U periodu od 23. decembra 2014. i 1. januara 2015. godine grupa od 30 Bošnjaka i Bošnjakinja iz devet različitih gradova je obavila umru u organizaciji ICNAB-a. Grupa je u aranžmanu Hamza Travel agencije, i pod vodstvom Ismet ef. Zenelovića krenula iz Njujorka preko Amana do Medine. Sam put, i sve ono što smo prošli, iako se na početku nismo znali, počeli smo i završili kao jedna grupa, pokazavši našu slogu i zajedništvo i na ovom dalekom putovanju.
Hotel u Medini je bio neposredno uz Poslanikovu džamiju, a mnogi su se odmah poslije smještaja uputili u džamiju da klanjaju, dove u revdi ili da pošalju selam Allahovom Miljeniku a.s. i njegovim ashabima. Susret sa velelepnim zdanjem je opet bio priča za sebe, kao i sama činjenica da svaki namaz klanjaju stotine hiljada vjernika (oko million na džumi), a da niko ne osjeti gužvu, i da se ne osjeti ni najmanji problem, povik ili nešto slično. Skoro svaki namaz među tolikom brojem ljudi, neko iz grupe je naišao na nekog Bošnjaka koji je na umru došao iz Austrije, Njemačke, Švicarske i drugih evropskih zemalja.
Nakon tri provedene noći u Medini, grupa je obukla ihrame jer je prije puta za Mekku slijedio zijaret nekih mjesta važnih za istoriju islama, kao što su brdo Uhud, mesdžid Kuba i mesdžid Kibletejn. Nakon toga je uslijedio put na Zul-Hulejfu, gdje smo klanjali podne i zanijetili umru. Uz učenje telbije smo napustili Zul-Hulejfu i uputili se prema Mekki.
U Mekku dolazimo u jacijsko vrijeme, a budući da je hotel odmah preko puta harema, prilaz autobusom je bio otežan jer vojska sve prilaze zatvori kad je vrijeme namaza. Nakon nekoliko krugova sa autobusom, putovanje se završava u hotelu u kojem ćemo boraviti sve do polaska nazad u Ameriku. Nakon što smo se nakratno odmorili i smjestili prtljagu u sobe uslijedila je finalna aktivnost za taj dan i razlog našeg dolaska – odlazak do harema Časne Kabe kako bi obavili umru. Ismet ef. nam je još jednom ukratko objasnio proces obavljanja umre. Tu smo se dogovorili kako ćemo obaviti tavaf tako da svi u našoj grupi ostanu zajedno tokom tavafa, što smo uspješno i bavili.
Napokon je došao i taj trenutak kada će većina nas po prvi put izbliza ugledati Bejtullah. Prizor kad smo ugledali Kabu oko koje bez prestanka tavaf čini desetine hiljada vjernika, nikog u grupi nije ostavio ravnodušnim tako da smo svi plakali jer nas jeAllah dž.š. pozvao da posjetimo Njegovu kuću. Bez prevelike žurbe obavljamo tavaf, nakog čega svi nalazimo mjesto iza Mekami-Ibrahima kako bismo klanjali dva rekata. Nakon toga smo se uputili prema Saffi i Mervi kako bismo obavili sajj. Kad smo završili sa sajjom, što je značilo da smo obavili sve obrede umre, muškarci su se uputili da se ošišaju pored Merve, a hanume su krenule u hotel da skrate kosu. Oko ponoći, iako umorni, svi smo bili sretni jer smo ostvarili cilj našeg putovanja. Preostalih par dana u Mekki smo uglavno koristili da idemo u Časni hram, da ibadete činimo, i Gospodaru našem zahvaljujemo, mada je neizostavan bio i obilazak mjesta koje hadžije posjećuju – Arefat, Mina, Muzdelifa, podnožje pećine Hira. Tom prilikom nam je Ismet ef., kao česti vodič hadždžija iz Amerike, rekao dosta stvari koje bismo trebali znati kad se hadždž bude obavljao, ako Bog da.
Nakon četiri noći provedene u Mekki, došao je kraj našem boravku u tom časnoom gradu. Na izlazu iz Mekke svi su pustili suze, ali se na svakom licu mogla vidjeti sreća zbog posjete Časnoj Kabi, ali i nadi da se vraćamo čisti od grijeha i da smo dovama Gospodaru pomogli sebi, rodbini i prijateljima. Utiske smo pokušali svesti u Amanu gdje smo proveli noć čekajući povratak u Ameriku. Razmjenjivanje brojeva telefona, slika i doživljaja sa umre jaka su potvrda da će prijateljstva steknuta na ovom putovanju imati veliki značaj u životima svih nas. Rastali smo se u nadi da će nas Allah dž.š. uskoro pozvati da obavimo hadždž, a da Mu se mi odazovemo sa “Lebejk, Allahume, lebejk”.
Video možete vidjeti na http://youtu.be/Coo9qXEPIjk
