Tri su ključna momenta u životu svakoga pojedinca, pa i Bošnjaka: rođenje, ženidba, i smrt (kao potvrda da se život zaista i desio). Na završetku životnog puta mezar i bašluk, odnosno nišan, na njemu je možda najcjelovitije svjedočanstvo – izraz života koji je bio. Nišan sa natpisom ili bez njega, nekoga bilježi, spomenuje i čuva.
“Smrt je pečat života, nišan je njen simbol.”
Na groblju Parklawn Memorial Gardens u gradu Dunedin, Florida gdje Bošnjaci Tampa Bay regije imaju svoju parcelu tj. “mezarluke” u nedelju 7. februara 2016. godine Bošnjaci su podigli prvi nišan koji je identičan onima koji se postavljaju po mezarjima u Bosni i Hercegovini.
Čast da postave prvi nišan na ovim prostorima džematlije „Bosanskog Mesdžida – Tampa Bay”- najjužnijeg bošnjačkog džemata u Sjevernoj Americi – povjerili su Almiru i Adi Krivdiću. Oni su naime sa svojom majkom Sakibom podigli nišan svome babi Ramnadanu – Rami. Ovo je historijski događaj za ovaj džemat i za brojnu bošnjačku zajednicu Tampa Bay regije.
Bosanski muslimani u dijaspori, ljubomorno čuvaju i svojoj djeci, uz pomoć imama, prenose oblike vjerske tradicije. Groblja treba da imaju obilježja i karakteristike naroda kome pripadaju i koji se u njih sahranjuje. Stoga je sa ciljem očuvanja tradicionalnog izgleda i ljepote muslimanskih mezarja, džemat Tampa Bay realizovao projekt uvoza nišana iz Bosne i Hercegovine uz pomoć hafiza Nermina ef. Spahića, imama u Des Moinesu.
Šta je to “Bosanski nišan“?
U bosanskom nišanu je postignuta apsolutna ravnoteža između ideje (duha) i materije koja se ogleda u savršenosti oblika, simbolike koju nišan sadrži i poetike kojom je nišan protkan. Mezarluci u kojima se nišani nalaze nisu samo otvoren prostor popunjen ovim kamenim oblicima, već su svojim simboličkim značenjem spona i simbioza između dva svijeta: ovozemaljskog (dunjaluka) i onozemalskog (ahireta). Zbog ovih karakteristika nišani su veoma značajni spomenici ne samo materijalne nego i duhovne kulture. Ljepota nišana leži u njihovoj jednostavnosti i skromnosti kao i dotjeranim oblicima te klesarskoj tehnici. Nedostatak ove vrste ljepote nišana danas se čak i u Bosni i Hercegovini pokušava nadomjestiti izradom skupih grobnica, koje su preluksuzne, sa slikama i vazama za cvijeće. Na ovaj način ne samo da se odstupilo od tradicionalnog načina postavljanja nadgrobnih spomenika, već su se preuzeli izrazito neislamski načini obilježavanja mezara.
Ovi “naši“nišani neka budu svjedok vremenu da su na ovim prostorima bošnjaci živjeli, da su se ovdje rađali i umirali, i da su se trudili da ne zaborave svoju tradiciju, porijeklo, ko su, šta su, odakle su i kako su ovdje dospjeli.
