Sva hvala pripada Allahu dž.š., Milostivom i Samilosnom. Svjedočimo da nema Boga osim Allaha, Koji je nebesa i zemlju učinio 
učionicom gdje učimo o Stvoritelju i Njegovim stvorenjima. Svjedočimo da je Muhammed a.s. Allahov poslanik, koji je isticao potrebu za
sticanjem vjerskog znanja kako bismo život mogli provesti u potpunoj pokornosti Stvoritelju.
Poštovani studenti islama, dragi i cijenjeni džematlije!
Kada god se sretnemo sa Prvom objavom, ne možemo a da se ne oduševimo Allahovom mudrošću. Sveznajući je izabrao da se sa “ikre’ bismi rabbikellezi halek”; obrati čovječanstvu – “Uči u ime svoga Gospodara Koji stvara!”. Novac i oružje u rukama neznalica, džahila, bili bi kontraproduktivni. Stoga u Svojoj prvoj objavi nije naredio: “obogatite se!” ili “poubijajte neprijatelje islama!” Ogrezli u neznanju, mušrici ne bi mogli upotrijebiti ni novac ni oružje na način da se ispune kur’anska očekivanja o ”najboljoj zajednici koja se ikada pojavila na zemlji”.
O toj i takvoj zajednici Kur’ani-kerim govori u ovom ajetu:
كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللّهِ
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete” (Kur’an, 3:110)
Često možemo čuti frazu “omladina je naša budućnost”. Svom djetetu možemo dati sva blaga ovoga svijeta, ali ako mu ne pružimo mogućnost da upozna islam kao način života i da se sa njim asimilira, mi smo vlastito dijete i njegovu budućnost sabotirali, a emanet koji smo preuzeli smo izdali.
Braćo i sestre!
Svako od nas bi u svom domenu morao biti zauzet pitanjem vjerskog odgoja djece. Jedan od šejtanovih varki je da te uvjeri da se ti ne moraš brinuti, jer ti nemaš djece, ili da su tvoja djeca suviše mala, ili suviše velika, ili da ćeš se nekim čudom ‘izboriti’ za svoju djecu, ne radeći ništa. Realnosti vremena i prostora u kojim živimo su takve da se bez adekvatnog vjerskog educiranja gotovo nemoguće
oduprijeti svim negativnim uticajima, kojima su naša djeca izložena u savremenom svijetu. Čak i onda kada činimo sve što je u našoj moći, bez stalnog prizivanja Allahove milosti, ne možemo biti posve sigurni da će nam djeca ostati potpuno
sačuvana.
Zahtjev je djetetu osigurati da stekne neophodna znanja i vještine koje će mu pravilno artikulirati život. Pritom ga treba vezati za univerzalne vrijenosti vjere i poticati da neprestano otkriva i spoznaje relevantnost religije u svakodnevnom životu. Pravo učenje o vjeri ne sastoji se samo u tome da djetetu ponudimo listu ‘radi-ne radi”, “halal-haram”. Ono danas zahtijeva mnogo više, ukoliko želimo da
djetetu pružimo osjećaj pripadanja porodici i zajednici i da mu pomognemo da izgradi zdrav, snažan i stabilan identitet.
Poput potrebe za hranom i snom, dijete ima duhovnu potrebu da se povezuje sa realnošću, koja ima vječnu dimenziju. Stoga je vjerska edukacija neprestani proces sticanja vjerskog znanja i važan je i nezaobilazan dio životnoga puta. Poslanik a.s. je kazao: “Nema ni jednog roba kojem Allah podari porodicu kao emanet, pa on taj emanet iznevjeri, a da mu Allah dž.š. neće zabraniti ulazak u džennet." (Buhari, 13/112.; Muslim, 132.)
Braćo i sestre!
Vjeroučitelji i imami u IZ su putem institucije mekteba, uvijek bili i ostali najposvećeniji, najpozvaniji i najkompetentnije educirani i obučeni da budu vodilja i ogledalo svojim učenicima. Potpuno posvećen imam i učitelj, prema imamu Gazaliju, je “poput fitilja u lampi – neprestano izgara da bi drugima svjetlo darivao”. Da bi ovo svjetlo dječiji um što bolje osvjetljavalo, rad na prenošenju vjerskoga
sadržaja mora biti profesionalan, mora biti na jeziku koje dijete najbolje razumije i ambijentu u kojem se ono najugodnije osjeća.
Za sve vjerujuće Bošnjake, put u džennet vodi preko učionice mekteba, koji je bio i ostao najpopularnija i najmasovnija vanškolska, odgojno-obrazovna institucija u našoj zemlji.
Poštovane džematlije!
Kako poučavanje, tako se i učenje smatra ibadetom jednog muslimana. Potrebno je neprestano imati svijest o tome zašto učimo. Niko od nas nije vlasnik znanja. Mi smo svi tek povjerenici ili zastupnici znanja koje nam je Allah dž.š. darovao. Kada se budemo posvećivali poučavanju, kada nam učenje bude praćeno traženjem i jačanjem bogobojaznosti, kada nam znanje bude sredstvo a ne nakit, tek tada će nam Allah dž.š. omogućiti potpun uspjeh.
Imajući u vidu da naša islamska zajednica putem svojih džemata, i u zemlji i dijaspori, predano radi na tome da sve svoje resurse podredi uspjehu djece i omladine, s pravom se možemo nadati da će nam fraza “omladina je naša budućnost” postati stvarnost. Na tom putu, ne možemo izbjeći neke poteškoće i izazove, ali bez upornosti, uloženog napora i Božije pomoći, ljudi nikada nisu
istinski napredovali. Molimo dragog Boga dž.š. da nam iz Svoje neizmjerne milosti podari imame i vjeroučitelje, učenike i roditelje, koje će krasiti bogobojaznost, moral, skromnost i požrtvovanost.
Zamolimo Svemilosnog da u nama probudi želju za samopopravljanjem, da islam služimo više i bolje, da čuvamo svoje institucije, da ulažemo u mekteb, da mislimo globalno, da djelujemo lokalno i da na tom putu postajemo bolji, brži i efikasniji.
Bože, pomozi nas i našu djecu i sve buduće generacije muslimana da jačamo i kvalitativno i kvantitativno i da svaku slijedeću mektebsku vjeronaučnu godinu dočekamo spremnije! Amin!
