Dana 27.-og Decembra 2014. godine u džamiji Bosanski Islamski Centar Saint Louis, država Missouri, Sjedinjene Američke Države, je održana hafiska dova najmlađem hafizu Kur’ana, od Bošnjaka koji žive na području Sjeverne Amerike. Zulkarnejn Kunić, je sin Imama h. Enver ef. Kunića i hanume Jasmine Kunić, rođen 21. Juna 2002 godine u St. Louisu država Missouri SAD. Njihovom žrtvom i zalaganjem i pravilnim usmjeravanjem, njihov sin, Zulkarnejn je u roku od dvije godine, uspio da nauči Kur’an Časni.
U prepunoj džamiji, pred oko hiljadu džematlija koji su došli iz raznih mjesta, upriličena je hafiska dova Zulkarnejnu Kuniću. Hafiskoj dovi su prisustvovali : Gl. Imam ICNAB mr. Sabahudin ef. Ćeman, Sekretar ICNAB dr. Muaz ef. Redžić, Imam IKC- Bošnjak Des Moines Iowa, hfz. Nermin ef. Spahić, Imam BIC Bowling Green, Kentucky Muamer ef. Šljivić, Imam džemata “Nur“ St. Louis mr. Ahmed ef. Serdarević kao i njegov zamjenik Eldar ef. Malkić, Imam BAIC of Louisville Kentucky, Azam ef. Efendira, Imam BIAW of Waterloo, Iowa Sulejman ef. Čaušević, kao i muhafiz Harun Khan.
Hafisku dovu, otvorio je Imam i otac Zulkarnejna Kunića, Enver ef., u nadahnutom i emotivnom govoru, osvrnuo se na put, kojim su on i njegova porodica prošli, kako bi Zulkarnejn postao hafiz. U svom govoru se zahvalio njegovom muhafizu Harunu Khanu, koji vodi školu hifza, i poželio mu još uspjeha u radu, i da ako Bog da, još hafiza odgoji. Na kraju programa, vazu nasihat je održao Gl. Imam ICNAB mr. Sabahudin ef. Ćeman. U svom govoru dotakao se vrijednosti odgoja, i emaneta koje mi imamo naspram, naše djece, koju smo, od Gospodara, kao dar dobili.
Gl. Imam mr. Sabahudin ef. Ćeman, u svom govoru, iskazao je spremnost Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, da hafizu Zulkarnejnu Kuniću, stoji na raspolaganju, da svoj hafizluk, ozvaniči pred Komisijom za Hifz, Rijaseta IZ BiH, i podnese sve troškove vezano za dobivanje (idžazetname) diplome o položenom hifzu.
Nakon iscrpnog govora, mladom hafizu uz tekbire i salavate, uručene su hedije od svih džematlija, koji su došli na ovu mubarek svečanost. Mnogo je onih koji su od ljubavi prema Allahu plakali, suze radosnice slijevale su se niz obraze. Lijepo je vidjeti te emocije, taj žar imana, tu ljepotu, tu radost zbog vjere. U svoje ime se zahvaljujem porodici Kunić, kao i džematu BIC St. Louis, kao i njihovim džematlijama, koji su nas dočekali i priredili, ovu mubarek svečanost.
Dok je trajala ceremonija dove, utonuo sam u razmišljanje; – dijete od dvanaest godina, sa imenom Zulkarnejn, kao poslanik Zulkarnejn a.s., njegova se vlast prostirala od istoka do zapada. Ima u tome nekog ibreta! Zar je neko, mogao da zamisli, prije izvjesnog vremena, da će na ovim prostorima, biti islama, da će se Njemu na sedždu skrušeno padati, da će se ezani učiti, da će se o Islamu govoriti, da će plemići Ummeta, hafizi Kur’ana Časnog, na ovim mjestima, nicati.
Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike, pored svojih dragulja, džamija od istoka do zapada amerike, dobila je i dijamant, prvog plemića, prvog hafiza. Lijepa je to vijest i radost svih Bošnjaka koji žive na području Sjeverne Amerike, a nadam se da će se i naša braća u Bosni ponositi sa nama, jer nismo zaboravili svoju vjeru i svoj identitet.
Mnogo je dova bilo upućeno tokom dolaska, na ove prostore. Sjećam se dove mojih džematlija Hasana i Šuhre Kuburaš, koji su među prvima došli u Ameriku. Kada su stigli, jezika nisu znali, došli u nepoznato, sa svojih šest kćeri.
Veli meni Šuhra : “Eh, moj hafize, kada sam došla u Ameriku, i pogledala svoju djecu, gorko sam zaplakala, i uputila dovu Gospodaru; – Gospodaru moj, tebi predajem svoju djecu, ja želim da se udaju za muslimane, i da dočekam dan, kada ću moći u našoj džamiji za našim Imamom da namaz obavim…”
Nekako, me ova dova, podsjetila na mnoge slične dove od naših poslanika, koji su iz vapaja upućivali dove. Mnogo je sličnih dova, upučeno od naših Bošnjaka muslimana, sličnog karaktera i iz istog razloga. Mnoge dove naših Bošnjaka muslimana su primljene, a zato onima koji hoće da vide, postoje vidljivi dokazi, Božije pomoći. Hvala Allahu, koji pomaže robove svoje!
Zato, danas naša Islamska zajednica, ima preko 60 džemata, sa svojim džamijama, mesdžidima, i drugim prostorima u kojima se uči o vjeri Islamu. Mnogo je onih koji vjeruju i mole se svome Gospodaru, žudeći za Njegovim zadovoljstvom.
Dosta naših bošnjaka se vratilo svojoj vjeri, dosta ih je podučeno vjeri Islamu, mnogo je naše djece, koja poste ramazane, daju zekat i ljubomorno čuvaju svoju vjeru Islam. Lijepo je vidjeti da se naša djece ne stide svoje vjere. A evo dočekali smo dan, da imamo i prvog hafiza Kur’ana Časnog.
Pa, i naš Zulkarnejn, je naš dragulj, naš dijamant, naša zvijezda. On ne treba u Los Angeles, na stazu slavnih. Njegov iman i njegova kuća u kojoj živi svijetli stanovnicima nebesa, i on je zemaljska zvijezda stanovnicima nebesa, pa ima li išta ljepše?!
Blago, njegovim roditeljima, koji mogu biti primjer drugima, kako se postižu ciljevi u životu, kako za ovaj, tako i za onaj svijet.
Nermin ef. Spahić
