Uzvišeni Allah dž.š., u Kur’anu kaže: ,, “Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna 
gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi” ( Sura Hud- 6 )
Decembar 19. 2015 godine, biće upamćen i zabilježen u historiju bošnjaka muslimana koji su došli na prostore Sjeverne Amerike, po Božijoj odredbi, da donesu sjeme islama, čistog sačuvanog od raznih kemikalija i genetski modificiranih ideja. Islam koji su primili od časnog i dostojanstvenog velikana sultan Mehmed Fatiha, kojeg je i sam poslanik Muhammed a.s., najavio.
Mislio je hudi insan, da će svoj život provesti u mjestu u kojem je rođen, mjesto koje je zavolio, mjesto na koje se navikao i život svoj usmjerio u tom pravcu. Ali, nije tako! Tako mi mislimo i sanjamo! Tako radimo i živimo ovaj život! A Allah je davno odredio- Njegova odredba i volja se mora sprovesti! Jer, On zna, šta je najbolje za nas! Kao što svaki insan bira sjeme koje će staviti u zemlju, tako i Silni i Mudri- Allah odabire sjeme koji će doći da svjedoče vjeru islam.
– Priča o Hasanu Kuburašu
Samo ime Hasan znači dobar. A vala, i jest! Dobrota izvire iz njegove pojave, i dobrota te prožima kad se u njegovom društvu nađeš. Hasan Kuburaš je rođen u selu Ramići- općina Ključ. Među prvim je bošnjačim muhadžirima koji su došli na područje Amerike u državu Ajova.
Svoj život je započeo u Bosni, gdje je stekao šest kćerki ,sa svojom suprugom Šuhrom. Ali, niko od nas nezna, gdje ga život vodi i na koju stranu svijeta će otići. Tako, ni Hasan, nije mogao ni usniti, da će svoj život, morati ponovo da gradi u dalekoj Americi, u gradu Des Moines, za koji vjerujem u životu nikad nije čuo. Ali, tako je to u životu. Nezna insan gdje mu se nafaka prosula. Pa, šta god ti je zapisano od nafake- insanu je to prodeverati.
O vrlinama i karakteru Hasana Kuburaša, najbolje govori on sam- to jest njegov život kojim ga je Uzvišeni uputio. Njegov čvrst karakter i čast kojom odiše i odsjaj nura kojim njegovo lice blista, znak je dobrih. Od samog početka osnivanja džemata IKC-Bošnjak bio je među prvima koji su svojim životom, imetkom i radom doprinijeli da se džemat osnuje. On vodi brigu o džematu, kao što vodi brigu o svojoj kući. I na dan polaganja kamena temeljca, za prvu džamiju u Des Moines, zakoračio je u penzionerske dane.
Časnu ulogu da bude od onih koji će svojom rukom postaviti kamen temeljac, je čast koja mu je dodijeljena od strane IKC-Bošnjak, za njegov kontinuirani doprinos o brizi i ljubavi koju iskazuje prema Islamu i džematu kojem pripada.
Neka ga dragi Allah obaspe svojim blagodatima, i da i dalje nastavi da radi na jačanju i prosperitetu džemata ,, Bošnjak“.
– Priča o Sulejmanu Rosiću
Sulejman Rosić je rođen u Pećigradu kod Cazina. Jedan tih i saburli insan, pun dobrote i blagosti. Živi mirnim životom! Njegov karakter i dobrota su osobine koje se primijete pri samom susretu sa njim. On hodi zemljom, tako da i mrava kad ugleda- pazi da ga ne zgazi. Eh, to je naš dobri Sulejman! Govore za njega; – da od kako zna za sebe obavlja beš vakat, a džumu namaz nije propuštao. To me podsjeti na naše dobre pretke koji su čuvali svoju vjeru i nisu bili od onih koji su zbog nekog šičara mijenjali dresove, kako vjetar puhne.
Sulejman je već u 85-oj godini života, ali i dalje je aktivan i čuva svoju vjeru. Kad mu je rečeno da će biti od četvorice koji će svojom rukom postaviti prvi kamen za prvu džamiju, danima je bio okupiran tom mišlju i brigom, kako će to da uradi? Godine čine svoje, snaga pomalo izdaje…. samo da budem dobro i na nogama da mogu da dođem, pa da ne iznevjerim dodijeljenu čast, koju mi je džemat ,, Bošnjak“ dodijelio: – govorio je u sebi potajno i tiho, moleći Uzvišenog Allaha dž.š., da mu podari snage, pa da bude spreman, na dan polaganja kamena temeljca za prvu džamiju.
Činim dovu da ga dragi Allah poživi, pa da ugleda, minaret, kandilje, kubbu….. da obavi namaza u džamiji kojom je svojom rukom svjedočio početak gradnje.
Iskazivati poštovanje prema onome koje osijedio u Islamu, je čin vjere.
– Priča o Hilmiji Dediću
Hilmija Dedić je rođen u selu Krasulje općina Ključ. Sa svojom porodicom došao je među prvima u Des Moines Ajova.
Čim je stigao u ovaj grad priključio se jedinom džematu koji je tada egzistirao. To je bio džemat sastavljen od muslimana sa svih područja. Željno je iščekivao dan, kada će bošnjaci muslimani osnovati svoj džemat. Jer u grad Des Moines, doselilo je negdje oko 10.000 bošnjaka muslimana. Džemat je bio neophodan i prijeko potreban. Kada se 2004 godine registrovao džemat ,, Bošnjak“, Hilmija je bio među prvima koji su podržali tu ideju zajedno sa svojom porodicom.
Sjećam se kada sam došao 2005 godine, Hilmija je od prvog dana bio uz džemat i jedan od onih koji su vodili brigu o džematu. S vremena na vrijeme, na um mi sine citat iz knjige r. Nedžada Ibrišimovića, u kojoj stoji: – Bio jednom jedan otišao za Ameriku i nikad se više nije čulo za njega. Moram kazati da taj dio nisam mogao da shvatim od samog početka, ali kad sam došao na tlo Amerike, shvatio sam značenje tih riječi.
Hilmija Dedić, kao i mnogi drugi bošnjaci muslimani, zasigurno neće biti od onih, koji su došli u Ameriku i nikad se više nije čulo za njih. Hilmija je jedan od onih koji će biti upisani u knjigu dobrotvora, koji su svojom rukom postavili prvi kamen za prvu džamiju u Des Moines. Svojim jakim karakterom od samog početka osnivanja džemata,
– Priča o Atifu Turkanoviću
Atif Turkanović je rođen u Selu Ćela općina Prijedor. U Ameriku kao i ostali bošnjaci muslimani došao je krajem 90-tih.
Od samog početka osnivanja džemata ,, Bošnjak“, bio je jedan od onih koji su se zalagali da se džemat osnuje i vodio je brigu o džematu i potrebama koje džemat izuskuje. Atif je tih i fin insan, lijepog morala i odgoja. Voli džamiju, voli svoju vjeru, voli poslanika Muhammed a.s., voli svoju Bosnu, i voli da bude od pomoći ljudima općenito.
Kada se insan nađe u društvu Atifa, osjeti se ljepota vjere koja odiše iz njegove duše. Lice njegovo je lice dobrote! Kur’anski ajet u kojem uzvišeni opisuje vjernike, navodi se :,, na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.” Ovaj skromni opis našeg dide Atifa, kako ga mi u džematu od milja zovemo, je jedan mali dio o njemu i njegovoj dobroti.
Čast koju mu je džemat ,, Bošnjak” dodijelio da bude od onih koji će svojom rukom postaviti prvi kamen za prvu džamiju, govorile su njegove suze, koje je pustio iz zahvale dragom Allahu dž.š., a pri tome govoreći: – dragi moji, drago mi je što ste mi ukazali tu čast, da budem od onih koji će postavit prvi kamen, ali ima još ljudi koji to zaslužuju i koji su bolji od mene, da postave prvi kamen za prvu džamiju”.
Eh, to je naš dido Atif! Allah ga poživio i podario mu zdravlja i života da dočeka proklanjavanje džamije, da i dalje bude na hizmetu Islamu i muslimanima na ovim prostorima. Amin !
Na kraju ovog malog govora, ne preostaje ništa drugo, nego iskazati zahvalu, dragom Allahu koji nam je omogućio, da slobodno ispoljavamo svoju vjeru i gradimo institucije, u kojima će se naučavati i učiti o Islamu.
Gospodaru naš, na Tebe se oslanjamo, od Tebe uputa dolazi, i Tebi se vraćamo!
Hvala ti, Gospodaru naš, koji si nas uputio putevima koji Tebi vode, i učinio od onih koji su sjeme Islama donijeli na ove prostore.
Molimo te da spustiš svoj blagoslov na porod naš, i da im podariš uputu!
Nema snage ni moći, osim sa Tobom!
Neka je slavljen Allah, divan li je on pomagač i zaštitnik!
,, Ja srcem vjerujem i jezikom izgovaram, da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed a.s., Božiji rob i Božiji poslanik“!
