1. Muris efendi, Vi ste oblasni imam medžlisa 3 – Northeast, jednog od najvećih medžlisa u Islamskoj 
zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike. Sa kakvim izazovima se susrećete pri organizovanju i radu u svom medžlisu?
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Selam Vama, čitateljima kao i svim vjernicama i vjernicima.
Islamska Zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike je organizovana u vidu četiri medžlisa – regije koji obuhvataju džemate u SAD i Kanadi. Medžlis 3 ili Sjeveroistok Sjeverne Amerike je najveći medžlis po broju džemata i obuhvata džemate sjeveroistoka SAD, kao i džemate na istoku Kanade. Sama razrudjenost i velicina kontinenta otežava funkcionisanje medžlisa, ali živjeći u Americi navikli smo na višesatne vožnje, pa je ipak moguće automobilom obići džemate. Biti glavni imam medžlisa, oblasni imam, ima svoje odgovornosti i obaveze. Treba napomenuti da su četverica glavnih imama medžlisa kao i glavni imam ICNAB-a prvenstveno imami u svojim džematima, a obavezu nadgledanja i pomaganja rada džemata medžlisa obavljaju volonterski i u vrijeme koje uspiju otkinuti od obaveza u svojim džematima. To svakako zahtjeva dodatna odricanja i napore, ali svi ovu zadaću izvršavamo iz ljubavi prema svojoj vjeri i narodu.
Kako je cijeli ICNAB još uvijek u procesu izgradnje i usavršavanja, a naši džemati su prilično mladi, većina džemata ima “pubertetske” probleme iliti probleme odrastanja, izgradnje, proširenja, sazrijevanja zajednica i njihovih rukovodstava, sve ovo proizvodi razna iskušenja, turbulencije, nesuglasice i nepoznanice u džematima. U našem medžlisu postoji veliki broj džemata koji jos uvijek nemaju imame ili su pak imali imame, pa su imami napustili svoje pozicije ili su dobili otkaze zbog raznih gore navedenih problema.
Naš medžlis je specifican i po tome što se sastoji, po broju članova, od nekih od najjačih džemata u dijaspori, ali takodjer ima i neke od najmanjih džemata po broju članova!
Sve su to izazovi sa kojima nam valja izlaziti na kraj i pokusati dati najbolju uslugu i pomoć džematima. Vrlo je važno da džemati čuvaju kontakt i saradnju sa oblasnim imamom, jer samo dobrom saradnjom možemo rješavati probleme i napredovati u svakom pogledu.
2. Otkako ste postali glavni imam medžlisa 3 prošlo je nekoliko godina. Možete li da napravite presjek rezultata rada medžlisa u proteklom periodu? Koliko se stanje promijenilo?
U mladoj zajednici kakva je naša u Americi, svakako da se za kratko vrijeme desi dosta novih stvari. Otkako sam postavljen na ovu poziciju sama Islamska Zajednica je doživjela i doživljava organizacione reforme, a uz nju i naši relativno mladi džemati napreduju u svakom pogledu. Neki od džemata su kupili nove džamijske prostorije, drugi unapredjuju i uljepšavaju postojeće prostorije. Npr. Džemat u Eriju, PA je kupio novu, veću zgradu, preuredio je, uredio sportsku salu. Džemat u Utici se, na žalost, podijelio u dva džemata, te je i drugi, mladji, džemat kupio prostorije i preuredio ih u lijepu džamiju. Džemat u Mechanisburghu je zavrsio džamiju koju su od temelja gradili. Džemat u Hacketstownu je kupio zgradu i preuredio je u džamiju, džemat u Rochesteru, NY takodjer je kupio zgradu i preuredio je u džamiju. Džemat u Hamiltonu, Kanada je pokrenuo izgradnju džamije iz temelja i privode gradnju kraju, itd., itd. Bojim se da ne zaboravim neki od džemata koji su u ove posljednje tri godine posebno napredovali u izgradnji svoje infrastrukture.
Osim toga dobili smo nekoliko novih mladih imama i očekujemo dolazak par imama iz Bosne, tako da i u tom pogledu napredujemo.
3. Na kojim projektima trenutno radite na nivou medžlisa?
Pored redovnih aktivnosti naših džemata, već 11 puta smo organizovali redovna druzenja Bošnjaka sa područja našeg medžlisa . U februaru ove godine za potrebe druženja-susreta smo iznajmili cijeli hotel i ugostili preko 700 Bosnjaka sa našeg medžlisa u prelijepom druženju, predavanjima i sijelima, kao i sportskim aktivnostima. Gosti druženja su bili glavni imam ICNAB-a mr Sabahudin ef. Ćeman, te Armin Muzaferija i njegove kolege koji su mahsuz iz Bosne došli da uljepšaju naše druženje.
Na prošloj skupštini medžlisa smo izabrali koordinatore za omladinu na nivou Medžlisa (Amsal ef Memić i Jasmin Osojkić) koji uvezuju omladinske predstavnike džemata. Želimo od omladine čuti šta bi voljeli raditi i kakve aktivnosti bi voljeli organizovati.
Za kraj mjeseca maja pripremamo mektebsko takmičenje na nivou medžlisa. Domaćin takmičenja je džemat Hartford, a iskoristili smo priliku da napravimo i druženje omladine u isto vrijeme u Hartfordu. Trenutno radimo na prevodjenju materijala za mektebsko takmičenje kako bi učenici lakše savladali gradivo.
4. Kakva je komunikacija i saradnja sa ostalim džematima u Vašem medžlisu i sta semože uraditi na poboljšanju komunikacije i saradnje?
Kao mlada žajednica još uvijek nismo navikli da koristimo usluge organa IZ. Postoje džemati koji se trude što bolje saradjivati sa oblasnim imamom pa je oblasni imam u mogućnosti i efikasnije pomoći takvim džematima, ali postoje pak i džemati koji svoje probleme čuvaju u tajnosti, pa saznamo za njih tek kad problemi već kulminiraju i kada je tesko naći pogodno rješenje i izlaz iz problema. U svakoj prilici pozivamo predstavnike džemata da nam se obrate i traže savjet i pomoć jer zajedno možemo više, bolje i efikasnije. Samo bratskom saradnjom možemo postići mnogo više nego ako samostalno pokušavamo riješiti naše probleme. Iako je rad ljudi u organima IZ volonterski, ipak se trudimo pomoći u bilo kojem pogledu džemate kojima je pomoć potrebna. Tu smo jedni za druge i ne moramo sami prolaziti kroz iskušenja. Vjerojatno je neko imao slične probleme pa nam može dati savjet kako da ih lakse i bezbolnije prevazidjemo.
U ovoj godini posebno je aktivan nadzorni odbor medžlisa 3, na žalost zbog problema u nekim džematima. Nadzorni odbor je nastojao i nastoji pomoći džematima da riješe probleme, upoznaje ih sa pravilima i načinima izlaska iz krize u koju su zapali ili mogu zapasti, tako da osjećam obavezu pohvaliti naš nadzorni odbor i njihov rad i zalaganje. Izvršni odbor medžlisa, tj. oblasni imam i sekretar, nadzorni odbor medžlisa, koordinatori za omladinu sve su ovo institucije koje nastoje olakšati rad džematima I džematskim odborima jer i radi džemata i postoje, pa apelujemo na džemate bilo kojeg medžlisa da koriste organe IZ u svom radu.
5. Vi ste prije imamstva u SAD-u imamili i u Italiji. Kakve su sličnosti, razlike i izazovi što se tiče džematskog organizovanja na području evropske i američke dijaspore?
Dolaskom u Ameriku sam donio nemalo iskustvo radeći kao imam u nekoliko medžlisa u Bosni, te iskustvo posjeta džematima u Evropi. Bio sam seir-vaiz u Sjevernoj Njemačkoj gdje sam obišao lijep broj džemata, a takodjer samo obisao i nekoliko džemata u Švedskoj. Džemati u Evropi su prije mnogo godina prošli muke i tegobe koje naši džemati ovdje imaju, jer mnogo evropskih džemata je osnovano mnogo prije nego većina džemata u Americi. Oni imaju prednost blizine domovine, što je svakako pogodnost u svakom pogledu. Prije svega, mnogo lakse im je dovesti bilo kojeg alima iz Bosne, a vjerujte mi ovdje imamo probleme dovesti goste iz Bosne sto zbog teške i duge procedure za dobijanje viza, te i zbog toga što se mnogo naših alima teško usudjuje na tako dalek put. Problem nam predstavlja i kada objavimo konkurse za popunu upražnjenih mjesta za imame, jer se veoma mali broj kandidata prijavi. Teško se ljudi odlučuju odvojiti od domovine i rodbine tako daleko pa će radije tražiti posao u Bosni. Dešava nam se da se na konkurse prijavi samo par kandidata. U drugu ruku džemati u Evropi imaju probleme koje mi slabije imamo. Na primjer, mnogi od evropskih džemata u ljetno vrijeme bivaju poluprazni jer džematlije provode godišnje odmore u domovini u ogromnom broju svake godine, što nije slučaj sa našim džematima jer odavde ljudi putuju za Bosnu vrlo rjedje nego iz Evrope.
Spomenuli ste da sam dio svog života proveo u Italiji. Da, 2006.godine sam otišao u Italiju u pokušaju da osnujem naš prvi džemat u Italiji. Uz saglasnost tadašnjeg šefa ureda za bošnjačku dijasporu IZ Mirsada ef. Mahmutovića, a na poziv jednog našeg vrijednog biznismena, otišao sam u Italiju i pokušao okupiti Bošnjake da napravimo prvi bošnjački džemat u Italiji. Boraveći u Italiji sam radio u gradjevinskoj firmi Bošnjaka koji me i pozvao u Italiju, a volonterski sam podučavao našu djecu, i pokušavao okupiti narod u osnivanju džemata. Na žalost, nisam u tome uspio. Bošnjaci u Italiji ili su previše vezani za Bosnu, pa čak i po pet-šest puta u godini dana putuju za Bosnu, ili su skroz odrodjeni od domovine i asimilirani u italijansko društvo. Ovi koji su mnogo vezani za Bosnu nisu imali interes da osnivaju džemat tu gdje žive, iako mnogi od njih vrijedno pomažu svoje džemate u Bosni, ali možda i zbog straha da budu progonjeni od vlasti nisu se usudili da pokrenu proceduru za osnivanje džemata. Sa žaljenjem govorim da nisam uspio u želji da osnujem prvi džemat Bošnjaka u Italiji, ali je moj boravak tamo utisnuo u mene ogromno iskustvo koje mi svakako dobro dodje u radu u Americi.
6. Šta savjetujete imamima i džematlijama Vašeg medžlisa za uspješniji rad džemata?
Prije svega imami moraju naučiti voljeti svoje džematlije. Kada ovo kažem ne smatram da imami ne vole svoje džematlije, nego kazem da ih vole jače i otvorenije. Voljeti ih kao braću i sestre. Iz ljubavi i cistog nijjeta će naći elan i volju za što boljim radom. Poslije toga imami moraju naučiti ljude, naučiti čitati ljude. Poslanik a.s. je najbolji primjer tome, jer smo svjedoci mnogobrojnih hadisa o različitim savjetima koje je Poslanik a.s., davao različitim ljudima. Naučiti ljude znači i naučiti njihove ličnosti, njihove temperamente, I naučiti kako reagovati kada im konflikte nameću pojedini ljudi. Prije svega imami moraju naučiti biti vrlo strpljivi i pažljivi u komunikaciji s ljudima. Imami koji ne nauče biti strpljivi češće će biti uvučeni u konfliktne situacije, a imami obavezno izvuku deblji kraj u konfliktima.
Džematlije trebaju naučiti da za vjeru o njeno širenje i tumačenje treba mnogo znanja, i da su imami mnogo znoja prolili izučavajući vjeru tako da trebaju iskoristiti znanje imama, a ne da džematlije bivaju muftije jer su pregledali par videa na youtube-u. Prije smo imali problem sa ljudima koji su čitali brošure i brošurice, a sada imamo problem “youtube muftija” koji više ni ne čitaju, nego samo gledaju i donose presude, odluke, fetve itd, itd.
Svi u dijaspori imamo problem kako djecu i omladinu vezati za našu tradiciju i bosanski jezik, jer djeca pričaju jezik zemlje u kojoj su rodjeni, a ne iz koje su im korjeni. Tu vrijedni roditelji zajedno sa muallimima moraju odraditi najveći dio posla konstantno radeći na tome da svoju djecu poduče bosanskom jeziku i našoj tradiciji…
7. Kako uključiti mlade u džemate i koje aktivnosti im ponuditi?
Kako uključiti mlade u džematske aktivnosti je pitanje na koje bi trebalo uraditi jednu dobru doktorsku disertaciju sa istraživanjima i anketama na koje bi baš mladi davali odgovore. Siguran sam da bi dobili mnogo dobrih ideja od omladine koju malo je reći zanemarujemo i zapostavljamo.
Mladima treba “otvoriti džematska vrata”, dati im “odriješene” ruke da sami organizuju aktivnosti koje bi željeli. Naša omladina je vrlo inteligentna, u školama su prvi, u školskim aktivnostima su prvi, samo ih mi guramo u “budžake”. Stoga ne čudi što omladina živi pored nas u svom svijetu, pa ni mi se družimo sa onima u čijem društvu smo zanemareni.
Ja bih volio vidjeti koje bi aktivnosti omladina nama ponudila a ne mi njima!
Srećom mi imamo dosta mladih imama koji znaju raditi sa omladinom, ali im treba podrška džematskih odbora. Da mi ne zamjere stariji kolege (I sam u svom medžlisu spadam u starije imame), olakšica nam je i što većinu imama ICNAB-a čine mladi imami. Omladina će lakše prihvatiti mladog imama, sa njim se poistovjetiti, lakše će znanje prihvatati od mladog imama, lakše će u njemu uzor naći, stoga mogu reći da smo mi na dobrom putu. Mladi kolege su poput software-a, apdejtovani, puni entuzijazma, implementiraju nove metode u radu sa omladinom. Često ih omladina gleda kao malo stariju braću što je svakako hvale vrijedno. Neophodno je da imamima damo punu podršku u radu, a opet imami da nauče slušati pa da čuju šta omladina treba, šta traži, koji su njihovi problemi, šta ih tišti i mori itd, itd.
8. Nekoliko Vaših poznatih prezimenjaka su vezani za Islamsku Zajednicu. Možete li nam objasniti ovu vezu?
Porodica Neimarlija je jedna od uglednijih i poznatijih kakanjskih begovskih porodica koja vodi porijeklo iz Zgošće, gornjeg predgradja Kaknja. Zgošća je poznata i kao nalaziste poznatog “Zgošćanskog stećka” koji se nalazi na novćanici KM. Zgošća je i nalazište jednog od najstarijih naselja na području Bosne. Ne čudi što je jedna tako stara begovska porodica iznjedrila mnoge ugledne ličnosti. Neki od poznatijih Neimarlija su: uvaženi prof dr. Hilmo Neimarlija, jedan od osnivača najjače bošnjačke političke partije, dugogodišnji podpredsjednik iste, dugogodisnji predsjednik Sabora IZ u BiH, profesor na Fakultetu Islamskih Nauka itd, itd. Prof dr. Nagib Neimarlija, profesor na Univerzitetu u Zenici i bivši načelnik najmnogoljudnije općine u BiH (općina Novi Grad, Sarajevo), koji je osigurao gradjevinsku dozvolu za gradnju najveće džamije u BiH (džamija kralja Fahda u Sarajevu). Haris Neimarlija dugogodišnji dikretor rudnika mrkog uglja Kakanj.
Porodica Neimarlija je iznjedrila i plejadu vrijednih imama, inžinjera, političara, kulturnih radnika, ratnih heroja. Iako Kakanj nije imao svoju liniju fronta mnogo Neimarlija je dalo živote za domovinu u prošlom odbrambenom ratu. Čast nam je da služimo svome narodu, domovini, a svakako i ovoj lijepoj vjeri i Islamskoj Zajednici!
9. Šta su po vašem mišljenju glavni izazovi u Vašem medžlisu, ali i ICNAB-u?
Bošnjaci u Americi i Kanadi su se vrlo dobro adaptirali životu na zapadu, ali jedan od najvećih problema i izazova koji je pred nama jeste kako sačuvati Bošnjake od potpune asimilacije u američko-kanadsko društvo. Postoje zajednice u Sjevernoj Americi koje su uspjele sačuvati svoje posebnosti i specifičnosti, svoju kulturu i tradiciju, svoju vjeru, ali postoje i zajednice koje su se u potpunosti asimilirale i izgubile svoj identitet. Bošnjaci imaju i stogodišnju historiju na ovim prostorima, ali o Bošnjacima koji su davne 1900 i neke došli na ovaj kontinent znamo samo po nadgrobnim spomenicima. Njihovi potomci su potpuno asimilarni, a ta opasnost prijeti i nama. Naša djeca su Amerikanci i Kanadjani koji razmišljaju i sanjaju na maternjem jeziku – engleskom jeziku. Tu se vrlo malo može uraditi nego moramo iznači načine kako da ih privolimo da uče i jezik svojih roditelja, da uče o svojoj historiji i kulturi. Jedna od najvažnijih obaveza nam je i kako da naše potomke naučimo ljepotama ove vjere. Hvala Bogu, porodice koje se vežu za naše džamije i džemate imaju šansu da zadrže svoje specifičnosti i mi smo svjedoci toga, kao što smo i svjedoci velikog broj bošnjačkih porodica koje su se u roku od 15 godina u potpunosti asimilirale u zapadno društvo i njima još samo dragi Bog može pomoći i okrenuti ih pravim putem.
10. Vaša poruka za kraj?
Dragi Bošnjaci, draga braćo i sestre, držite se džemata! Ako nešto zamjerite imamu ili nekome iz džematskog odbora, ne dopustite da to bude razlog da ne dolazite u svoju džamiju. Vežite svoju porodicu i svoju djecu za džemat, to vam je preventiva u svijetu gdje poroci vrebaju našu djecu i omladinu, i prijete da nam ih otmu i u probleme gurnu. Neka nam je dragi Bog na pomoći da na ovim prostorima očuvamo svoju vjeru, tradiciju i svoj identitet. Amin!
