Vrijeme posta
Velika mudrost Svevišnjeg ogleda se u tome da je post propisao samo “određeni broj dana” u godini. Kada bi se postilo više od propisanog broja dana, čak čitavu godinu, efekti posta na duhovno i fizičko stanje postača bili bi kontraproduktivni. Tako je i sa uzimanjem lijekova koje liječnik prepiše, nakon što postavi dijagnozu. Nakon što se uzme (potroši) propisana količina lijeka, potrebno je kontrolirati stanje organizma i konstatirati djelovanje lijeka. Ako se ustanovi da je organizam doveden u ravnotežu ili da je osposobljen da se sam nastavi boriti sa dijagnosticiranom bolešću (u toj borbi se stiče nova energija, organizam jača i postaje otporniji na nove izazove), prestaje se uzimati lijek.
Ako lijek nije djelovao, uvodi se novi lijek, jer onaj prvotni nije pomogao. Ako bi se lijek uzimao duže i više nego što je propisano, organizam bi postao imun na taj lijek, lijek ne bi djelovao, makar ga uzimali do kraja života; bolest bi napredovala i organizam bi slabio i najzad bio savladan. Ovu okolnost je poznavao Poslanik, s.a.v.s., te zbog toga nije dopustio ashabima da poste čitavu godinu, što su oni tražili, da bi zaslužili veću nagradu. Znao je, preko meleka Džibrila koji mu je donosio upute Stvoritelja, da bi rezultati koji se postižu postom koji je propisan da traje “određen broj dana”, bili derogirani, ukoliko bi post trajao znatno duže.
Mudrost Uzvišenog Allaha u propisivanju posta muslimanima se naročito ogleda u tome što je propisao da svi muslimani poste u isto vrijeme. To saznanje da svi muslimani u svijetu istovremeno poste, dodatno motivira svakog od njih ponaosob i olakšava da s lahkoćom podnesu sve teškoće posta i da ovu obavezu lakše izvrše, često, bez ikakvih teškoća. Ovaj osjećaj pripadnosti islamskom Ummetu, osjećaj zajedništva i pripadnost vjeri islamu, daje postačima dodatnu volju i snagu da s lahkoćom podnesu sve teškoće posta. Svevišnji je mudrim propisivanjem posta uspio kod vjernika stvoriti takvo raspoloženje i odlučnost da sve teškoće posta s lahkoćom podnesu. Istinski vjernici u postu nalaze zadovoljstvo jer poste u ime Gospodara są nadom da ce zaslužili Njegovu milost i oprost. Snažno motivirani, spremni na iznimno velike napore i odricanja, obuzeti osjećajem slasti posta neodoljivim okusom gladi i žeđi posta, teškoće posta se pretvore u slast gladi i neodoljivi okus žeđi. Tako je kad se posti u ime Allaha, uz Njegovu pomoć i za Njegovu milost i oprost! Samo u tim okolnostima su objašnjive navedene odlike posta – osjećaj slasti posta i neodoljiv okus gladi i žeđi. Ashabi Poslanika, s.a.v.s., odlazili su postiti u podneblja gdje su vrućine jače, dani duži, gdje će jače osjetiti glad i žeđ da bi time zaslužili još veću nagradu. Čak su tražili od Poslanika, s.a.v.s., da poste čitavu godinu da bi zaslužili veću nagradu. Pitanje je da li je moguće tako postiti bez Allahove pomoći? To potvrđuje da je Allahova pomoć uvijek dovoljna. Kome Allah pomaže, druga pomoć nije potrebna.
Allah je Svemoguć! Postimo u Njegovo ime, uz Njegovu pomoć i za Njegovo zadovoljstvo! Bićemo zdravi, zadovoljni, sretni i nagrađeni vječnim boravkom u Njegovom džennetu!
