Putopis: Moj put na Hadz – III dio
HODANJE PO HISTORIJI ISLAMA
Utorak 8. Oktobar
Ovaj dan, po programu organizacije preko koje Hadzije ICNAB asocijacije, to jest mi, dodjosmo na Hadz, predvidjen je za putovanje do historijskog brda Uhud i josh nekoliko mjesta o kojim sam uglavnom ponesto znao citajuci knjige. Bash kao sto ona bosanska anegdota govori “shta cito – ja hodo”, tako se mi sa dva autobusa uputismo u obilazak mjesta gdje je poslije ucinjene Hidzre poslanik cekao devu da klekne i tu sagradio prvu dzamiju. I bash u toj dzamiji klanjali smo dva rekata. A onda smo vidjeli i dzamiju gdje se klanjala prva dzuma. Poseban utisak na mene ostavila je posjeta dzamije “sa dvije kible”. Naime, muslimani su se jedno vrijeme okretali prem Jerusalemu sve dok nije dosla objava da se prilikom obavljanja molitve okrecu prema Meki. Zato ova dzamija u blizini Medine ima mihrab okrenut prema Meki i veliki natpis iznad vrata, gdje je nekad bio mihrab u pravcu Jerusalema. Vishe o gore navedenom mozete procitati na linku http://www.ikc-berlin.de/bosnisch/html/mevlud/poslanikova_dzamija.html
Nakon obilaska ovih dzamija posjetili smo i uzgajalishte hurmi gdje nam je vodich objasnio da na dunjaluku postoji preko dvije stotine razlicitih vrsta hurmi a da u Medini raste oko 120 vrsta. Tokom vremena mijenjao se i ukus hurmi. Nekad su najbolje bile one svijetlije i sitnije a danas su “moderne” tamnije i krupnije”. Na tom mjestu svi kupismo po nekoliko pakovanja i krenusmo dalje prema Uhudu. Istini za volju, mislio sam da je brdo Uhud mnogo manje i da ga cini jedno brdashce. Ali nije tako. Brdo Uhud je sku raznih kamenito – pjescanih brda u duzini oko 5 kilometara ispred kojeg je brezuljak nazvan “brdo strijelaca”. U podnozju tog brdda strijelaca i Uhuda nalazi se mezarje Abu Hamze. O ovoj bici na Uhudu preporucujem vam da procitate slijedci link http://bs.wikipedia.org/wiki/Bitka_kod_Uhuda
Hodanke po historiji islama i obilazak svih ovih mjesta ostace u nezaboravnom sjecanju svima nama. Bash ako sto jedan od hadzija reche, zbog ovog ni mnogo veca cijena hadza ne bi bila velika. A da je ova opaska na mjestu govori cinjenica da je neki covjek dosao na recepciju hotela u kojem mi boravimo i sobu za samo 4 noci platio 5,000 dolara. A nas je 4 noci u istom hotelu, plus 4 noci u eksluzivnom hotelu u Meki, plus avionska karta i plus … Ovo i ono sveukupno za 19 dana kostalo samo 7,000 dolara.
Kad bec govorimo o hotelu u Medini ne mogu a da ne istaknem kvalitet dva obroka koja besplatno imamo. Radi se o preobilnom dorucku i veceri. Kad kazem preobilnom, mislim na “Svedski sto” sa preko 50 vrsta raznih ukusnih jela koje obavezno prati preko deset vrsta kolacha uz razno orijentalno voce.
I za kraj ovog teksta pisat cu malo i o onome sto sam kroz prozor autobusa kojim smo isli prema brdu Uhud vidio. A vidio sam siromastvo koje me je zapanjilo sto se ulica i prostornog uredjenja tiche. Cesto sam cuo i podrzavao misljenje nasih ljudi pa i prigovaranje saudijskim bogatashima sto ne odrijeshe kesu i ne sagrade nesto u nasoj Bosni. Sad vidim da su ta ocekivanja neprimjerna i nerealna jer da hoce saudijski bogatashi da grade, imaju sta graditi u svojoj zemlji Saudiji. Gradske ulice i kuce, zgrade, prodavnice su jednostavno receno stracare u odnosu na one nashe recimo u Sarajevu, Mostaru, Prijedoru…. A parkova nigje nema. Sivilo bez ijednog cvijeta i oronule zgrade sa malim prozorima uz prljavstinu koju ostavljaju ulicni prodavachi su ovdje dio svakodnevice. Dok sa druge strane enormno bogati sheici svoje dvore kite zlatnim cesmama.
