3. april 2022. / 2. ramazan 1443. h.g.
Dragi brate i sestro. Ove godine ramazan nam je došao u proljeće. U tome se krije posebna draž, ljepota i simbolika. Kao što priroda u proljeće oživljava nakon perioda mrtvila, tako i vjernička srca dožive procvat i buđenje dolaskom mjeseca ramazana. Miris i ljepota proljeća opisana je u mnogim pjesmama, dok je miris ramazana nešto što pamti vjernička duša. Proljeće je vrijeme sjetve, a ramazan vrijeme blagodarnih trenutaka, zora, dana i noći u kojim vjernik nastoji učini što više dobra.
Mula Mustafa Bašeskija u romanu Rešada Kadića, “Bašeskijin posljednji zapis” kaže: “Kad bi me neko upitao šta mi je na ovom svijetu najžalije ostaviti, rekao bih: sabaha, behara i iftara. Ko zna kakva se ljepota u tome krije, razumijeće.”
Upravo taj osjećaj ljepote koji osjeća vjernička duša u sabahe i akšame posebno je naglašen u vrijeme ramazana jer prema svjedočenjima čestitih vjernika, proljetni rani sabah i iftar, dva su trenutka naročite dunjalučke radosti svakog vjernika.
Sjećanje na ramazanske zore, sabahe, je sjećanje na naše majke, koja bi nas budile u zoru, da osjetimo berićet i blagoslov blagodarnog vremena jer su nastojale da dosljedno sprovedu u praksu poslanikove riječi: “Jedite u praskozorje u Ramazanu jer je zaista u tom jelu blagoslov! Neka se Gospodar smiluje našim majkama koje su imale svijest o tim životno važnim trenucima kada se dobija Gospodarev blagoslov i propisuje nafaka.
Obično se pamte noći i dani, a vjernici pamte miris i čistoću zore, jer upravo u zoru, kada se jasno razlikuje bijela nit od crne niti, nastaju jasne razlike među ljudima, među onima koji spavaju i onima koji sa svojim Gospodarom razgovaraju, a kako su samo vjernici počašćeni jer su nadahnuti da svoj prvi razgovor u toku jednog dana obave sa Gospodarem svih svjetova.
Gospodar svjetova kada govori o stanovnicima dženneta, kaže da su to oni: „koji su noću malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili.“ Kao da ovim ajetom Gospodar svjetova opisuje vjernike, za vrijeme mjeseca ramzana, jer vjernici tokom ramazana malo spavaju, noći provode u ibadetu, a zore dočekuju s osjećajem ponosa jer su savladali svoje slabosti, svoj nefs i budnog srca dočekali zoru nadajući se oprostu grijeha i Allahovoj milosti. Onaj ko je iskusio ljepotu noćnog namaza, a nakon toga klanjao sabah namaz, on je iskusio džennet na dunjaluku, jer je položio ispit iskrenosti prema svome Gospdoaru.
Trenuci zore su trenuci obilnog davanja. Ljudi teže miru, spokoju, sigurnosti, a vjernik koji klanja sabah namaz utočište, mir i sigurnost nalazi kod Gospodara svih svjetova. Poslanik s.a.w.s je vjernike podučio da ispravno percipiraju i razumiju stvari, u ovom vremenu izražene materijalizacije i prenaglašenog dunjaluka, vjernici znaju da je sabahski sunnet vrjedniji od cijelog dunjaluka, dakle sva materijalna dobra i sve ono što dunjaluk podrazumijeva nema vrijednost kao dva rekata sabah namaza.
U psihologiji zora predstavlja novi početak, nadu, buđenje, jer poslije svake tame dolazi svjetlo, poslije svake noći, dolazi zora, svaka zora u pokornosti Gospodaru odnosi tamu grijeha, svaka zora koju dočekamo budni zbog Allahovog zadovoljstva otkriva nam nove mogućnosti, puteve i rješenja.
Ramazanske zore posebno su vrijedne jer u njima Gospodar obilno daruje i višestruko nagrađuje. Svaki dan ramazana možemo vrlo lahko obaviti ramazansku umru, i samim tim zaslužiti velike nagrade koje nismo u mogućnosti ni izbrojati. Poslanik s.a.w.s kaže: „Ko klanja sabah namaz u džematu, zatim sjećanjem na Gospodara, zikrom dočeka izlazak sunca, zatim otklanja dva rekata, zaslužio je nagradu kao da je obavio hadž i umru.“
Allahu, učini nas svjesnim blagodati prilikom zore, i osvjetli srca naša svjetlošću mjeseca Ramazana.
Senad-ef. Šehić
Zajednica Bošnjaka Georgia
