Dvadeset prvog oktobra u kulturnoj sali ICC Behar, Grand Rapids održan je komemorativni skup povodom petnaeste godišnjice preseljenja na ahiret prvog predsjednika nezavisne i demokratske Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića. Bosanska škola I mekteb su zajedno imali veliku čast da prirede video projekciju o životu rahmetli Alije Izetbegovića, koja je prezentirana zajedno sa kratkim obraćanjem učenicima kao i njihovim roditeljima koji su za pohvalu došli znatiželjni u velikom broju.
Takodjer, učenjem Fatihe i odavanjem počasti postavljeno je i cvijeće na spomen sekciju biblioteke ‘Behar’ koja čuva lik i razna djela našeg prvog predsjednika kao i demokratski otpor koji je hrabro predvodio. ”Bosna nije samo parče zemlje na Balkanu; Bosna je ideja da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno.” (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju, New York, 1997.)
“Na današnjem vaktu kada pretežno dominira kulturocid I primitivizam; lik i djelo rahmetli Alije Izetbegovića je na našu žalost i stid doživjelo slićnu sudbinu kao I mnogih njegovih prethodnika koji su toliko dali od sebe na nadljudske naćine kako bi rehabilitirali Muslimane, odnosno Bošnjake i njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu za godine koje su dolazile, a koje smo ne tako davno nazvali ‘godinama opstanka, 1992-1995’. Taj rat, odnosno demokratski otpor je sudbina koja se nije mogla izbjeći ma koliko to negatori njegovog djela iz tog perioda tvrdili danas u miru, dok mnogi od njih se tada nisu našli u raljama dušmana. Na suprot njima, ironično je da često imamo mnogo velikih svjetskih umova, poput Bernard-Henri Levy koji su opsjednuti djelom Alije Izetbegovića, što dovoljno govori o njegovoj veličini.” -ovo su bile rijeći Anela Jamakovića, koji je bio inicijator skupa.
Radi toga vrijeme je posvećeno i jednoj veoma bitnoj temi, odnosno diskusiji; koja čak i danas nije dovoljno rasčišćena. Ta tema se odnosi na validnost Izetbegovićevog opredjeljenja za oružani optor kao jedini mogući izbor protiv agresije koja je htjela da uništi nezavisnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, kao i same Bošnjake kroz genocid i etničko čišćenje.
No, u korist validnosti ove opcije do sada su svjedočili mnogi svjetski velikani; poput predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton) i pokojnog Ričarda Holbruk (Richard Holbrooke) – nekadašnjeg šefa diplomatije SAD za Balkan. Jednom prilikom gospodin Holbruk je otvoreno saopćio –“Da je Alija Izetbegović napustio Sarajevo, Bosna ne bi opstala!” Naravno, jer bi tada Bosna bila podijeljenja po dogovoru iz Karađorđeva izmedju velike Srbije i ne toliko manje Hrvatske, dok rat se opet ne bih izbjegao jer arhitekti te apokalipse su jedino ratnim razaranjima mogli homogenizirati područja koja su nazivali svojim nacionalnim prefiksima!
Skromna nada džematlija na kraju druženja je ostala da će se ova tradicija nastaviti u njihovom a ako Bog dadne i u ostalim našim kulturnim centrima, jer danas kao i mnogo puta prije Bošnjaci se opet suočavaju sa hroničnim problemom zvani zaborav-nemar. Nažalost, to se ne odnosi samo na gubitak identiteta za koji se tolika krv prolila, već i na uzorne ljude poput Alije Izetbegovića koji su svoj cijeli život posvetili svome narodu kao i ideji zvana Bosna.
