnost ni nakon više od jednog stoljeća. Jer najveća opasnost za svako društvo nije vanjski neprijatelj. To je gubitak moralnog kompasa.
Takodje, predsjednik Abraham Lincoln je jednom rekao: “The best way to predict your future is to create it.” (“Najbolji način da predvidite svoju budućnost jeste da je stvorite”)
Njegove riječi podsjećaju da budućnost nije nešto što čekamo, nego nešto što zajedno gradimo.
Predsjednik Ronald Reagan opisao je Ameriku kao: “A shining city upon a hill.” (“Blistavi grad na brdu”).”
Ne kao savršeno mjesto, nego kao ideal kojem treba težiti – društvo koje svojim primjerom inspiriše druge.
Kur’anska vizija različitosti
Kada posmatram Ameriku, često se sjetim riječi Uzvišenog Allaha: „O ljudi, Mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene stvorili i na narode i plemena vas podijelili da biste se upoznavali.“ (El-Hudžurat, 13)
Ovaj ajet predstavlja jednu od najljepših definicija ljudske različitosti. Allah Plemeniti nije stvorio različite narode da bi jedni druge mrzili. Stvorio ih je da bi se upoznavali. Učili jedni od drugih. Obogaćivali jedni druge.
Amerika je možda jedan od najvećih savremenih primjera takve ljudske raznolikosti. Milioni ljudi različitih jezika, religija i kultura dijele isti društveni prostor. Na istim ulicama susreću se crkve, džamije, sinagoge i hramovi. Na istim univerzitetima sjede studenti sa svih kontinenata. U istim bolnicama rade ljudi različitih rasa i vjera. To nije slabost jednog društva. To je njegovo bogatstvo.
Muslimani u američkoj priči
Često se zaboravlja da prisustvo muslimana u Americi nije nova pojava. Historijski izvori pokazuju da su među afričkim robovima koji su dovedeni u Ameriku bili i muslimani. Mnogi od njih nosili su sa sobom znanje arapskog jezika, tradiciju učenja Kur’ana i bogatu duhovnu baštinu.
Njihova imena uglavnom nisu sačuvana u kolektivnom sjećanju. Ali njihov trag jeste. Tokom narednih stoljeća muslimani su postali sastavni dio američke priče. Danas su muslimani profesori, doktori, naučnici, vojnici, policajci, poduzetnici, političari i humanitarci. Njihov doprinos američkom društvu vidljiv je na svim poljima života.
Poznati američki muslimanski lider Malcolm X jednom je rekao: „I believe in recognizing every human being as a human being.“ (“Vjerujem u prepoznavanje svakog ljudskog bića kao ljudskog bića”).
Ova jednostavna rečenica sažima suštinu islamske etike. Vrijednost čovjeka ne proizlazi iz njegove rase, nacije ili bogatstva. Ona proizlazi iz njegove ljudskosti.
Bosna i Amerika: Veza iskušenja i nade
Za Bošnjake Amerika ima posebno značenje. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine svijet je bio svjedok strašnih zločina. Opsada Sarajeva. Logori. Masovna ubistva. Etničko čišćenje. Genocid u Srebrenici. To su događaji koji su trajno obilježili našu kolektivnu svijest.
Istina je da međunarodna zajednica nije uvijek reagirala onako kako je trebala. Istina je da su mnogi nevini ljudi platili visoku cijenu političke neodlučnosti. Ali istina je i da je američko političko, diplomatsko i vojno angažovanje na kraju odigralo važnu ulogu u zaustavljanju rata.
Mnogi Bošnjaci nikada neće zaboraviti taj historijski trenutak. Još manje će zaboraviti hiljade američkih građana, humanitaraca, novinara, aktivista i prijatelja Bosne koji su tokom tih teških godina podigli svoj glas za pravdu. Iz tog perioda nastala je i jedna nova priča. Priča o desetinama hiljada Bošnjaka koji su pronašli novi dom u Americi.
Od izbjeglica do graditelja zajednice
Kada su prvi Bošnjaci stigli u Ameriku tokom devedesetih godina, mnogi su nosili samo nekoliko kofera i mnogo uspomena. Nosili su bol zbog izgubljenih domova. Tugu zbog ubijenih članova porodice. Neizvjesnost pred budućnošću.
Ali nosili su i nešto drugo. Vjeru. Radne navike. Ljubav prema porodici. Spremnost da počnu iznova.
Danas, tri decenije kasnije, bošnjačka zajednica predstavlja jednu od najuspješnijih imigrantskih zajednica u Sjevernoj Americi.
Naša djeca završavaju prestižne univerzitete. Naši ljudi vode kompanije. Naši ljekari liječe pacijente. Naši profesori obrazuju nove generacije. Naši poduzetnici zapošljavaju druge. Naši veterani služe zemlji koju smatraju svojom domovinom. To nije slučajnost. To je rezultat rada, žrtve i istrajnosti.
IZBSA: Čuvar vjere i identiteta
U toj priči posebno mjesto zauzima Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike.
Kada jednog dana historičari budu pisali o opstanku bošnjačkog identiteta na ovom kontinentu, ime IZBSA bit će među najvažnijim institucijama. Jer IZBSA nije samo administrativna organizacija. Ona je mnogo više od toga. Ona je mreža džemata. Mreža porodica. Mreža sjećanja. Mreža nade. Kroz džemate smo sačuvali vjeru. Kroz mektebe smo sačuvali jezik. Kroz zajedništvo smo sačuvali osjećaj pripadnosti.
Naša djeca danas mogu biti uspješni Amerikanci i ponosni Bošnjaci upravo zato što postoje institucije koje ih podsjećaju ko su i odakle dolaze.
To nije zatvaranje prema društvu. To je doprinos društvu. Jer čovjek koji zna svoj identitet lakše poštuje identitet drugih.
Alija Izetbegović i moralna dimenzija slobode
Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović ostavio je poruke koje su jednako relevantne i za Bosnu i za Ameriku. Govorio je: „Nema mira bez pravde, niti slobode bez odgovornosti.“
U drugoj prilici zapisao je: „Veliki ljudi nisu oni koji vladaju ljudima, nego oni koji služe ljudima.“
Govorio je još naš rahmetli predsjednik: “Sačuvana Bosna značila bi sačuvan moralni prestiž međunarodne zajednice.”
Njegove riječi podsjećaju da politika bez morala postaje sila bez savjesti.
Na drugom mjestu napisao je: “Ostati čovjek u teškim vremenima najveća je pobjeda.”
U vremenu globalnih sukoba, polarizacije, ekonomskih nejednakosti i rastućeg nepovjerenja među ljudima, ova poruka dobija novu snagu.
Svijet danas ne pati od manjka tehnologije. Svijet pati od manjka povjerenja. Ne pati od manjka informacija. Pati od manjka mudrosti. Ne pati od manjka moći. Pati od manjka saosjećanja.
U vremenu kada se uspjeh često mjeri bogatstvom i moći, ove riječi predstavljaju moralni podsjetnik. Najveća veličina nije u dominaciji. Najveća veličina je u služenju.
Poslanik Muhammed alejhisselam rekao je: „Najbolji među ljudima su oni koji najviše koriste ljudima.“ Kakav bi svijet bio kada bi ova poruka postala temelj politike, ekonomije i međunarodnih odnosa?
Amerika pred novim izazovima
Dvjesto pedeset godina nakon svog osnivanja, Amerika se nalazi pred novim izazovima.
Tehnološka revolucija. Vještačka inteligencija. Klimatske promjene. Rastuće društvene podjele. Globalna nestabilnost. Usamljenost savremenog čovjeka. Sve su to pitanja na koja će naredne generacije morati odgovoriti. Ali historija pokazuje da nijedna tehnologija ne može zamijeniti karakter. Nijedna ekonomija ne može zamijeniti moral. Nijedna sila ne može zamijeniti povjerenje. George Washington (Džordž Vašington) je upozoravao: „Religion and morality are indispensable supports.“ (“Religija i moral su nezamjenjivi oslonci”). Bez moralnih temelja nijedno društvo ne može dugoročno opstati.
Nada kao zajedničko naslijeđe
Ako postoji jedna riječ koja povezuje Bosnu i Ameriku, islam i demokratiju, prošlost i budućnost, onda je to riječ nada.
Nada je održala Bosance tokom opsade Sarajeva. Nada je održala preživjele Srebrenice. Nada je dovela milione imigranata na američke obale. Nada je pokretala generacije koje su gradile ovu zemlju. Nada je i danas potrebna svijetu više nego ikada. Jer bez nade nema budućnosti. Bez nade nema obnove. Bez nade nema pomirenja.
Umjesto zaključka
Dok Amerika obilježava 250 godina svog postojanja, mi kao Bošnjaci, muslimani i građani ove zemlje imamo mnogo razloga za zahvalnost.
Zahvalnost Allahu Uzvišenom. Zahvalnost našim roditeljima. Zahvalnost generacijama koje su gradile ovu zemlju. Zahvalnost ljudima koji su otvorili vrata onima koji su bježali od rata i progona.
Ali zahvalnost uvijek nosi i odgovornost. Odgovornost da budemo dobri muslimani. Odgovornost da budemo dobri Bošnjaci. Odgovornost da budemo dobri Amerikanci. Odgovornost da budemo dobri ljudi. Jer na kraju života neće biti najvažnije koliko smo imali. Bit će važno koliko smo dobra ostavili iza sebe.
DOVA POVODOM 250 GODINA AMERIKE
Gospodaru svih svjetova, Tebi pripada svaka hvala za prošlost koju pamtimo, sadašnjost koju živimo i budućnost kojoj se nadamo.
Podari mir Bosni i Hercegovini, zemlji naših korijena. Podari prosperitet Americi, zemlji našeg doma.
Blagoslovi sve ljude koji rade za pravdu, mir i dostojanstvo čovjeka. Sačuvaj nas od mržnje, podjela i oholosti.
Učini da naše džamije budu izvori svjetla, naše porodice škole ljubavi, a naši životi svjedočanstvo dobrote.
Pomozi nam da budemo mostovi među ljudima, a ne zidovi među srcima. Podari da buduće generacije naslijede svijet sa više mira nego što smo ga mi zatekli.
I učini da na Dan kada stanemo pred Tebe možemo reći da smo se trudili služiti Tvojim stvorenjima i širiti dobro među ljudima. Amin.
mr. Abdulah-ef. Polovina
Glavni imam Medžlisa 1 Zapad
Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike (IZBSA)
____________________________________________________________________________________
SKRAĆENA VERZIJA NA ENGLESKOM JEZIKU:
AMERICA AT 250: GRATITUDE, RESPONSIBILITY, AND HOPE
Reflections of a Bosniak, a Muslim, an Imam, Bosnian and Herzegovinian and an American
As the United States marks 250 years since its founding, we are invited not only to celebrate a historic milestone, but also to reflect on the values, sacrifices, and aspirations that have shaped this nation.
For many of us who came to America from Bosnia and Herzegovina, this anniversary carries a special meaning. America became a place of refuge when our homeland endured war, persecution, and genocide. It became a place where families rebuilt their lives, children found opportunities, and communities established new roots while preserving their faith, culture, and identity.
As a Bosnian, a Muslim, an imam, and an American citizen, I view this anniversary with gratitude and hope.
America has never been merely a geographic location. It has been an idea—an ongoing pursuit of liberty, human dignity, opportunity, and justice. Like every nation, its history includes both remarkable achievements and difficult chapters. Yet its strength has always rested in its ability to strive toward a better future.
The Holy Qur’an reminds us: “O humankind, We created you from a male and a female and made you into nations and tribes so that you may know one another.” (Qur’an 49:13)
This verse speaks powerfully to the American experience. The diversity of this nation is not a weakness to be feared but a blessing to be appreciated. Different cultures, faiths, and traditions meet here every day, creating opportunities for understanding, cooperation, and mutual respect.
The story of American Muslims is also deeply woven into the story of America itself. From the earliest Muslims who arrived on these shores centuries ago to the millions who contribute to society today, Muslims have helped shape the nation through service, education, business, medicine, public service, and community leadership.
The Bosniak-American experience reflects this same spirit. Having arrived as refugees and survivors, many Bosnians rebuilt their lives through hard work, faith, perseverance, and dedication to family and community. Today, BosniankAmericans contribute to every sector of society while remaining deeply connected to their heritage and values.
Organizations such as the Islamic Community of North American Bosniaks (ICNAB/IZBSA) have played a vital role in preserving faith, language, culture, and community life for future generations.
Through mosques, schools, youth programs, and community service, they help ensure that Bosniaks remain both proud of their heritage and active contributors to American society.
The late President of Bosnia and Herzegovina, Alija Izetbegović, reminded us that freedom must always be accompanied by responsibility. His message remains relevant today. A strong society is not built merely through wealth or power, but through moral character, justice, compassion, and service to others.
The Prophet Muhammad (peace be upon him) taught: “The best of people are those who are most beneficial to others.”
This timeless teaching offers a vision for our shared future. Our success will not be measured only by what we achieve for ourselves, but by what we contribute to our communities and to humanity.
As America enters its next chapter, may it continue to grow in wisdom, justice, and unity. May people of all backgrounds find opportunities to flourish while honoring one another’s dignity and rights.
And may we all—regardless of faith, ethnicity, or origin—choose dialogue over division, understanding over prejudice, and service over self-interest.
Prayer
O God Allah,
Bless this nation and all who call it home.
Grant wisdom to its leaders, compassion to its people, and hope to future generations.
Bless Bosnia and Herzegovina, the land of our roots, and America, the land of our home.
Help us become builders of bridges rather than walls, voices of peace rather than conflict, and servants of goodness wherever we live.
May we leave behind a world that is more just, more compassionate, and more peaceful than the one we inherited.
Ameen.
Mr. Abdulah Polovina
Chief Imam, Majlis 1 West
Islamic Community of Bosniaks in North America (IZBSA)
