Povodom Nove Hidžretske 1438. godine

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on facebook
Share on twitter
Share on email

Povodom Nove Hidžretske 1438. godine1

„Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.“2

Svakog prvog Muharrema po islamskom kalendaru nastupa nova hidžretska godina. Muslimani računaju vrijeme na osnovu davnog događaja seobe Poslanika Muhammeda a.s. i njegovih sljedbenika iz Meke u Jesrib, kasnije preimenovan u Medinu.

Na hidžru se često gleda na jedan pojednostavljen način, kao seobu jedne grupe ljudi iz jednog grada u drugi. Analiziramo ovaj događaj kroz historijsku perspektivu nastojeći odgovoriti na neka osnovna pitanja: ko, kad, zašto, koliko, itd. Malo govorimo o toj seobi prve muslimanske zajednice na jednoj ljudskoj i emocionalnoj razini. Rijetko analiziramo posljedice koje je ovaj veliki događaj islamske povijesti imao na pojedince i porodice.

Kako bi bolje razumjeli veličinu i značaj hidžre na individualnom nivou, počnimo od Muhammeda a.s. Poslanik je proveo gotovo sav svoj život u Meki, i više od pet decenija nije razmišljao niti imao namjeru da se seli iz svog grada. On je, kao mnogi od nas danas, volio grad u kojem je rođen i za kojeg su ga vezale najljepše uspomene njegova života. Ibn ‘Abbas r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao, obraćajući se Meki: „Kako si mi dobra kao zemlja i kako si draga mome srcu. Da me tvoj narod nije istjerao, nikada ne bi izašao i ne bih te napustio, i nikada ne bih živio u nekom drugom gradu osim tebe.“3

Napuštajući blagoslovljeni grad Meku, Muslimani su napustili i svoje članove porodica, rođake, prijatelje i poslovne partnere. Takođe, napustili su svoja imanja, poslovne veze i financijske mogućnosti. Sve su to učinili kako bi našli bolje i siugrnije mjesto da šire svoju vjeru.

Kad su stigli u Medinu, sve im je bilo novo. Morali su živjeti u tuđim kućama, sa ljudima koje nikad prije nisu poznavali, raditi poslove koje nikad prije nisu radili, i ratovati protiv onih za koje nikad nisu mislili da će protiv njih ratovati. Nedostajao im je njihov dom i predio Meke. Mnogi su vjerovatno bili i depresivni.

Poslanik a.s. je primjetio ovakvo raspoloženje među mekanskim doseljenicima koji su prepoznati u historiji islama kao muhadžiri. Stoga je molio Allaha dž.š. da se muhadžiri što prije obiknu u novoj sredini, da zavole Medinu kao što vole Meku, i da budu sretni i zadovoljni u novom okruženju. Sakupljači njegovih izreka zabilježili su sljedeću dovu koju je upućivao Allahu dž.š.: „O Allahu! Učini Medinu dragom našim srcima baš kao što si učinio Meku dragom našim srcima, pa čak i više.“

Kad danas govorimo o hidžri, smatramo je hidžrom jer se ona pokazala kao prekretnica u historiji islama i muslimana. Ona je polazište koje su prvi muslimani odabrali za računanje vremena. Kad se nešto veliko desi u historiji jedne zajednice ili zemlje, kao što je rat, glad, seoba, tid, to ostavlja ogroman uticaj na živote i pamćenje ljudi. Oni onda počinju opisivati događaje u svojim životima kako su se desili prije, u toku, ili poslije nekog događaja. Kad govorimo o našoj generaciji, obično se odnosimo na događaje koji su se desili prije ili poslije rata, prije ili nakon dolaska na zapad, prije ili nakog stupanja u brak, i slično.

Među ranom muslimanskom zajednicom, hidžra je bila tačka kroz koju su ljudi počeli gledati na svoje vlastite živote, ali i na život cjelokupnog islama. Opseg ovog događaja se takođe primjećuje i u samom Kur’anu, gdje nalazimo različite stilove objava. Stoga su tumači Kur’ana ili mufessiri podijelili sve kuranske sure na mekanske i medinske.

Svu pažnju koju posvećujemo hidžri i njenom značaju ne treba umanjiti važnost prethodnih događaja i pokušaja od strane Poslanika a.s. da se Islam učvrsti i proširi. Ne bi se smjelo zaboraviti da su hidžri koju najčešće spominjemo, a koja se desila 622. g., prethodile dvije ranije seobe. Prva seoba ili hidžra u Abesiniju desila se 615. godine kada je šesnaest najnezaštićenijih osoba stiglo u ovu kršćansku zemlju. Iste godine, desila se i druga seoba i dolazak još osamedeset i osam muslimana u Abesiniju.

Nakon toga, Muhammed a.s. je pokušao posijati sjeme islama 619. godine u mjestu Taif, stotinjak kilometara od Meke. Nažalost, bio je nasilno odbijen u svome pokušaju. Događaj Taifa, kao i preseljenje supruge Hadidže i amidže Ebi Taliba, za Muhammeda a.s. će predstavljati jedan od najtežih perioda njegova života, koji je u historiji islama upamćen kao Godina tuge.

Ipak, konačan uspjeh misije Muhammeda a.s. ohrabrit će ne samo prvu, već i potonje generacije muslimana da ustraju u iskrenoj predanosti praktikovanja i širenja njihove vjere u brojne predjele i zemlje. I današnji muslimani shvaćaju da se život sastoji iz epizoda, nekad lakših, a nekad težih. Svaka ta epizoda ima značenje i svrhu.

Događaj hidžre ukazuje muslimanima da će biti perioda u njihovim životima kada će morati napustiti svoje kuće, imanja, porodice i prijatelje. Dolazit će periodi teških iskušenja i još težih odluka. Ali isto tako, događaj hidžre, kao i brojni postupci Muhammeda a.s., uče muslimane da uvijek pred sobom imaju širu sliku svrhe i misije, te da se ne zavaraju niti trenutnim neuspjesima, niti prividnim pobjedama. Za nadati se je da će svaka značajnija promjena voditi dobru, kao što stara arapska poslovica uči da je berićet u kretanju

_____________________________

[1] Dio predavanja održanog u Islamskom Kulturnom Centru u Northbrooku povodom nastupanja Nove Hidžretske godine 2. oktobra, 2016.

[2] Kur’an, 4:100.

[3] Tirmizi i Ibn Hibban.

KALENDAR DOGAĐAJA

04. February 2023.

Skupština medžlisa 1

11. February 2023.

Skuština medžlisa 4

18. February 2023.

Skupština medžlisa 2

25. February 2023.

Skupština medžlisa 3