Napisati kritiku za fotografske radove ponekad je lakše ako se radi o jednom fotografu, autoru koji je postvio samostalnu izložbu fotografija na određenu temu ili se predstavio sa svojim dugogodišnjim stvaralaštvom, gdje je izabrao svoje najbolje fotografije. Ali kada fotografi šalju po jednu, ili nekoliko fotografija na zadati konkurs, onda je to zahtjeva drugačiji ugao posmatranja i ocjenjivanja fotografija koje se jedna po jedna dodvoravaju vašem oku. Neke fotografije svojom porukom i estetikom privuku više pažnje, neke malo manje, a ima i takvih koje kriju magiju zaustavljenog trenutka pa vas tako zaintrigiraju.
Teoretski, kroz simbiozu umjetničke vizije, jednog sretnog trenutka gdje se poigravaju svijetla i sijene, uz adekvatan izbor objektiva se to sve posmatra i kreira kompozicija, i onda jednim klikom se zaustavlja i vrijeme i proctor, a čitavim tim processom upravlja oko fotografa. Zvuči komplikovano pa ako pokušamo da pojednostavimo process, možemo reći da je u osnovi fotograf koristi sliku da ispriča priču, onako kao što pisac koji koristi riječi da oslika svoju priču.
Kada je riječ o ovom konkursu na zadatu temu džamija, onda se takvi fotografski radovi analiziraju sa zadatkom, sa tematske strane, kakav je sadržaj, prizor, estetika, kompozicija i šta je to privuklo fotografa da uslika na taj način. Tako su četiri nagrade na ovom konkursu dodijeljene fotografijama koje su plijenile svijetlom, kompozicijom, ili samim mjestom gdje su nastale i momentom koje su zabilježile.
Treba reći i par riječi o ovoj temi i pozivu fotografa da pošalju svoje radove koji prikazuju džamije gdje se okupljaju Bošnjaci i znatiželjni posjetioci. To je velika tema! Džamije, a time i sam Islam su danas udarne vijesti u medijima, i zauzimaju puno prostora na svim medijima i televiziji širom svieta. Tema postaje aktualnija mada iz dana u dan, nažalost, često po lošim konotacijama i namjerama, i to zabrinjava. Iz minute u minutu se spominju vijesti vezane za islam uz price o raznim ratnim dešavanja Upravo radi toga ova tema o džamijama i islamu zaslužuje puno veću pozornost umjetnika, fotografa, filmadžija i pisaca, haman srazmjerno pažnjom i količini vijesti o islamu iz svijeta.
Na filmskim festivalima ove godine 2020. u Rotterdamu i u Berlinu bilo je snažnih filmova koji obrađuju upravo teme o ljudima koji žive u islamu. Sudeći po tome, profesionalni fotografi malo kaskaju za kolegama iz filma. Zato jedan ovakav konkurs može, i treba, da izraste u veću manifestaciju i ohrabri fotografe kako profesionalce, tako i amatere, i putnike da prave i objavljuju značajne fotografske radove na ovu temu džamija kao materijalnim spomenicima islama.
U toku agresije na Bosnu od 1992-1995, strani i domaći fotografi su napravili historijske snimke. Sjećam se jedne fotogradfije koju je napravio Danilo Krstanović, na kojoj je uslikao čovjeka kako pada na sedždu pored srušene džamije i oborenog minareta, i to tako kao da je i minaret pao na sedždu zajedo sa vjernikom. Sjećam se i fotografije iz Bužima, na kojoj hodža uči ezan tako što se popeo na džamijsku kupolu koja je pala na zemlju. Sve te fotografije imaju posebnu vrijednost i zaista bi ih trebalo izdvojiti ili sakupiti u jednu veliku monografiju o Bosni, koliko god to bilo komplikovano ili skupo. Takve fotografije ukazuju na ljude Bosne, na Kur’an, islam, na vrijeme otpora agresiji. Ne zaboravimo da jedna fotografija može imati snagu od milion riječi.
Islamska zajednica u Bosni možda ne pridaje dovoljnu važnost filmu i fotografiji. Takav odnos treba popravljati ne samo radi toga što je fotografski aparat ovom svijetu donio uprvo islamski učenjak Al Hajtam prije deset vjekova, nego i radi toga što muslimani moraju stalno napredovati kroz učenje. Riječ “ikre – uči” je prva riječ spuštena vjernicima od njihovog Gospodara. Danas bi je morali više koristiti i svima reći učite ljudi više o medijima, internetu, filmu i fotografiji. Živimo u velikom iskušenju ogoljavanja istine i dunjaluka putem mas medijia gdje nevjerovatnom brzinom posmatramo ili dobijamo poruke, fotografije, video isječke. Kur’anski ajeti koji su objavljeni u doba kada su se vijesti iz mjesta u mjesto slale sa kamilama, ili golubovima pismonošama. Danas se to radi slanjem elektronskog signala jednim običnim klikom na mobitelu ili kompjuteru. Kao rezultat te lakoće, danas imamo pravu najezdu fotografija i prašumu video snimaka o svemu i svačemu. Zato je dobro sugerisati teme koje vrijede, i zato treba raditi ovakve konkurse fotografija, selektirati radove, ukazivati na snagu fotografije, poučavati mlade o tome, ali i učiti od mladih. Nadamo se da će ovakva aktivnost ICC Behar otvoriti vrata daljeg angažovanja Islamske Zajednice Bosne i Hercegovine u kategoriji fotografije i filma.
Fotografiju nikada nisam gledao kao komercijalnu šansu za zaradu ili informativnu bombu koja prodaje novine i slično. Za mene je fotografija način posmatranja dunjaluka oko čovjeka, bilježenje trenutaka kojima se vjeruje. Fotografijom nedvosmisleno ukazujemo na ljepotu, na dobrotu, ali i na zlo ili zulum. Bilo je u Bosni više genocida, ali ovaj zadnji ima najviše fotografija i video zapisa koji su uz izjave preživjelih svjedoka doprinijeli da međunarodni sud u Hagu donese presudu za genocid. Tolika je vrijednost fotografije i filma. I zato treba te historijske snimke, fotografije, video zapise svjedoka cijeniti i čuvati jer su dio Bosne, danasnje ali i buduce, a i treba danas ohrabrivati ljude da se bave fotgrafijom kako bi i oni mogli svjedočiti o vremenu u kojem žive.
ICC Beharov konkurs ukazuje o potencijalu ovakve aktivnosti sakupljanja fotografskih radova. Sama ideja da džamija bude tema, a džamija i islam su danas svjetska tema, je dovoljan razlog da se ovoj fotografskoj temi pristupi još dublje, profesionalnije i organizaciono ozbiljnije. Volio bih kad bi ovaj naum oko konkursa prerastao u jednu veliku internacionalnu smotru fotografije koja bi pomogla ljudima da shvate islam u pravom svijetlu. Takva fotografska djela bi se mogli postavljati u muzejima i galerijama svijeta, za sve ljude sa svih kontinenata. Možda je ovaj ICC Behar konkurs za fotografiju mali korak ka tome cilju, ali je sigurno značajan i treba ga pozdraviti i podržati kako bi se nastavio. Posebno je lijepo da je ovogodisnja nagrada nazvana po našem Nedžidu Vučelju koji je skoro preselio u Bužimu, a koji nas je zadužio svojim neumornim radom upravo na polju medija.
Četiri rada koje izvadjamo od 41 prispjelih fotografija su:
1 Nagrada, plaketa “Nedžib Vučelj” uz $300:
– Drvena Džamija. Fotograf: Samir Zahirović, Tuzla, BiH
Dvije druge nagrade, plaketa “Nedžib Vučelj” uz $200.
- 2.1 Šarena Džamija u Travniku. Fotograf: Almedin Mehonjić, Sarajevo, BiH
– 2.2 Predvorije džamija u Hataju. Fotograf: Mehmet Nejat Akar, Ankara, Turska
Treća nagrada, plaketa “Nedžib Vučelj” uz $100:
– Dvije džamije u Plavu. Fotograf: Mirza Župljanin, Novi Pazar, Sandžak
