Zahvaljujemo se Allahu Uzvišenom, Gospodaru svijetova, Opskrbitelju, Koji svakome daruje nafaku i neizbrojive blagodati. Neka su salavat i selam na Njegovog plemenitog poslanika Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, šehide, vakife njegovog ummeta i na sve one koji ih slijede u misiji dobra do Sudnjeg dana.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
“O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18.)
مَّنْ عَمِلَ صَالِحًا فَلِنَفْسِهِ ۖ وَمَنْ أَسَاءَ فَعَلَيْهَا ۗ وَمَا رَبُّكَ بِظَلَّامٍ لِّلْعَبِيدِ
“Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi” (Fussilet, 46.)
Draga braćo, tema današnje hutbe je “Budimo vakifi – ispunimo i mi svoj emanet”.
Pojam vakufa nalazimo čak za vrijeme poslanika Ibrahima, a.s. Prvi i najveći njegov vakuf je Kaba u Mekki, koju je on sagradio po Allahovoj odredbi. Također nam je poznato da je poslanik Muhammed a.s. nakon hidžre iz Meke u Medinu, prvo u predgrađu Medine u Kubau, a potom i u Medini izgradio džamiju koja je bila centar gdje su se muslimani okupljali. Ovim činom je pokazano svima nama važnost vakufa i da je džamija fundament gdje se muslimani apriori okupljaju, podučavaju i dogovaraju. Allah Uzvišeni nas obavještava da je suština dobročinstva ono što je i nama samima drago.
لَن تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ ۚ وَمَا تُنفِقُوا مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّهَ بِهِ عَلِيمٌ
“Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže, a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno znati.” (Ali-Imran, 92.)
”…a šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.” (Sebe’, 39.)
إِن تُقْرِضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا يُضَاعِفْهُ لَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ۚ وَاللَّهُ شَكُورٌ حَلِيمٌ
“Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.” (Tegabun, 17.)
Čvrsto vjerujući u ove ajete ashabi su se gotovo natjecali, ko će prije i više učiniti dobro sa onim što im je Uzvišeni podario od imetka, tako da gotovo nije bilo ashaba koji nije nešto uvakufio.
Omer, r.a., je jednom prilikom uvakufio polovinu svog imetka, nadajući se da će tim dobročinstvom nadmašiti Ebu Bekra, r.a., međutim, Ebu Bekr, r.a., udjeljuje cijeli svoj imetak i stavlja ga na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.s. Omer, r.a., tada odluči da se više nikada neće natjecati u darežljivosti s Ebu Bekrom r.a.
Daleko je poznata izjava Ebu Bekra r.a., nakon što ga je Poslanik a.s. upitao o tome šta je ostavio svojoj porodici, Ebu Bekr r.a. će ushićeno kazati : “ Ostavio sam im Allaha i Božijeg Poslanika.“
Na ovoj paradigmi nastajala je cjelokupna islamska kultura i civilizacija a koji su nezamislivi bez institucije vakufa kojoj su muslimani uvijek davali svekoliki značaj i važnost. U aspektu vjere, prosvjete, socijalnog i humanog odnosa, podučavanja, odgajanja – edeba generacija muslimana, vakuf je odigrao presudnu ulogu. Dokaz za to su gradovi islama koji su nastajali isključivo uvakufljivanjem. Hvala Allahu Uzvišenom, instituciju vakufa su i čestiti Bošnjaci uvijek stavljali u primarni plan. Tako da su mnogi naši bosanski gradovi nastajali na vakufima.
Poznati su vakufi bošnjačkih velikana Isa- bega i Gazi Husrev-bega u Sarajevu, Turali-bega u Tuzli, Ferhad-bega u Banjaluci, Karađoz-bega u Mostaru i mnogi drugi. Zasigurno možemo ustvrditi da gotovo nije bilo grada, sela, varoši, kako prije tako i danas, a da nisu imali svoje vakife. Cijela naša lijepa Bosna i Hercegovina sazdana je i satkana od vakufa plemenitih i dobrih Bošnjaka.
Božiji Poslanik a.s. nas je podučio da muslimanu pripada samo ono što udijeli, dok njegova zaostala imovina pripada njegovim nasljednicima.
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., kaže da je jednom prilikom došao kod Poslanika, s.a.v.s., a on je učio ajet: ‘Elhakumuttekasur / Zanijelo vas je natjecanje u gomilanju imetka,’ pa je rekao:
“Čovjek će govoriti: -Moj imetak, moj imetak?! O čovječe, pa zar tebi od tvog imetka pripada išta drugo osim onoga što si pojeo pa se okoristio, obukao pa poderao, ili udijelio pa si ga zauvijek ostavio (uvakufio).” (Muslim, Tirmizi i Nesai)
Poslanik, s.a.v.s., nas isto savjetuje da ukoliko želimo berićet i Božiji blagoslov budemood onih čija je ruka otvorena i daje.
„Svako jutro osvanu dva meleka koji uče dove. Jedan melek kaže:
„Allahu moj, upropasti imetak onoga koji škrtari i ne udjeljuje!“ Drugi kaže ovako:
„Allahu moj, nadoknadi i daj berićet u imetku onoga koji dijeli!“
Veliki Gazi Husrev-begkoji je ostavio veliki vakuf iza sebe u svojoj vakufnami je napisao i vječno zavještao: “Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do sudnjega dana završava“. (Prva vakufnama, novembra 1531 godine)
Draga braćo, najbolji od nas nisu oni koji su sebični i misle samo na sebe, na ovom svijetu su nezasiti u udovoljavanju svojim strastima i prohtjevima. Znajmo dobro da ćemo nakon naše smrti imati koristi samo od onog dobra koje smo u ime Boga čistog nijjeta investirali, uradili ili pak ostavili iza sebe da se i drugi koriste, jer su najbolji oni koji najviše koriste drugim ljudima.
Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kome on veli:
إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ عَمَلُهُ إِلاَّ مِنْ ثَلاَثَةٍ صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ أَوْ عِلْمٍ يُنْتَفَعُ بِهِ أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ
„Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine, osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun džarijetun), znanje kojim se ljudi koriste (‘ilmun juntefe’u bihi), ili dobrog potomka koji Allahu upućuje dovu za njega (veledun salihun jed’u lehu).“ (Muslim)
Vakuf je izraz naše odgovornosti prema Bogu dž.š., emanet prema svojoj zajednici. On je zalog za našu svijetliju budućnost na ovim prostorima. Danas, kao i prije, naša zajednica treba smjele, hrabre i odvažne Bošnjake koji će emanet od naših čestitih predaka preuzeti i nastaviti tradiciju vakufa – trajnog dobra.
Draga braćo kao što vam je već poznato naša IZBSA je hvala Allahu dž. š. kupila objekat u Washington DC-ju, gdje će biti sjedište našeg Muftijstva. Ovaj historijski poduhvat iniciran od našeg reisu-l-uleme IZ u BiH dr. Husein ef. Kavazovića, već su u prvoj akciji podržali mnogi od vas. IZBSA je ovim investiranjem krunisala svoj rad vakufom u gradu gdje se danas donose zasigurno najvažnije odluke na svijetu. Veliki je značaj za nas, naš narod, državu da tu bude prisutna i ima svoj pouzdan glas. Draga braćo, zato ova akcija za otplaćivanje duga i renoviranje prostorija u ovom mjesecu odvija se u punom intenzitetu i kapacitetu u svim našim džematima.
Mi ćemo to ako Bog da uz Božiju pomoć iznijeti kao što smo i do danas iznosili terete u svojim džematima jer to je duboko ukorijenjeno u habitusu dobrih i plemenitih Bošnjaka.
Ovo je vakuf – institucija za sve nas od krucijalnog značaja i važnosti. Draga braćo, nemojte gledati i pitati šta su drugi uradili, nego šta smo mi uradili. Naši preci će odgovarati za svoj rad i svoje emanete, mi ćemo biti pitani za svoj rad, svoje breme i svoje emanete. Neopisivo je velika stvar imati sjedište svoje Islamske zajednice u najvažnijem gradu na svijetu. Možda su to drugi svjesniji nego li mi, koji smo ovdje, direktni akteri, koji se pitamo i učestvujemo u ovoj akciji. Braćo, budimo svi kao jedan u angažmanu na radu i promovisanju našeg jedinstva. Radimo na umrežavanju, jačanju, integraciji, potpomaganju svakog Bošnjaka. Lakše ćemo to uraditi kada imamo jedan glas.
Ne budemo li ustali odlučno da svi k’o jedan ovaj projekat pomognemo Allah zna, biće jako upitno sve ovo za šta se godinama kao zajednica i džemati borimo. Da sačuvamo svoju vjeru, kulturu, tradiciju, baštinu, bosanski jezik, domovinu i ukupni identitet. Sve ovo ćemo lakše moći ukoliko imamo našu instituciju jaku i čvrstu. Ubrzo, prije nego što mislite ćete posjetiti svoj vakuf, zajedno sa svojom djecom, odvest ćete ih da im pokažete sjedište naše Zajednice i kazati: „ sine ovo je naše, bošnjačko, za ovo je i naša familija dala svoj doprinos!“ Tada ćete biti radosni, ponosni i već podučavati svoj evlad šta to znači emanet, šta to znači vakuf – trajno dobro, ono što su i nas naši očevi i naše majke podučile, slijedimo ovu plemenitu tradiciju. Molimo Allaha Uzvišenog da sve naše dobročinitelje, vakife nagradi i da im to mnogostruko nadoknadi, da ako Bog da uvijek budemo na strani dobra, da svoje emanete ispunjavamo na vrijeme prije nego li što vremena ne bude bilo. Amin!
Osman Brkić
Imam u ICNP – Phoenix
